Na osnovu člana IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 3. jula 2002. godine i na sjednici Doma naroda, održanoj 25. juna 2002. godine, usvojila je

ZAKON

O PRAVNOJ POMOĆI I SLUŽBENOJ SARADNjI U KRIVIČNIM STVARIMA IZMEĐU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, REPUBLIKE SRPSKE I BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 19 od 25 jula 2002)

Član 1.

Predmet zakona

Ovim zakonom uređuje se ostvarivanje pravne pomoći i službene saradnje u krivičnim stvarima između Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta i priznaju se na uzajamnoj osnovi odluke njihovih sudova i organa za provođenje zakona u tim stvarima.

Član 2.

Definicije

1) Isključivo u smislu ovog zakona, pod pojmom "pravna pomoć" smatra se uzajamna pomoć sudova. Pod pojmom "službena saradnja" smatra se uzajamna saradnja organa za provođenje zakona, saradnja između sudova i organa za provođenje zakona, te saradnja između sudova odnosno organa za provođenje zakona i drugih organa vlasti.
2) U smislu ovog zakona, pojam "sud" podrazumijeva također sudove za prekršaje, a pojam "krivične stvari" podrazumijeva također prekršajne stvari dok "krivični postupak" podrazumijeva također prekršajni postupak u sudovima za prekršaje.
3) U smislu ovog zakona, pod pojmom "organi za provođenje zakona" smatraju se: tužilaštva, finansijska policija, službe policije, istražni organi poreske i carinske uprave, u mjeri u kojoj preduzimaju krivične istražne radnje u okviru svojih nadležnosti, državna granična služba, u mjeri u kojoj preduzima krivične istražne radnje u okviru svojih nadležnosti.
4) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine može podzakonskim aktom odrediti dodatne organe da djeluju kao organi za provođenje zakona u smislu ovog zakona.

Član 3.

Valjanost odluka

1) Nalozi, odluke i presude sudova u krivičnim stvarima, doneseni 20. maja 1998. godine i nakon toga, važeći su na teritoriji Bosne i Hercegovine i mogu se izvršavati bez dodatnog potvrđivanja ili priznavanja.
2) Nalozi i odluke organa za provođenje zakona entiteta i Brčko Distrikta, uključujući i naloge za hapšenje izdate 20. maja 2002. godine i nakon toga, važeći su u cijeloj Bosni i Hercegovini i po njima se može postupati na zahtjev bez dodatnog potvrđivanja ili priznanja.

Član 4.

Pravna pomoć i saradnja između organa

1) Sudovi u svakom od entiteta i u Brčko Distriktu pružaju uzajamnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima.
2) Svaki organ za provođenje zakona ili drugi organ vlasti entiteta i Brčko Distrikta ostvaruje službenu saradnju na zahtjeve sudova ili organa za provođenje zakona iz bilo kojeg dijela Bosne i Hercegovine.
3) Organi za provođenje zakona na teritoriji Bosne i Hercegovine uzajamno dostavljaju podatke za koje smatraju da su neophodni ili olakšavaju istragu. Službeni zahtjev nije preduvjet za dostavljanje podataka.
4) Zakon koji je na snazi u mjestu u kojem se pruža pravna pomoć ili službena saradnja primjenjuje se kod pružanja takve pomoći ili saradnje.

Član 5.

Postupak

1) Zahtjevi za pravnu pomoć u stavu 1. člana 4. ovog zakona upućuju se neposredno od jednog prema drugom sudu.
2) Zahtjevi za službenu saradnju u stavu 2. člana 4. upućuju se neposredno od suda ili organa za provođenje zakona koji podnose zahtjev, prema organu za provođenje zakona ili organu vlasti od kojih se saradnja zahtijeva.
3) Zahtjevi za pravnu pomoć ili službenu saradnju mogu se podnijeti usmeno, u pismenoj formi ili telefonom. Organ od kojeg je pomoć ili saradnja zatražena ima pravo zatražiti primjerak faksimila odgovarajućeg naloga, odluke ili presude. Primjerak takvog naloga, odluke ili presude mora se uvijek obezbijediti ukoliko njihovo izvršenje ima neposredan uticaj na pravne osobe.
4) Zahtjevi za pravnu pomoć ili službenu saradnju te odgovori na te zahtjeve mogu se sastaviti na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.
5) Zahtjevi za pravnu pomoć ili službenu saradnju mogu se odbiti samo ako bi ispunjenje tih zahtjeva bilo u suprotnosti sa zakonom koji je na snazi u mjestu potrebnog ispunjenja zahtjeva. Zahtjev za pravnu pomoć ili službenu saradnju ne može se odbiti usljed nepostojanja nadležnosti organa kome se zahtjev podnosi. Ako organ kome se zahtjev