----------
Na temelju članka 24. stavak 1. točka c) Ustava Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona", br. 7/97 i 3/99 i "Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 13/99, 10/00, 14/02, 6/04 i 10/04), na prijedlog Vlade Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, na sjednici održanoj 29.2.2012. godine, d o n o s i
ZAKON
O PRESTANKU VAŽENjA ZAKONA O RADU
(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 2 od 23 marta 2012)
Članak 1.
Zakon o radu ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 16/00 i 9/04), prestaje da važi.
Članak 2.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Tuzlanskog kantona".
Bosna i Hercegovina - Federacija Bosne i Hercegovine
TUZLANSKI KANTON Skupština
Broj: 01-02-130-4/12 Tuzla, 29.2.2012. godine
Predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona,
Bajazit Jašarević, v.r.
----------

ZAKON

O RADU

(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 16 od 27 novembra 2000, 9/04, 2/12)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom, u skladu sa Zakonom o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 43/99. i 32/2000. /u daljem tekstu: Federalni zakon/) na području Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton) bliže se uređuju pitanja iz nadležnosti Kantona, i to:
- vrijeme na koje se zaključuje ugovor o radu sa pripravnikom,
- način i postupak polaganja stručnog ispita pripravnika,
- način i postupak polaganja stručnog ispita lica primljenih na stručno osposobljavanje za samostalan rad bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad), ako način polaganja nije utvrđen posebnim propisom,
- poslovi na kojima zaposlenik ne može imati godišnji odmor kraći od 30 dana u kalendarskoj godini iz razloga što se ne može zaštititi od štetnih uticaja ni uz primjenu mjera zaštite na radu,
- drugi slučajevi, pored slučajeva utvrđenih u Federalnom zakonu, za plaćeno odsustvo sa rada zaposlenika do sedam radnih dana u kalendarskoj godini,
- način utvrđivanja visine naknade plaće zaposlenika u opravdanim slučajevima odsustva sa rada (godišnji odmor, plaćeno odsustvo i odsustvo radi trudnoće, porođaja i njege djeteta),
- način i postupak zaključivanja kolektivnih ugovora,
- mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova,
- mogućnost formiranja ekonomsko-socijalnog vijeća za područje Kantona,
- organ koji vrši nadzor nad primjenom odredaba ovog Zakona i njegova ovlašćenja.

Član 2.

Ovaj Zakon se primjenjuje i na poslodavce čije podružnice -poslovne jedinice posluju na području Kantona i zaposlenike u tim podružnicama - poslovnim jedinicama, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

Član 3.

Poslodavac je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na osnovu ugovora o radu.

Član 4.

Zaposlenik je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.

II. PRIPRAVNICI

Član 5.

Pripravnik je lice sa završenom srednjom, višom ili visokom školskom spremom koji se prvi put osposobljava za rad u zanimanju za koje se školovalo, a kojeje, prema posebnom zakonu, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.
U toku obavljanja pripravničkog staža, pripravnik ima pravo na novčanu naknadu u iznosu najmanje 80% od najniže plate. Poslodavac i pripravnik mogu se dogovoriti i o većem iznosu novčane naknade, zavisno od stručne spreme pripravnika.
Pripravnik ima pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.

Član 6.

Ugovor o obavljanju pripravničkog staža zaključuje se u pisanoj formi između poslodavca i lica koje obavlja pripravnički staž na onoliko vremena koliko traje pripravnički staž propisan za zanimanje na koje se odnosi.
Kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana njegovog zaključivanja radi evidencije i kontrole.
Poslodavac osigurava pripravnika za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, a zdravstveno osiguranje osigurava nadležna služba za zapošljavanje.

Član 7.

Nakon završenog pripravničkog staža za zanimanje za koje je obavezno polaganje stručnog ispita pripravnik polaže stručni ispit na način utvrđen posebnim zakonom, pravilnikom o radu poslodavca ili na način utvrđen od ispitne komisije, ako poslodavac nije obavezan donijeti pravilnik o radu.

Član 8.

Stručni ispit se polaže pred ispitnom komisijom koju formira poslodavac od svojih zaposlenika, a po potrebi i od zaposlenika kod drugog poslodavca, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Ispitna komisija se sastoji od tri člana koji moraju imati isti ili viši stepen stručne spreme od one koju ima pripravnik, a dva člana moraju biti iste struke kao i pripravnik, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Član 9.

Ukoliko posebnim zakonom ili pravilnikom o radu nije utvrđen tok polaganja stručnog ispita, ispitna komisija je obavezna da vodi zapisnik koji će sadržavati: ime i prezime ispitivača i zapisničara, ime i prezime pripravnika koji polaže ispit, način provjere znanja, pitanja postavljenja od članova komisije, ocjena komisije, te potpis svih članova komisije i zapisničara.

Član 10.

Pripravniku koji položi stručni ispit ispitna komisija izdaje uvjerenje, odnosno potvrdu o položenom stručnom ispitu.

Član 11.

Ukoliko pripravnik ne položi stručni ispit u slučajevima gdje je obavezno polaganje stručnog ispita nakon obavljenog
pripravničkog staža, poslodavac je dužan u roku od tri mjeseca da istom omogući ponovno polaganje stručnog ispita bez obaveze obnavljanja ugovora o obavljanju pripravničkog staža.

III. VOLONTERSKI RAD

Član 12.

Volonter je lice koje primi poslodavac na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa, u zanimanju za koje je završilo školovanje, a stručni ispit ili radno iskustvo je utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, kao uslov za obavljanje poslova tog zanimanja.

Član 13.

Ugovor o volonterskom radu zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže godinu dana, ako posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu nije drukčije određeno.
Način stručnog osposobljavanja i trajanja volonterskog rada do godinu dana uređuje se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Član 14.

Ako poslodavac u skladu sa zakonom i pravilnikom o radu, primi lice na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad) polaganje stručnog ispita se vrši u skladu sa odredbama članova 7. do 11. ovog Zakona, ako način polaganja nije utvrđen posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

IV. ODMORI

Član 15.

Zaposlenik ima pravo, u skladu sa Federalnim zakonom, na minimalno utvrđeno trajanje odmora za slučajeve: odmora u toku radnog dana, dnevnog odmora, sedmičnog odmora i godišnjeg odmora.
Dužina i način korišćenja odmora iz stava 1. ovog člana utvrdit će se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Član 16.

Zaposlenik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 dana u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Član 17.

Pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana, za svaku kalendarsku godinu, ima zaposlenik koji radi na poslovima na kojima se uz primjenu mjera zaštite na radu ne može zaštititi od štetnih uticaja.
Poslovi u smislu stava 1. ovog člana utvrđeni su Zakonom o zaštiti na radu i propisima donesenim na osnovu istog.

Član 18.

Poslodavac je obavezan utvrditi svojim pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, poslove i dužinu trajanja godišnjeg odmora u skladu sa odredbama iz prethodnog člana ovog Zakona i odredbama kolektivnog ugovora.

V. ODSUSTVA SA RADA

Član 19.

Zaposlenik ima pravo, u skladu sa ovim Zakonom i Federalnim zakonom, na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do 7 radnih dana u jednoj kalendarskoj godini (plaćeno odsustvo) u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže porodice, odnosno domaćinstva, preseljenja, polaganja stručnog ili drugog ispita, obavljanja nekog posla kod državnog organa ili suda i drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Dužinu plaćenog odsustva po svakom osnovu iz stava 1. ovog člana, poslodavac utvrđuje svojim pravilnikom o radu ili odlukom
0 odobrenju plaćenog odsustva.

Član 20.

Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada, ako postoji potreba za rad, uz naknadu plaće u dužini trajanja učešća na stručnom obrazovanju, osposobljavanju ili usavršavanju, u