Na osnovu članaIV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 61. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 30. septembra 2009. godine, i na 37. sjednici Doma naroda, održanoj 19. oktobra 2009. godine, usvojila je

ZAKON

O PRIMJENI RIMSKOG STATUTA MEUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA I SARADNjI S MEUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 84 od 27 oktobra 2009)

DIO PRVI - OPĆE ODREDBE

(Predmet Zakona)

Član 1.

Ovim Zakonom reguliraju se postupci nadležnih organa u Bosni i Hercegovini u primjeni Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda (u daljnjem tekstu: Rimski statut), pitanje saradnje i pružanja pravne pomoći Međunarodnom krivičnom sudu, kao i osobenosti postupka za krivična djela propisana članom 5. Rimskog statuta i za krivična djela protiv čovječnosti i drugih vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom koja su propisana Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.

(Značenje izraza)

Član 2.

Osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
a) krivična djela propisana Rimskim statutom: krivična djela utvrđena članom 5. Rimskog statuta, ograničena na najteže zločine od značaja za međunarodnu zajednicu kao cjelinu, i to:
1) zločin genocida,
2) zločin protiv čovječnosti,
3) ratni zločin i
4) zločin agresije.
b) Rimski statut: Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda koji je Bosna i Hercegovina ratificirala Odlukom o ratifikaciji ("Službeni glasnik BiH", Međunarodni ugovori, br. 2/02).
c) Tužilac: Tužilac Međunarodnog krivičnog suda predviđen članom 42. Rimskog statuta.
d) Zastupnik: Zastupnik Bosne i Hercegovine kojeg svojom odlukom imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

(Nadležnost za obavljanje poslova saradnje i izvršenja odluka Međunarodnog krivičnog suda)

Član 3.

(1) Zahtjevi za saradnju s Međunarodnim krivičnim sudom i za izvršenje odluka tog suda dostavljaju se Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde), ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Nakon što utvrdi da zahtjev iz stava (1) ovog člana sadrži podatke predviđene Rimskim statutom, Ministarstvo pravde dostavlja ga nadležnom državnom organu iz stava (5) ovog člana, radi postupanja predviđenog ovim zakonom, a ako Ministarstvo pravde utvrdi da zahtjev ne sadrži potrebne podatke, zahtjev vraća Međunarodnom krivičnom sudu da ga dopuni, odnosno ispravi.
(3) Ako za obavljanje određenih poslova postoji isključiva nadležnost nekog drugog državnog organa, ili ako će neki drugi državni organ lakše obaviti određene poslove saradnje, Ministarstvo pravde tom organu prosljeđuje zahtjev za saradnju, odnosno odluku Međunarodnog krivičnog suda radi izvršenja.
(4) Nadležni državni organi u poslovima saradnje i izvršenja odluka Međunarodnog krivičnog suda postupaju hitno i bez odgađanja i o tome izvještavaju Ministarstvo pravde.
(5) U poslovima saradnje i izvršavanja odluka Međunarodnog krivičnog suda nadležni organi su: Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) i drugi organi u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku).

(Zastupanje pred Međunarodnim krivičnim sudom)

Član 4.

(1) Zaštitu prava i interesa Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim krivičnim sudom zastupa lice koje ima potrebne kvalifikacije za zastupanje pred domaćim sudovima, kao i dodatna stručna znanja i iskustva koja propisuje ministar pravde.
(2) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) imenuje zastupnika Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim krivičnim sudom nakon provedenog javnog poziva za prijavu zainteresiranih kandidata.

(Komunikacija s Međunarodnim krivičnim sudom)

Član 5.

(1) Državni organi komuniciraju s Međunarodnim krivičnim sudom posredstvom Ministarstva pravde na jednom od službenih jezika koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini ili na jednom od službenih jezika Međunarodnog krivičnog suda, a u skladu s članom 87. Rimskog statuta.
(2) Komunikacija Bosne i Hercegovine s Međunarodnim krivičnim sudom odvija se posredstvom Ministarstva pravde, a u slučaju hitnosti ili kada za to postoje drugi opravdani razlozi, komunikacija se može odvijati i neposredno.
(3) Ako to nije u suprotnosti sa zakonom i svrhom postupanja prema st. (1) i (2) ovog člana, komunikacija u pogledu određenih pitanja može se ostvariti i preko INTERPOL-a, o čemu se bez odgađanja obavještava Ministarstvo pravde.

(Primjena domaćeg zakonodavstva)

Član 6.

(1) Državni organi nadležni za postupanje u poslovima saradnje i izvršavanja odluka Međunarodnog krivičnog suda radnje obavljaju na način propisan Zakonom o krivičnom postupku, Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i drugim zakonima Bosne i Hercegovine kojima je uređena ova oblast.
(2) Zakoni i drugi propisi Bosne i Hercegovine, koji se primjenjuju u obavljanju poslova saradnje, tumače se i primjenjuju u skladu s pravnim poretkom Bosne i Hercegovine, a na način koji odgovara ciljevima i smislu Rimskog statuta.

(Propisi o imunitetu)

Član 7.

Propisi o imunitetima i povlasticama predviđeni posebnim zakonima u Bosni i Hercegovini neće se primjenjivati u postupku za krivična djela iz člana 1. ovog Zakona.

(Zaštita svjedoka, žrtava i drugih lica)

Član 8.

U postupku obavljanja poslova saradnje s Međunarodnim krivičnim sudom primjenjivat će se propisi Bosne i Hercegovine koji se odnose na zaštitu svjedoka, žrtava i drugih lica.

DIO DRUGI - KRIVIČNO GONjENjE U BOSNI I HERCEGOVINI

(Nadležnost za postupanje)

Član 9.

(1) Tužilaštvo BiH i Sud BiH nadležni su za vođenje krivičnog postupka protiv počinilaca krivičnih djela iz člana 1. ovog Zakona.
(2) Međunarodni krivični sud nadležan je za vođenje krivičnog postupka protiv počinilaca krivičnih djela iz člana 1. ovog Zakona, kada bi inače bili nadležni za postupanje Tužilaštvo BiH i Sud BiH, samo ako su ispunjeni uslovi iz člana 17. Rimskog statuta.
(3) Izuzetno od stava (1) ovog člana, u Bosni i Hercegovini neće se nastaviti krivično gonjenje kada se postupak već vodi pred Međunarodnim krivičnim sudom i u tom slučaju Bosna i Hercegovina ustupit će krivično gonjenje Međunarodnom krivičnom sudu u skladu s odredbama Rimskog statuta i ovog Zakona.

(Prijava krivičnog djela)

Član 10.

(1) Svi državni organi, pravna i fizička lica dužna su Tužilaštvu BiH prijaviti saznanje o počinjenom krivičnom djelu iz nadležnosti Međunarodnog krivičnog suda, bez obzira gdje je krivično djelo počinjeno, ako se ne radi o krivičnom djelu zbog kojeg se već vodi postupak u Bosni i Hercegovini, pred Međunarodnim krivičnim sudom ili nadležnim sudom neke druge države.
(2) Tužilaštvo BiH pokreće krivično gonjenje, ako za to postoje uslovi predviđeni Zakonom o krivičnom postupku, a o preduzetim radnjama, posredstvom Ministarstva pravde, obavještava Međunarodni krivični sud.
(3) Ako se krivični postupak iz stvarnih ili pravnih razloga ne može pokrenuti u Bosni i Hercegovini, tužilac Tužilaštva BiH o tome obavještava Ministarstvo pravde, koje, u skladu s članom 14. Rimskog statuta, tužiocu Međunarodnog krivičnog suda prijavljuje izvršenje krivičnog djela iz nadležnosti tog suda.

(Obavještenje tužioca)

Član 11.

(1) Kada tužilac Međunarodnog krivičnog suda obavijesti Ministarstvo pravde da postoje razlozi za pokretanje krivičnog postupka u Bosni i Hercegovini za krivično djelo iz člana 5. Rimskog statuta, Ministarstvo pravde bez odgađanja obavještava Tužilaštvo BiH.
(2) Po prijemu obavještenja iz stava (1) ovog člana, tužilac Tužilaštva BiH, u saradnji s drugim nadležnim organima, ako se u Bosni i Hercegovini već ne vodi postupak, preduzima potrebne mjere radi otkrivanja krivičnog djela i počinioca u svrhu pokretanja krivičnog postupka, a o rezultatima postupka obavještava Ministarstvo pravde.
: