ZAKON
o prijavljivanju prebivališta i boravišta gradana
(Objavljeno u "Nar. novinama Županije Posavske", br. 1 od 03 marta 1999)
Članak 1.
Građani su dužni da prijave i odjave prebivalište, prijave uobičajeno boravište, kao i da prijave promjenu adrese stanovanja, sukladno s odredbama ovog Zakona.
Članak 2.
Prebivalište je mjesto u kojem se građanin nalazio s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje.
U smislu ovog Zakona smatra se da građanin ima osigurano stalno stanovanje ako ima useljiv stan po osnovi vlasništva, ugovora o najmu, podnajmu ili drugoj valjanoj pravnoj osnovi.
Članak 3.
Građani koji nemaju prebivalište u smislu članka 2. ovog Zakona policijska uprava Ministarstva unutamjih poslova (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) utvrdit će prebivalište u mjestu:
1. u kojem se naselio s namjerom da se u njemu stalno nastani, ako su ispunjeni i drugi uvjeti propisani Zakonom,
2. njegovog uobičajenog boravišta, ako se prebivalište ne može odobriti prema odredbi točke 1. ovog stavka,
3. prebivalište njegovog bračnog druga, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. i 2. ovog stavka,
4. prebivalište njegovih roditelja, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. do 3. ovog stavka,
5. u kojem je upisan u matičnu knjigu rođenih, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. do 4. ovog stavka,
6. u kojem je upisan u knjigu državljanina, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. do 5. ovoga stavka.
Žalba protiv ovog rješenja o utvrđivanju prebivališta ne zadržava izvršenje rjcšcnja.
Članak 4.
Maloljetnicima koji nisu zaključili brak, prebivalište se utvrđuje prema posljednjem zajedničkom prebivalištu njihovih roditelja.
Kada roditelji takvih osoba nemaju zajedničko prebivalište ili nisu u braku, njihovo prebivalište utvrđuje se prema prebivalištu roditelja koji vrši roditeljsko pravo.
Osobama iz stavka 1. ovog članka nad kojima roditelji ne vrše roditeljsko pravo, prcbivalište se utvrđuje prema prebivalištu njihovog zakonskog zastupnika.
Prebivalište drugih poslovno nesposobnih osoba utvrđuje se prema prebivalištu njihovog zakonskog zastupnika.
Članak 5.
Boravište građana može biti uobičajeno i privremeno.
Uobičajeno boravište je mjesto u kojem građanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli.
Privremeno boravište je mjesto u kojem se građanin zadržava do 30 dana.
Članak 6.
Prijavu i odjavu prebivališta, prijavu uobičajenog boravišta, te prijavu adrese stana za osobe bez poslovne sposobnosti podnose njihovi roditelji odnosno zakonski zastupnici.
Odredbe ovog Zakona ne odnose se na Vojne osobe koje stanuju u vojamama, ili drugim vojnim ustanovama, osobe smještene u objektima posebne namjene Ministarstva unutamjih poslova, te osobe smještene u zdravstvenim ili sličnim ustanovama i u kazneno-popravnim zavodima.
Članak 7.
Građani podnose prijave i odjave prebivališta, uobičajenog boravišta i promjene adrese stanovanja nadležnim tijelima prema mjestu u kojem Zele prijaviti ili odjaviti prcbivalište, odnosno prijaviti uobičajeno boravište ili promjenu adrese stanovanja.
O prebivalištu i boravištu te promjenama adrese stanovanja nadležno tijelo vodi evidenciju.
Evidencija prebivališta može se voditi i u evidenciju o izdanim osobnim iskaznicama.
Članak 8.
Prijava prebivališta i promjene adrese stanovanja podnosi se u roku od osam (8) dana od dana odjave ranijeg prebivališta odnosno promjene adrese stanovanja.
Službena osoba izdaje potvrdu o prebivalištu, te promjeni adrese stanovanja.
Članak 9.
Nadležno tijelo kod kojeg je prijavljeno prebivalište građana dužno je odmah nakon objavljene prijave prebivališta o tome izvjestiti nadležna tijela koja vode evidenciju o građanskim stanjima.
Članak 10.
Građani su dužni prijaviti uobičajeno boravište u mjestu u kojemu namjeravaju boraviti dulje od 30 dana.
Uobičajeno boravište se mora prijaviti najkasnije osam (8) dana od dana dolaska u mjesto uobičajenog boravišta.
Članak 11.
Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja, kao i poduzeća i druge organizacije koje organiziraju smještaj za svoje radnike, dužne su osobe kojima pružaju smještaj odmah