ZAKON

O VANjSKOTRGOVINSKOM POSLOVANjU

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 2 od 11 februara 1995)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se vanjskotrgovinsko poslovanje koje obuhvaća vanjskotrgovinski promet i obavljanje privrednih djelatnosti u inozemstvu.
Vanjskotrgovinski promet je promet robe i usluga između pravnih lica sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federaciji), odnosno u Republici Bosni i Hercegovini i lica sa sjedištem u inozemstvu koji se vrši na osnovu ugovora zaključenih u skladu sa federalnim propisima i međunarodnim ugovorima.
Vanjskotrgovinski promet, pored izvoza i uvoza robe i usluga, obuhvaća i privremeni izvoz i uvoz, posebne oblike vanjskotrgovinskog prometa predviđene ovim zakonom, pribavljanje i ustupanje intelektualne svojine i pružanje usluga u inozemstvu od strane domaćih pravnih lica.
Pod obavljanjem privrednih djelatnosti u inozemstvu, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se obavljanje proizvodnih, trgovinskih, uslužnih, naučnoistraživačkih i istraživačko-razvojnih djelatnosti, bankarskih i drugih finansijskih poslova i poslova osiguranja i reosiguranja, u skladu sa propisima zemlje u kojoj se te djelatnosti, odnosno poslovi obavljaju.
Privredne djelatnosti u inozemstvu obavljaju se preko preduzeća, predstavništava, poslovnih jedinica, poslovnica, banaka i drugih finansijskih organizacija, informativnih biroa banaka, osiguravajućih i reosiguravajućih organizacija i drugih oblika obavljanja privredne djelatnosti u inozemstvu, u skladu sa propisima zemlje u kojoj se te djelatnosti obavljaju, ulaganjem sredstava u strana preduzeća i povjeravanjem obavljanja privrednih poslova stranim licima.

Član 2.

Vanjskotrgovinski promet mogu vršiti preduzeća i druga pravna lica, osnovana u skladu sa zakonom o preduzećima, ako ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom.
Privredne djelatnosti iz člana 1. stav 4. ovog zakona mogu obavljati preduzeća i druga pravna lica, organizacije koje obavljaju društvenu djelatnost, banke i organizacije za osiguranje, ako ispunjavaju uvjete predviđene ovim zakonom.
Preduzeće i drugo pravno lice stiče pravo da obavlja vanjskotrgovinsko poslovanje danom upisa tog poslovanja u odgovarajući registar, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

Član 3.

Na vanjskotrgovinsko poslovanje u oblasti naoružanja i vojne opreme primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

II- UVJETI ZA VRŠENjE VANjSKOTRGOVINSKOG PROMETA

Član 4.

Za vršenje vanjskotrgovinskog prometa preduzeće mora da ispunjava slijedeće uvjete:
1) da je općim aktom preduzeća utvrđeno da preduzeće obavlja vanjskotrgovinski promet kao jedinu djelatnost, ili da pored drugih privrednih djelatnosti, obavlja i vanjskotrgovinski promet;
2) da su općim aktom preduzeća utvrđeni poslovi i zadaci vanjskotrgovinskog prometa, odnosno zastupanje i predstavljanje preduzeća i zaključivanje ugovora o vanjskotrgovinskom prometu, kao i granice tih ovlašćenja,
3) da preduzeće općim aktom utvrđuje uslove koje moraju ispunjavati lica za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa.

Član 5.

Preduzeće može da zaključuje ugovore i da obavlja druge poslove prometa robe i usluga samo u okviru djelatnosti za koje je upisano u sudski registar.

Član 6.

Zahtjev za upis u sudski registar vanjskotrgovinskog prometa, podnosi se nadležnom sudu.
U sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa upisuje se preduzeće u okviru djelatnosti koju obavlja.

Član 7.

Sud, koji vodi registar iz člana 6. stav 1. ovog zakona, dužan je da primjerak rješenja o izvršenom upisu u sudski registar, odnosno rješenje o promjenama izvršenim u tom registru, u roku od 30 dana od dana izvršenog upisa, odnosno promjene u tom registru, dostavi federalnom organu uprave nadležnom za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom koji vodi jedinstvenu evidenciju o preduzećima upisanim u sudski registar za vršenje vanjskotrgovinskog prometa.
Rješenje o izvršenom upisu u sudski registar, rješenje o promjenama u tom registru i rješenje o brisanju iz sudskog registra prava za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa objavljuju se u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine na teret preduzeća čija se prava upisuju, odnosno brišu iz sudskog registra.

Član 8.

Preduzeće može bez upisa u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa pružati usluge stranim licima u Federaciji u okviru djelatnosti koju obavlja u Federaciji, a u inozemstvu može pružati usluge montaže opreme koju izvozi.
Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na preduzetnike.
Preduzeće registrirano za investicione radove u inozemstvu može bez upisa u sudski registar da:
1) izvozi i kupuje u inozemstvu opremu, reprodukcioni i drugi materijal i pribor koji su potrebni za investicione radove koje izvodi u inozemstvu i robu namjenjenu ličnoj potrošnji radnika u pogonima u inozemstvu;
2) uvozi robu u okviru odobrenog kompenzacionog posla s inozemstvom,
3) izvrši posao posredovanja u vanjskotrgovinskom prometu koji će federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom odobriti, ako se time povećava izvoz.

III- OBLICI IZVOZA I UVOZA

Član 9.

Izvoz i uvoz robe su slobodni (LB).
Radi zaštite domaće proizvodnje i potrošnje, izvoz i uvoz robe može se regulirati određivanjem kontingenata (K).
Radi izvršavanja međunarodnih ugovora, reguliranja izvoza i uvoza naoružanja i vojne opreme, izvoza i uvoza historijskih i umjetničkih djela i pojedinih plemenitih metala, određena roba može se izvoziti na osnovu dozvole (D).
Uvoz rezervnih dijelova za održavanje uvezene opreme, odnosno dijelova uvezene opreme i za održavanje trajnih potrošnih dobara je slobodan.

Član 10.

Radi regionalnog usmjeravanja izvoza i uvoza ili provođenja mjera samoograničenja federalni organ uprave nadležan za ekonomske odnose sa inozemstvom može izvoz, odnosno uvoz uslovljavati izdavanjem prethodne saglasnosti čiji je cilj:
1) uspostavljanje platnobilansne ravnoteže;
2) efikasna naplata dugova, odnosno potraživanja iz odnosa sa inozemstvom,
3) uredno ispunjavanje međunarodnih ugovora.

Član 11.

Roba se može uvoziti, ili privremeno uvoziti samo ako odgovara standardima, atestima i tehničkim normativima i normama kvaliteta propisanim za stavljanje u promet, odnosno za upotrebu te robe na tržištu Federacije.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada) će posebnim propisom utvrditi starosnu granicu za uvoz, odnosno unos motornih vozila u skladu sa ovim zakonom.
Roba za koju su obavezne zdravstvena, veterinarska ili fitopatološka kontrola ili kontrola kvaliteta ne može se uvoziti ili privremeno uvoziti ako ne ispunjava propisane uvjete.
Izuzetno od odredbe st. 1. i 2. ovog člana, roba se može privremeno uvoziti radi oplemenjivanja, ako se time ne ugrožava život i zdravlje ljudi i prirodna sredina.
Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na robu koja se uvozi ili privremeno uvozi u slobodne zone.
Radi sprečavanja ugrožavanja života i zdravlja ljudi i prirodne sredine, Vlada može zabraniti uvoz i tranzit određene robe preko teritorije Federacije, ili propisati uvjete pod kojima se takva roba može uvoziti, odnosno izvoziti.

Član 12.

Vlada, na prijedlog federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, razvrstava robu na pojedine oblike izvoza i uvoza i određuje vrste robe čiji se izvoz i uvoz regionalno usmjeravaju.

Član 13.

Dozvole iz člana 9. stav 3. ovog zakona i saglasnosti iz čl. 10. i 58. stav 2. ovog zakona izdaje federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom ako federalnim propisom nije drukčije određeno.

Član 14.

Vlada, na prijedlog federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, do 31. oktobra tekuće godine utvrđuje obim kontingenata za izvoz i uvoz robe, regionalnu strukturu uvoza i dinamiku izvoza i uvoza za narednu godinu. Pri utvrđivanju obima kontingenata uzimaju se u obzir kontingenti utvrđeni za robu koja se uvozi na kredit ili se uvozi, odnosno plaća duže od godinu dana, kao i posebni kontigenti za slobodne zone.
Federalni organ uprave nadležan za poslove ekonomskih odnosa sa inozemstvom, pri