Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

Na osnovu člana 70. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srpske i člana 116. Poslovnika narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 10/96), Narodna skupština Republike Srpske, na Desetoj sednici održanoj 29. maja 2000. godine, donela je

ZAKON

O REGISTROVANIM ZALOGAMA NA POKRETNIM STVARIMA I ČLANSKIM UDELIMA

(Objavljen u "Sl. glasnik RS", br. 16 od 15. juna 2000; 52/01)

I- OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se zasnivanje prava zaloga na pokretnim stvarima bez predaje stvari založenom poveriocu i na članskim udelima (u daljem tekstu: registrovana zaloga), prava i obaveze ugovornih strana, namirenje založenih poverilaca, prestanak registrovane zaloge, sadržaj i način vođenja registra zaloga.

Član 2.

Registrovanom zalogom se mogu osiguravati novčana potraživanja domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica izražene u domaćoj ili stranoj valuti, ako potiču iz ugovora o kreditu ili drugih bankarskih poslova, ugovora o kupovini na primarnom tržištu kapitala poverilačkih vrednosnih papira i ugovora u privredi (trgovinski ugovori).

II- PREDMET REGISTROVANE ZALOGE

Član 3.

Registrovana zaloga se može zasnovati na:
a) pokretnim stvarima (na pojedinim stvarima kao i skupini stvari),
b) članskim udelima u pravnom licu.
Registrovana zaloga hartija od vrednosti uređuje se posebnim propisima.

Član 4.

Predmet registrovane zaloge mogu biti sve individualno određene pokretne stvari, koje se mogu označavanjem njihovih karakteristika pouzdano identifikovati sem plovila i vazduhoplova upisanih u posebnom registru.
Predmet registrovane zaloge mogu biti i pokretne stvari koje će založni dužnik steći naknadno. U takvom slučaju zaloga nastaje u času kada založni dužnik stekne pravo vlasništva na stvari.
Registrovana zaloga se može uspostaviti i na grupama pokretnih stvari određenih po rodu, koje čine ekonomsku celinu (npr. roba u određenom skladištu ili prodavnici, inventar u određenim poslovnim prostorijama i slično).
U slučaju iz stava 3. ovog člana sačinjava se popisni list pojedinih vrsta pokretnih stvari i njihove vrednosti kao sastavni deo ugovora o zalozi.

Član 5.

Registrovana zaloga se može pod uslovima iz člana 4. ovog zakona zasnovati i na suvlasničkom delu pokretne stvari.

Član 6.

Članski udeo u pravnom licu može biti predmet registrovane zaloge samo kada zakonom nije predviđeno da se za njega izdaje hartija od vrednosti (npr. udeo u društvu sa ograničenom odgovornošću i slično).
Zaloga iz stava 1. ovog člana se može uspostaviti i na delu članskog udela u pravnom licu.

III- ZASNIVANjE REGISTROVANE ZALOGE

Član 7.

Ugovor o zalozi mora biti zaključen u pismenom obliku i sadržavati predmet zaloge i oznaku glavnog potraživanja, određenu po pravnom osnovu i visini. Ako u ugovoru o zalozi nije drugačije određeno i upisano u registar zaloga, registrovanom zalogom su osigurana potraživanja ugovornih i zakonskih kamata i troškova povezanih sa zasnivanjem i naplatom glavnog potraživanja.
Ugovor o zalozi može biti zaključen i kao sporedni ugovor uz ugovor o zasnivanju glavnog potraživanja.

Član 8.

Registrovanom zalogom se mogu osiguravati i buduća, kao i uslovna potraživanja, ali u tom slučaju u ugovoru mora biti određen i u registar upisan rok do koga zaloga traje i naveden najviši iznos do koga se osigurava glavno potraživanje. Pre isteka roka koji ne može biti duži od tri godine od dana upisa, založni poverilac mora dokazati overenom izjavom dužnika ili pravosnažnom sudskom odlukom da je osigurano potraživanje nastalo, odnosno da je prestalo biti uslovno i zatražiti upis ove činjenice u registar.

Član 9.

Stranke u ugovoru o registrovanoj zalozi su poverilac osiguranog potraživanja, kao založni poverilac i vlasnik - imalac predmeta zaloge, kao založni dužnik.
Založni dužnik može biti i lice koje nije obveznik osiguranog potraživanja.

Član 10.

Na osnovu zahteva založnog poverioca, registrovana zaloga se stiče upisom u registar zaloga, koji vodi sud određen zakonom (u daljem tekstu: registarski sud).
Smatra se da je zaloga upisana onog dana kada je registarski sud primio zahtev za upis. Sud je dužan na primljenom zahtevu navesti dan prijema.
Po danu prijema zahteva za upis određuje se rang prvenstva zaloge.
Registrovane zaloge upisane istog dana imaju isti rang.
Registrovana zaloga proizvodi pravni učinak prema trećim licima danom upisa.

Član 11.

Založni poverilac ima pravo da se iz predmeta registrovane zaloge namiri pre svih poverilaca založnog dužnika čija potraživanja nisu obezbeđena zalogom, kao i pre svih poverilaca, koji su založno pravo stekli posle dana sticanja registrovane zaloge, makar i po osnovu sudske odluke ili sporazuma zaključenog pred sudom.
Poverilac registrovane zaloge ima pravo prvenstvenog namirenja i pred založnim poveriocima koji se pozivaju na ranije stečenu neregistrovanu zalogu osim ako se ona zasniva na sudskoj odluci o uspostavljanju prinudnog založnog prava donesenoj u izvršnom postupku pre dana upisa registrovane zaloge u registar zaloga.

Član 12.

Registrovana zaloga se prenosi na drugo lice prenosom potraživanja koje osigurava.
Registrovana zaloga se može dati u podzalog samo radi osiguranja potraživanja navedenih u članu 2. ovog zakona.
Prenesena zaloga i podzaloga stiču se danom upisa u registar zaloga.

IV- PRAVA I OBAVEZE UGOVORNIH STRANA

Član 13.

Založni dužnik ostaje u posedu predmeta registrovane zaloge i ima pravo da ga koristi prema njegovoj nameni, postupajući sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina.
Založni dužnik je dužan čuvati predmet zaloge povećanom pažnjom i ako je ugovorom predviđeno osigurati ga kod osiguravajuće organizacije od uobičajenih rizika. U slučaju oštećenja ili gubitka predmeta osiguranja tokom trajanja zaloge, poverilac stiče zalogu na osiguranoj sumi, odnosno naknadi na koju ima pravo založi dužnik.
Založni poverilac ima pravo da kontroliše kako se koristi predmet zaloge. Sud koji bi bio nadležan za izvršenje na predmetu zaloge, dužan je, na zahtev poverioca, osigurati ovo pravo, ako ga ometa založni dužnik.

Član 14.

Založni dužnik može predmet zaloge dati na korišćenje i trećem licu (zakup i slično).
U slučaju iz stava 1. ovog člana, založni dužnik je dužan osigurati korišćenje predmeta zaloga i kontrolu poverioca na način propisan članom 13. stav 2. i 3.

Član 15.

Ugovorom o registrovanoj zalozi može se isključiti pravo založnog dužnika da predmet zaloge daje na iskorišćenje trećim licima.
Ovo ograničenje deluje prema trećim licima od časa upisa u registar zaloga.
Ništavni su ugovoru o iskorišćavanju predmeta registrovane zaloge zaključeni između založnog dužnika i trećeg lica posle dana upisa ograničenja u registar zaloga.

Član 16.

Založni poverilac može zahtevati i pre dospeća, prinudnu naplatu osigurane tražbine iz predmeta zaloga, ako založni dužnik ne ispunjava obaveze iz članova 13 - 15. ovog zakona.
U slučaju nepoštovanja obaveza iz stava 1. ovog člana založni poverilac može zahtevati i obezbeđenje predmeta registrovane zaloge oduzimanjem iz poseda založnog dužnika ili trećeg lica i predajom u posed založnom poveriocu ili licu koje on odredi.
Meru obezbeđenja iz stava 2. ovog člana nalaže rešenjem, na


Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas: