ZAKON
O POREZU NA DOBIT PREDUZEĆA
(Objavljen u "Sl. glasniku Republike Srpske", br. 14/92, 11/93, 19/93, 8/94, 24/98, 1/2001)
I- PORESKI OBVEZNIK
Član 1.
Obveznik poreza na dobit preduzeća je preduzeće, banka i druga finansijska organizacija, organizacija za osiguranje i reosiguranje imovine i lica, zadruga, zadružno preduzeće i ustanova koja prodajom proizvoda i usluga na tržištu ostvaruje dobit (u daljem tekstu: obveznik).
Član 2.
Obveznik iz prethodnog stava je rezident Srpske Republike (u daljem tekstu: Republika) koji ostvaruje dobit na teritoriji Republike i izvan teritorije Republike.
Rezident, u smislu ovog zakona, je preduzeće koje je upisano u sudski registar na teritoriji Republike.
Član 3.
Obveznik - nerezident Republike plaća porez na dobit preduzeća na dobit koju ostvari poslovanjem na teritoriji Republike.
Nerezident Republike je, u smislu ovog zakona, pravno lice koje je osnovano i ima sedište stvarne uprave i kontrole na teritoriji drugog entiteta ili druge države, a poslovanje obavlja preko stalne jedinice koja se nalazi na teritoriji Republike.
Obveznik - nerezident u skladu sa zakonom vodi evidenciju u poslovnoj jedinici kojom se obuhvataju podaci za utvrđivanje dobiti koju ta jedinica ostvaruje poslovanjem na teritoriji Republike.
Član 4.
Obveznik iz čl. 2. i 3. ovog zakona dužan je da obračuna i naplati porez po odbitku na dividende, kamate i autorske naknade koje isplaćuje nerezidentima.
II- PORESKA OSNOVICA
Oporeziva dobit
Član 5.
Osnovicu oporezivanja predstavlja oporeziva dobit obveznika koji se utvrđuje u poreskom bilansu.
Oporeziva dobit se utvrđuje usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u bilansu uspjeha, na način predviđen ovim zakonom.
Usklađivanje rashoda
Član 6.
Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se samo oni rashodi koji su neposredan uslov za ostvarenje ukupnih prihoda u iznosima utvrđenim bilansom uspeha u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje računovodstvo, izuzev rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja, s tim da ukupni rashodi ne mogu biti veći od određenog procenta od ostvarenog ukupnog prihoda koji utvrdi ministar finansija.
Rashodi poreskog obveznika koji obavlja više delatnosti priznaju se u procentu za delatnost po osnovu kojih je ostvario najveći deo prihoda.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RS broj U-37/99 ("Sl. glasnik RS", br. 1/01) utvrćuje se da član 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ... ("Sl. glasnik RS", br. 24/98) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Navedenim osporenim članom promenjen je sadržaj ovog člana.
-------------------
Član 7.
Troškovi materijala priznaju se u iznosima obračunatim primjenom metoda prosječne cijene po zakonu kojim se uređuje računovodstvo.
Obračun nabavne vrijednosti prodate trgovačke robe vrši se na način iz prethodnog stava.
Ako se zalihe materijala i trgovačke robe evidentiraju po obračunskim cijenama koje odstupaju od nabavnih cijena, obračun odstupanja vrši se na način koji svodi troškove materijala, odnosno nabavne vrijednosti prodate robe na iznose koji proizlaze iz primjene metode prosječne cijene.
U pogledu nabavne cene materijala i vrednosti trgovačke robe nabavljenih od povezanih lica primenjuju se odredbe člana 54. ovog zakona.
Član 8.
Troškovi zarada odnosno plata priznaju se u iznosu obračunatom na teret poslovnih rashoda.
Primanja zaposlenih koja potiču iz raspodjele po osnovu prava učešća zaposlenih u dobiti preduzeća nisu rashodi u smislu poreskog bilansa.
Član 9.
Amortizacija stalnih sredstava priznaje se kao rashod u poreskom bilansu do iznosa utvrđenog primjenom proporcionalne, funkcionalne ili degresivne metode.
Član 10.
Jednom odabrana metoda amortizacije primjenjuje se do konačnog amortizovanja osnovice pojedinačnog sredstva ili grupe sredstava.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dopuštena je promjena metoda amortizacije u slučaju kada se sa degresivne prelazi na proporcionalnu, u tom slučaju, neotpisana vrijednost sredstava ili grupe sredstava raspoređuje se na jednake amortizacione kvote za preostali otpisani vijek.
Jednom amortizovana sredstva ili grupa sredstava ne mogu se ponovo uključivati u obračun amortizacije za potrebe poreskog bilansa.
Preostala sadašnja vrijednost sredstava koja se ne mogu dalje koristiti može se amortizovati u cjelini nezavisno od propisanog vijeka trajanja.
Amortizacija obračunata na način iz prethodnog stava u potpunosti ulazi u rashode u poreskom bilansu.
Član 11.
Kod korišćenja proporcionalne metode amortizacije, primjenjuju se godišnje stope amortizacije i vijek trajanja sredstava propisanih u nomenklaturi sredstava za amortizaciju.
Član 12.
Kod korišćenja funkcionalne metode amortizacije, amortizacija se utvrđuje množenjem količnika osnovice za amortizaciju sredstava i očekivanih učinaka sa stvarnim učincima u obračunskoj godini.
Ako se ukupna amortizacija obračunata na način iz prethodnog stava poveća za više od 10% amortizacije obračunate proporcionalnom metodom, za obračun funkcionalne metode amortizacije potrebna je saglasnost nadležnog poreskog organa.
Član 13.
Kod korišćenja degresivne metode amortizacije, dopuštena je upotreba metode progresije, kojom se opadanje amortizacionih kvota utvrđuje primjenom stopa amortizacije iz člana 11. ovog zakona na sadašnju vrijednost sredstava ili grupe sredstava za otpisivanje i povećanje dobijenih amortizacionih kvota primjenom sledećih koeficijenata:
Otpisni vijek Koeficijent
- do 4 godine 1,5
- preko 4 do 7 godina 2,0
- preko 7 godina 2,5
U godini kada amortizacione kvote obračunate primjenom degresivne metode padnu ispod iznosa koji bi bio obračunat primjenom proporcionalne metode, amortizacija se obračunava diobom sadašnje vrijednosti sa preostalim brojem godina.
Član 14.
Izdaci za humanitarne, kulturne, obrazovne i sportske ciljeve (osim za profesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu najviše do 0,5% ukupnog prihoda.
Izdaci za humanitarne namene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te namene i čiji je rad odobren u Republici Srpskoj.
Izdaci za naučne ciljeve priznaju se kao rashod u iznosu najviše do 5% ukupnog prihoda.
Članarine i prilozi komorama i drugim strukovnim asocijacijama priznaju se kao rashod u iznosu najviše do 0,1% ukupnog prihoda.
Članarine i prilozi dati političkim organizacijama ne priznaju se kao rashod u poreskom bilansu.
Član 15.
Rashodi po osnovu otpisa potraživanja po osnovu prometa robe i usluga, ne priznaju se kao rashod u poreskom bilansu.
Ne priznaju se ispravke vrijednosti pojedinačnih potraživanja iz stava 1. ovog člana od lica koja imaju međusobna potraživanja.
Sva otpisana, ispravljena i druga potraživanja za koja je izvršeno rezervisanje, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ulaze u prihode koji se oporezuju u skladu sa ovim zakonom.
Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se i rezervisanja za pokriće drugih troškova i rizika do visine od 20% od vrednosti trajnog kapitala iskazanog u početnom bilansu ili u bilansu stanja na početku poslovne godine, kao i za revalorizaciju amortizacije i drugih troškova obračunatih u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje računovodstvo.
Član 16.
Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se ukupno obračunate kamate, izuzev kamata zbog neblagovremeno plaćenih poreza, doprinosa i drugih javnih dažbina.
Izuzetno, u slučaju kredita sa obilježjem transferne cijene, obračunata kamata će se umanjiti na način predviđen u članu 55. ovog zakona.
Novčane kazne i penali obveznika ne priznaju se na teret rashoda u poreskom bilansu.
Član 17.
Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se plaćeni porezi na imovinu, doprinosi koje plaća poslodavac, takse i druge javne dažbine koje ne zavise od rezultata poslovanja.
Član