ZAKON
O SARADNjI REPUBLIKE SRPSKE SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM U HAGU
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 52 od 17. oktobra 2001)
I- OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom se uređuje postupak i način saradnje Republike Srpske sa Međunarodnim sudom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava učinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Tribunal).
Međunarodni sud i nacionalni sudovi istovremeno su nadležni za krivično gonjenje lica odgovornih za kršenja međunarodnog humanitarnog prava učinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. godine, s tim da Međunarodni sud ima prednost u odnosu na nacionalne sudove.
Sudovi iz stava 2. ovog člana su nadležni za krivično gonjenje fizičkih lica koja su lično odgovorna u skladu sa pojedinačnom krivičnom odgovornošću, predviđenom u članu 7. Statuta Tribunala.
Član 2.
Saradnja sa Tribunalom odnosi se na krivično gonjenje lica samo za zločine definisane u članu 2, a koji se odnose na teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine, člana 3., koji se odnose na kršenja ratnih zakona i običaja, člana 4., koji se odnose na genocid i člana 5. koji se odnose na zločine protiv čovečnosti Statuta Tribunala koji su izvršeni na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine.
Saradnja će se odvijati na način utvrđen ovim zakonom, Statutom Tribunala i Pravilnikom o postupku i dokazima Tribunala.
Član 3.
Vlada Republike Srpske se stara za zakonito i efikasno odvijanje saradnje sa Tribunalom.
Saradnja sa Tribunalom ostvaruje se preko Ministarstva pravde, organa pravosuđa, Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva odbrane.
Član 4.
Svi zahtevi ili nalozi za saradnju Tribunala dostavljaju se Ministarstvu pravde (u daljem tekstu: Ministarstvo), koje će ih proslediti organu koji je po ovom zakonu nadležan da ih izvrši. Komunikacija sa Tribunalom odvijaće se uvek preko Ministarstva.
Organi iz člana 3. stav 2. ovog zakona mogu imenovati oficire za vezu sa određivanjem njihovih obaveza i ovlašćenja.
Vlada Republike Srpske može odrediti posebnog oficira za vezu sa Tribunalom, sa određivanjem njegovih obaveza i ovlašćenja, koji može imati kancelariju u sedištu Tribunala.
II- POSTUPAK ZA PRIKUPLjANjE DOKAZA PO ZAHTEVU TRIBUNALA
Član 5.
Kada Tribunal uputi zahtev za pomoć organima Republike Srpske, po zahtevu Tribunala, da se izvede neki dokaz, nadležan je da postupa istražni sudija okružnog suda na čijem se području dokaz nalazi.
Kada je potrebno da se uzmu iskazi od osumnjičenih, okrivljenih, svedoka ili veštaka (stručnih svedoka), da se izvrši uviđaj (rekonstrukcija događaja) na licu mesta, obdukcija ili skshumacija leša, o vremenu i mestu sprovođenja istražnih radnji istražni sudija će obavestiti Tribunal, ako Tribunal to zatraži.
Istražni sudija će pri sprovođenju ovih istražnih radnji postupati supsidijarno po odredbama Zakona o krivičnom postupku. Ukoliko Tribunal traži da se u ovom postupku ispune neki posebni uslovi ili forme, istražni sudija može to uvažiti.
Kada tužilac Tribunala traži da on lično izvede dokaze iz stava 2. ovog člana, istražni sudija će mu to omogućiti izdavanjem naloga i preduzimanjem mera na koje ga ovlašćuju ovaj zakon i Zakon o krivičnom postupku.
Kada je potrebno da se oduzme neki predmet (dokumentacija i sl.), koji može poslužiti kao dokaz u postupku, istražni sudija će bez odlaganja udovoljiti zahtevu za pomoć koji je dobio od Tribunala. Istražni sudija će izvršiti i sve odluke Tribunala kojima su određene privremene mere obezbeđenja. Kada dobije takav nalog od Tribunala shodno primenjujući odredbe Zakona o krivičnom postupku, može uvažiti i posebne zahteve ako ih nalog sadrži.
Član 6.
Odredbe člana 5. ovog zakona shodno se primenjuju i na prava odbrane optuženih lica i to od momenta prvog pojavljivanja optuženog pred Tribunalom, pa sve do okončanja postupka, ukoliko su zahtevi odbrane podneseni u skladu sa Pravilnikom o postupku i dokazima Tribunala.
Član 7.
Ukoliko samo ili na inicijativu drugog nadležnog organa proceni da bi određeni postupak saradnje mogao da nanese štetu interesima Republike Srpske, Ministarstvo će obavestiti Vladu, koja će doneti odluku o konkretnom zahtevu.
Ako Vlada donese odluku da bi obelodanjivanje određenih informacija ili dostavljanje dokumentacije moglo da ugrozi interese bezbednosti Republike Srpske, naložiće Ministarstvu da o tome obavesti Tribunal u smislu pravila 54bis.-E-(iii)Pravilnika o postupku i dokazima Tribunala i stavi zahtev za poništenje naloga.
III- USTUPANjE NADLEŽNOSTI ZA VOĐENjE KRIVIČNOG POSTUPKA
Član 8.
Sud u Republici Srpskoj će u skladu sa pravilima "Rimskog puta" izvestiti Tribunal čim pokrene postupak za krivično delo iz nadležnosti Tribunala.
Odredba stava 1. ovog člana ne sprečava primenu posebnih međunarodnih sporazuma koji su zaključeni u ovoj materiji.
Član 9.
Na zahtev Tribunala ustupiće mu se nadležnost da vodi krivični postupak u predmetima gde je ovaj postupak pokrenut pred sudovima u Republici Srpskoj protiv okrivljenih za krivično delo iz nadležnosti Tribunala. Rešenje o prenosu nadležnosti i ustupanju predmeta donosi veće okružnog suda (član 23. stav 6. Zakona o krivičnom postupku).
Odredba stava 1. ovoga člana primenjuje se i u slučaju kada je postupak pred domaćim sudom pravnosnažno okončan, ako su ispunjeni uslovi iz člana 10. Statuta Tribunala.
Član 10.
Nakon prenošenja nadležnosti i ustupanja predmeta Tribunalu, ne može se protiv okrivljenog za iste krivičnopravne radnje pokrenuti postupak pred sudom u Republici Srpskoj, a postupak koji je u toku - obustaviće se.
Ukoliko, u međuvremenu, bude donesena i postane pravnosnažna presuda suda u Republici Srpskoj za iste krivičnopravne radnje protiv istog okrivljenog, odložiće se izvršenje takve presude do okončanja postupka pred Tribunalom, a ako je izvršenje takve presude u toku - biće prekinuto danom kada je okrivljeni predat Tribunalu, o čemu će ministar pravde doneti rešenje.
Član 11.
Ako su presudom Tribunala obuhvaćena samo neka krivična dela za koje postoje pravnosnažne presude u Republici Srpskoj, sud Republike Srpske će izmeniti tu presudu u pogledu kazne,