ZAKON

O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 27 od 28 novembra 1997, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07, 72/08, i 23/09)

I- OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te način određivanja cijene stana i prestanak stanarskog prava.

Član 2.

Stanom i pomoćnim prostorijama smatraju se prostorije ili skup prostorija definiran odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87 i 13/89 - u daljem tekstu: Zakon o stambenim odnosima).

Član 3.

Stan se otkupljuje sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini zajedno sa zemljištem ispod zgrade.
Zajednički dijelovi i uređaji zgrade definirani su odredbama Zakona o stambenim odnosima.
Predmet prodaje mogu biti i prostorije na kojima postoji stanarsko pravo, a koje se ne smatraju stanom, ako je propisima regulirano da mogu biti u prometu.
Predmet prodaje je i garaža ako čini građevinsku cjelinu sa stanom ili ako je stanaru dodijeljena na korišćenje kao pripadajuć i dio stana.

Član 4.

Ne smatraju se stanom, u smislu ovog zakona:
1. prostorije u objektima za smještaj pojedinaca,
2. prostorije u objektima za privremeni smještaj i
3. prostorije u upravnim i poslovnim zgradama.

Član 5.

Odredbe ovog zakona ne odnose se na prodaju stanova:
1. koji se nalaze u objektima za koje je pokrenut postupak radi rušenja objekta,
2. koji su namijenjeni za stanovanje za vrijeme obavljanja službene djelatnosti,
3. koji se nalaze u poslovnim zgradama, koje se koriste za obavljanje djelatnosti državne, federalne uprave, sudstva, zdravstva, prometa i veza.

Član 6.

Stanovi u vlasništvu pravnih osoba čije je sjedište na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), a nalaze se na teritoriji država nastalih iz bivše SFRJ, prodavat će se na način kako je to regulirano u odnosnoj državi i pod uvjetima reciprociteta, ako međudržavnim ugovorom nije drugačije regulirano.
Strani državljanin, pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom, može otkupiti stan samo ako je državljaninu Bosne i Hercegovine u odnosnoj državi omogućeno da otkupi stan.

II- PRAVO NA KUPNjU STANA

Član 7.

Svaki nositelj stanarskog prava, izuzev u slučaju iz člana 5. ovog zakona, može istaći zahtjev za kupnju stana u pismenom obliku nositelju prava raspolaganja stanom (u daljem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi se u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno u roku od tri mjeseca od dana okončanja eventualnog sudskog postupka, zavisno koji rok je kasniji, a ugovor o prodaji stana (u daljem tekstu: ugovor) mora se zaključiti u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana.
Ako prodavatelj na zahtjev nositelja stanarskog prava koji želi kupiti stan ne sklopi ugovor u roku iz stava 2. ovog člana, kupac ima pravo pokrenuti sudski postupak.
Presuda u cijelosti nadomješta ugovor.
Izuzetno, rok za sklapanje ugovora za stan za koji u vrijeme određeno za podnošenje zahtjeva za kupnju stana nisu određene sve činjenice bitne za prodaju stana, počinje teći od dana kada se ove činjenice utvrde.
Činjenice bitne za kupoprodaju stana ocjenjuju se u vrijeme sklapanja ugovora.

Član 7a

Izuzetno, za stan za koji se vrši ovjera ugovora o korišćenju stana u skladu sa članom 2. stav (4), ili izdaje novi ugovor u skladu sa članom 18.d stav (7) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) zahtjev za kupovinu stana podnosi se u roku od tri mjeseca od dana ovjere ugovora o korišćenju stana, odnosno izdavanja novog ugovora.
Zahtjev za kupovinu stana u koji se vraća višestruki korisnik iz odredbe člana 11. stav (4) tačka 6. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, kao i za kupovinu devastiranog stana podnosi se u roku od tri mjeseca od dana ulaska u posjed stana.

Član 8.

Nositeljem stanarskog prava smatra se osoba kojoj je vlasnik stana, odnosno davatelj stana na korišćenje dodijelio stan i koja je zaključila ugovor o korišćenju stana, odnosno osoba kojoj je pravomoćnom sudskom presudom stan dodijeljen, kao i osoba kojoj je to svojstvo priznato aktom nadležnog organa u skladu za Zakonom o stambenim odnosima.
(2) Nosiocem stanarskog prava smatra se i lice kojem je stan dodijeljen rješenjem nadležnog organa iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane na osnovu člana 18d. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, a koje nije zaključilo ugovor o korištenju ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 15/02 i 29/03).

Član 8a.

Nosilac stanarskog prava na stanu koji je posebnim propisima koji su primjenjivani na teritoriji Federacije BiH u periodu od 30. aprila 1991. do 4. aprila 1998. godine proglašavan napuštenim, stiče pravo na kupovinu stana po odredbama ovoga zakona nakon proteka roka od dvije godine od dana stupanja u posjed stana.
U postupku rješavanja zahtjeva za kupovinu stana vlasnik stana dužan je utvrditi na osnovu raspoložive dokumentacije da li se radi o nosiocu stanarskog prava na stanu iz stava 1. ovog člana.
Ugovor o kupoprodaji stana zaključen protivno odredbi stava 1. ovog člana smatra se ništavim.
Nosilac stanarskog prava iz stava 1. ovog člana može podnijeti zahtjev za kupovinu stana u skladu sa članom 7. stav 1. ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana kada je stekao pravo na kupovinu stana.

Član 8b.

Nosilac stanarskog prava iz člana 8.(a) ovog zakona ima pravo da podnese pismeni zahtjev za otkup stana u skladu sa članom 7. ovoga zakona tek kada obezbijedi dokaze da su on i svi članovi njegovog domaćinstva, kako je to definirano Zakonom o stambenim odnosima, napustili smještaj koji su koristili privremeno u svojstvu zakonitog ili nezakonitog korisnika.
Kako bi ispuno ovaj uslov, nosilac stanarskog prava dostavlja potpisan zapisnik od strane nadležnog upravnog organa kojim se utvrđuje napuštanje imovine, predaja ključeva i pečaćenje prostorija ili ulazak u posjed ispražnjenih prostorija predratnog nosioca stanarskog prava, ili se utvrđuje da ne postoji potreba da se trenutne prostorije isprazne u skladu sa zakonom. U slučajevima kada je to potrebno, nadležni upravni organ je dužan da nosiocu stanarskog prava izda ove dokaze.
Nadležni upravni organ će u roku od jednog mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona definirati pravno valjani dokazni materijal u svrhu ovoga člana ako zapisnik nije na raspolaganju ili kada trenutni smještaj nije potrebno napuštati u skladu sa zakonom.
Ovi dokazi moraju se priložiti uz pismeni zahtjev za otkup stana. Dokazi su sastavni dio pismenog zahtjeva za otkup stana i zahtjev za otkup se ne može obrađivati ukoliko ovi dokazi nisu podneseni.

Član 9.

Stan, pod uvjetima iz ovog zakona, mogu kupiti i članovi užeg obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava, uz njegovu suglasnost ili u slučaju njegove smrti.
Članom užeg obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava smatraju se osobe u smislu Zakona o stambenim odnosima.
Pravo na kupovinu stana pod uvjetima iz ovog Zakona ima nasljednik prvog nasljednog reda nosioca stanarskog prava, ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:
- nosilac stanarskog prava nema člana užeg porodičnog domaćinstva;
- istekao je rok od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva nosioca stanarskog prava za kupovinu stana, a nije zaključen ugovor u kupoprodaji stana i
- nasljednik nije kupio drugi stan prema odredbama ovog Zakona.

Član 10.

Nositelj stanarskog prava, njegov supružnik ili član užeg obiteljskog domaćinstva mogu pod uvjetima iz ovog zakona otkupiti samo jedan stan.
Ugovor zaključen suprotno odredbi iz stava 1. ovog člana ništavan je.

Član 11.

Supružnici stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.
Kad stanarsko pravo imaju sustanari, stan kupuju zajedno svaki u dijelu na kojem ima stanarsko pravo, ako se ne sporazume drugačije.
Iznimno od stava 2. ovog člana, ako jedan ili više sustanara ne podnese zahtjev za kupnju svog dijela stana u roku od iz člana 7. ovog zakona, stan imaju pravo kupiti ostali sustanari.
Suglasnost i sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana daje se na ugovor ili posebnoj ispravi uz ovjeren potpis.
U slučaju uskraćenosti suglasnosti, odnosno nepostojanja sporazuma, odlučuje se u sudskom postupku.

Član 12.

Prodaju stanova vrši prodavatelj iz člana 7. stav 1. ovog zakona.

Član 13.

Stanove za koje se utvrdi da je prodavatelj nepoznat prodaje općina.

Član 14.

Pod stanom nepoznatog prodavatelja, u smislu ovog zakona, smatra se stan čiji je nositelj prava raspolaganja pravna osoba koja nije registrirala