Na osnovu članaV.2.6. e), članaIII.2. e), članaIII.4. j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94) i člana 18.b) u vezi sa članom 13. e) Ustava - ispravka 3/96 - ispravka Kantona Sarajevo, ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96 i 2/96), Skupština Kantona Sarajevo, na sjednici održanoj 24. jula 1997. godine, donijela je

ZAKON

O SOCIJALNOJ ZAŠTITI

(Objavljeno u "Sl. novinama Kantona Sarajevo", br. 14 od 31 jula 1997)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom bliže se uređuju prava iz socijalne zaštite obitelji i njenih članova i građana pojedinaca, korisnika prava iz socijalne zaštite, osnivanje ustanova i invalidskih udruženja, posebni postupci u ostvarivanju prava iz socijalne zaštite, fmansiranje socijalne zaštite iz kantonalne nadležnosti, vršenje nadzora o ostvarivanju djelatnosti socijalne zaštite, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton).

Član 2.

Djelatnost socijalne zaštite u Kantonu obavljaju ustanove socijalne zaštite.
Djelatnost socijalne zaštite mogu obavljati i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice, odnosno njihove organizacije koje one osnivaju, preduzeća i njihove asocijacije i građanin pojedinac u skladu sa ovim zakonom i uz prethodnu pismenu saglanost Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice (u daljem tekstu: Kantonalno ministarstvo).
Strana fizička i pravna lica, pod istim uvjetima kao i domaća pravna i fizička lica, mogu vršiti djelatnost socijalne zaštite ukoliko ovim zakonom i drugim zakonima nije drugačije propisano.

II- KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 3.

Korisnici socijalne zaštite u smislu ovog zakona, su osobe koje se nalaze u stanju socijalne potrebe i to:
1. djeca bez roditeljskog staranja;
2. vaspitno zanemarena i zapuštena djeca;
3. djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama;
4. osobe sa invaliditetom i druge osobe ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju;
5. materijalno neobezbijeđene i za rad nesposobne osobe;
6. stare osobe bez porodičnog staranja;
7. osobe sa društveno negativnim ponašanjem;
8. korisnici subvencioniranja troškova stanarine, grijanja, sahrane-dženaze-pokopa;
9. ostale osobe u stanju socijalne potrebe.

III- USLOVI ZA STICANjE PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

1. Uslovi za sticanje prava na materijalnu pomoć

Član 4.

Materijalna pomoć sastoji se od:
1. stalne novčane pomoći;
2. novčane naknade za pomoć i njegu;
3. jednokratne novčane pomoći;
4. izuzetne novčane pomoći;
5. subvencioniranja troškova stanarine, grijanja i sahrane-dženaze-pokopa.

1.1. Stalna novčana pomoć

Član 5.

Pravo na stalnu novčanu pomoć ostvaruju osobe i obitelji na način i pod uslovima propisanim federalnim i ovim zakonom (da imaju prebivalište odnosno boravište na području Kantona ili da su ostvarili status raseljenog lica i boravak duži od 6 mjeseci na području Kantona, da su nesposobni za rad, da nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje, da nemaju srodnike koji su po odredbama Porodičnog zakona obavezni da ih izdržavaju ili ako ih imaju da nisu u mogućnosti izvršavati obaveze izdržavanja).

Član 6.

Nesposobnim za rad u smislu ovog zakona smatraju se osobe predviđene federalnim zakonom.

Član 7.

Nesposobnost za rad razmatra u prvom stepenu Komisija za utvrđivanje nesposobnosti za rad koju imenuje Kantonalni centar za socijalni rad (u daljem tekstu: Kantonalni centar) na prijedlog opštinskih službi socijalne zaštite, a u drugom stepenu Komisija za utvrđivanje nesposobnosti za rad koju imenuje Kantonalno ministarstvo.

Član 8.

Domaćinstvo nema dovoljno sredstava za izdržavanje ako prihod po jednom članu domaćinstva ne prelazi 40% najniže plaće u Kantonu objavljene od nadležnog organa Kantona (u daljem tekstu: najniže plaće).

Član 9.

Ukupan prihod domaćinstva čine prihodi koje članovi domaćinstva ostvaruju po osnovu:
1. plaća i drugih primanja iz radnog odnosa;
2. starosne, invalidske, porodične penzije i zaštitnog dodatka uz penziju;
3. poljoprivredne djelatnosti;
4. primanja po propisima boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata;
5. prihoda ostvarenih po osnovu imovinskog prava;
6. dopunskog rada.
Prihodom od poljoprivredne djelatnosti u smislu tačke 3. prethodnog stava smatra se katastarski prihod iz prethodne godine koji se djeli na dvanaest (12) mjeseci i sa brojem članova domaćinstva.
Prihodom u smislu stava 1. ovog člana ne smatra se: invalidnina za tjelesno oštećenje, novčana naknada za pomoć i njegu, dječiji dodatak, nagrade, otpremnine, alimentacije, stipendije i jednokratne pomoći.

Član 10.

Obaveze izdržavanja između srodnika utvrđuju se u skladu sa odredbama Porodičnog zakona.
Smatra se da srodnik nije u mogućnosti da izvršava obavezu izdržavanja ako prihodi po članu njegovog porodičnog domaćinstva ne prelaze iznos 80% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

Član 11.

Visina stalne novčane pomoći utvrđuje se u procentu od najniže plaće i ovisno o broju članova domaćinstva ne može biti manja od:
- za jednočlano domaćinstvo 40%;
- za dvočlano domaćinstvo 45%;
- za tročlano domaćinstvo 50%;
- za četvoročlano domaćinstvo 55%;
- za petočlano i višečlano domaćinstvo 60% .

1.2. Novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe

Član 12.

Pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe (u daljem tekstu: naknada za pomoć i njegu) ostvaruju osobe na način i pod uslovima predviđenim federalnim zakonom.

Član 13.

Potrebu za njegom i pomoći od strane druge osobe za odrasle osobe utvrđuju komisije iz člana 7. ovog zakona.
Potrebu za njegu i pomoći od strane druge osobe za djecu utvrđuju komisije za utvrđivanje sposobnosti i razvrstavanje djece ometene u psihičkom i fizičkom razvoju.
Komisiju za utvrđivanje sposobnosti i razvrstavanju djece ometene u psiho-fizičkom razvoju obrazuje u prvom stepenu Kantonalni centar na prijedlog općinskih službi socijalne zaštite, a u drugom stepenu istu obrazuje Kantonalno ministarstvo.

Član 14.

Naknadu za pomoć i njegu ostvaruju osobe čiji ukupan prihod po članu domaćinstva ne prelazi iznos 60% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.
Ukupne prihode domaćinstva čine prihodi utvrđeni u članu 9. ovog zakona.

Član 15.

Djeca i osobe sa težim i teškim stepenom invaliditeta ostvaruju pravo na naknadu za pomoć i njegu bez obzira na visinu primanja.

Član 16.

Naknada za pomoć i njegu utvrđuje se u visini 30% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.
Visina dodatka za njegu i pomoć za djecu i osobe sa težim i teškim stepenom invaliditeta utvrđuje se u visini 40% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.
Potpuno slijepoj osobi i osobi sa teškim invaliditetom koja je u radnom odnosu i ne može da dolazi na posao bez pomoći druge osobe dodatak za njegu i pomoć određuje se u visini 70% najniže plaće utvrđene članom 8. ovog zakona.

1.3. Jednokratne novčane pomoći

Član 17.

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć ostvaruje se u skladu sa federalnim zakonom, kao i u drugim opravdanim okolnostima kada to utvrdi Kantonalni centar.
: