aaa bbb


Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


***
Na temelju članka 24. stavak 1. točka c) Ustava Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona", br. 7/97 i 3/99 i "Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 13/99, 10/00, 14/02, 6/04 i 10/04), na prijedlog Vlade Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, na sjednici održanoj 31. 1. 2007. godine, donosi

ZAKON

O PRESTANKU VAŽENjA ZAKONA O PREKRŠAJIMA
"Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 1. od 5. februara 2007. godine

Članak 1.

Zakon o prekršajima ("Službene novine Tuzlansko--podrinjskog kantona", broj 4/98 i "Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 7/99 i 13/01) prestaje da važi danom imenovanja sudaca u prekršajna odjeljenja općinskih sudova na području Tuzlanskog kantona.

Članak 2.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Tuzlanskog kantona".
Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine TUZLANSKI KANTON Skupština Broj: 01-02-51-4/07 Tuzla, 31. 1. 2007. godine
Predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona
Mr. sci. Amlr Fazlić, v.r.
***

ZAKON

O PREKRŠAJIMA

(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 4 od 11 maja 1998, 1/07)

DIO PRVI

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom utvrđuju se opći uslovi odgovornosti i sankcije koje se propisuju za prekršaje određene zakonom i drugim propisom, uređuje prekršajni postupak i organi za vođenje prekršajnog postupka.

1. Prekršaji

Član 2.

Prekršaji su zakonom ili drugim propisom utvrđene povrede javnog poretka za koje su propisane kazne, ukor (u daljem tekstu: sankcije) i zaštitne mjere.
Sankciju učiniocu prekršaja može izreći samo nadležni sud za prekršaje (u daljem tekstu: sud), u postupku koji je sproveden po ovom Zakonu, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

2. Nema ni prekršaja ni prekršajne sankcije bez propisa

Član 3.

Niko ne može biti kažnjen za radnju koja, prije nego što je učinjena, nije bila zakonom ili drugim propisom određena kao prekršaj i za koju nije bilo propisano kako će se kazniti onaj koji je učini.

3. Svrha kažnjavanja

Član 4.

Svrha kažnjavanja jeste:
- sprječavanje djelatnosti kojima se vrši povreda javnog poretka,
- sprječavanje učinioca da čini prekršaje i njegovo prevaspitavanje,
- vaspitni uticaj na druge da ne čine prekršaje.

4. Vremensko važenje propisa

Član 5.

Odgovornost za prekršaje određuje se prema propisu koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja.
Ako je poslije izvršenog prekršaja izmijenjen propis o prekršaju, primjenit će se propis blaži za učinioca.

5. Teritorijalno važenje propisa

Član 6.

Za prekršaj predviđen kantonalnim i općinskim propisom, učinilac će se kazniti ako je prekršaj učinjen na teritoriji Tuzlanskopodrinjskog kantona (u daljem tekstu: Kanton), odnosno općine.

6. Propisivanje prekršaja

Član 7.

Prekršaji se mogu propisivati:
1. zakonom,
2. uredbom i odlukom Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona (u daljem tekstu: Vlada Kantona),
3. odlukom općinskog vijeća.
Propisima iz prethodnog stava mogu se propisati prekršaji, sankcije i zaštitne mjere za te prekršaje pod uslovima određenim ovim Zakonom.

7. Način izvršenja prekršaja

Član 8.

Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem. Prekršaj je izvršen nečinjenjem ako je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.

8. Vrijeme izvršenja prekršaja

Član 9.

Prekršaj je izvršen u vrijeme kad je učinilac radio ili je bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.

9. Mjesto izvršenja prekršaja

Član 10.

Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica nastupila, ukoliko propisom o prekršaju nije drukčije određeno.

II. ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJE

1. Umišljaj i nehat

Član 11.

Za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehat učinioca, ukoliko propisom o prekršaju nije određeno da će se kazniti za radnju učinjenu samo sa umišljajem.

Član 12.

Prekršaj je učinjen sa umišljajem kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje; ili kad je bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja, može nastupiti zabranjena posljedica ali je pristao na njezino nastupanje.

Član 13.

Prekršaj je učinjen iz nehata kad je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti; ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

2. Uračunljivost

Član 14.

Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje ili propuštanja, ili nije mogao upravljati svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).
Učinilac prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svoje radnje ili propuštanja ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz prethodnog stava, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).
Okolnost da je prekršaj učinjen pod utjecajem alkohola ili opojnih droga samo za sebe ne isključuje odgovornost učinioca.

3. Stvarna zabluda

Član 15.

Za prekršaj nije odgovorno lice koje je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo u stvarnoj zabludi.
Stvarna zabluda postoji ako je učinilac u vrijeme izvršenja prekršaja pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, njegova radnja bila dozvoljena.

4. Sila, prijetnja i prinuda

Član 16.

Za prekršaj nije odgovorno lice koje je prekršaj učinilo pod uticajem sile, prijetnje ili prinude.

5. Pravna zabluda

Član 17.

Nepoznavanje propisa kojima se predviđa prekršaj ne isključuje odgovornost učinioca.
Ako učinilac iz opravdanih razloga nije znao da je njegova radnja zabranjena može se blaže kazniti ili se protiv njega može obustaviti postupak.

6. Nužna odbrana

Član 18.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u nužnoj odbrani.
Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.

7. Krajnja nužda

Član 19.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u krajnjoj nuždi.
Krajnja nužda postoji kad je radnja učinjena radi toga da učinilac otkloni od sebe ili drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

8. Prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde

Član 20.

Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane odnosno krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je to prekoračenje učinjeno pod olakšavajućim okolnostima postupak se može obustaviti.

9. Pokušaj

Član 21.

Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo ako je to zakonom predviđeno.
Prekršaj je učinjen u pokušaju kad je učinilac započeo izvršenje prekršaja ali ga nije dovršio.

10. Odgovornost pravnog i odgovornog lica

Član 22.

Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu može odgovarati za prekršaj kada je to propisom o prekršaju predviđeno.
Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica u tom pravnom licu, ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica.
Pravno lice koje se nalazi pod stečajem odgovorno je za prekršaj bez obzira na to da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna, nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i