ZAKON

O POREZU NA DOBIT

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 97 od 31 decembra 2007, 14/08, 39/09)

I. OSNOVNE ODREDBE

1. Opće odredbe

Član 1.

(1) Porez na dobit, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) utvrđuje se i plaća prema odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona.
(2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na dobit utvrđuje se posebnim zakonom.

II. POREZNI OBVEZNIK

Član 2.

(1) Porezni obveznik je privredno društvo i druga pravna lica koja privrednu djelatnost obavljaju samostalno i trajno prodajom proizvoda i pružanjem usluga na tržištu radi ostvarivanja dobiti (u daljnjem tekstu: obveznik).
(2) Obveznik iz stava 1. ovog člana je rezident Federacije koji ostvari dobit na teritoriji i izvan teritorije Federacije.
(3) Obveznik poreza je i nerezident koji ostvari dobit na teritoriji Federacije.

1. Lica koja ne podliježu plaćanju poreza na dobit

Član 3.

(1) Obveznici koji ne podliježu plaćanju poreza na dobit su:
1) Centralna banka Bosne i Hercegovine,
2) tijela federalne, kantonalne i lokalne samouprave,
3) federalne, kantonalne i lokalne ustanove, zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikat, komore, udruženja, umjetnička udruženja, vatrogasna udruženja, turističke zajednice, sportski klubovi i savezi, fondacije, zaklade, humanitarne organizacije, i dr. po osnovu: prihoda iz budžeta ili javnih fondova, sponzorstva ili donacije u novcu ili naturi, kamata, dividendi, članarina, prihoda od prodaje ili prijenosa dobara osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti.
(2) Ukoliko lica iz stava 1. tačka 3) ovog člana vrše djelatnost koja nije u vezi sa njihovom registrovanom djelatnošću podliježu plaćanju poreza na dobit koju ostvare vršenjem te djelatnosti.

2. Rezident i nerezident

Član 4.

(1) Rezident, u smislu člana 2. stav 2. ovog Zakona, je pravno lice čije je sjedište (registracija) upisano u registar društava u Federaciji ili kojem se stvarna uprava i nadzor nad poslovanjem nalazi u Federaciji.
(2) Nerezident, u smislu člana 2. stav 3. ovog Zakona, je pravno lice koje je osnovano i čije je sjedište ili kojem su stvarna uprava i nadzor nad poslovanjem van teritorije Federacije, a djelatnost u Federaciji obavlja preko poslovne jedinice ili povremeno.

3. Poslovna jedinica nerezidenta

Član 5.

(1) Poslovna jedinica nerezidenta iz člana 4. stav 2. ovog Zakona označava stalno mjesto poslovanja preko kojeg nerezident obavlja stalnu djelatnost u cijelosti ili djelimično na teritoriji Federacije.
(2) Poslovnom jedinicom nerezidenta smatra se:
- sjedište uprave,
- filijala,
- poslovnica,
- tvornica,
- radionica,
- mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava,
- gradilište (građevinski ili montažni projekt) ako radovi traju duže od šest mjeseci,
- pružanje savjetodavnih ili poslovnih usluga koje traju duže od tri mjeseca uzastopno u periodu od 12 mjeseci,
- zastupnik koji samostalno djeluje u ime nerezidenta, a vezano je za aktivnosti sklapanja ugovora u ime i za nerezidenta, drži zalihe proizvoda koje isporučuje u ime nerezidenta.

Član 6.

Poslovnom jedinicom nerezidenta ne smatra se:
- prostor koji nerezident koristi samo za skladištenje ili dostavu proizvoda, robe, drži zalihe proizvoda, robe samo radi skladištenja, izlaganja ili dostave, ili prerade koju obavlja drugo lice,
- mjesto poslovanja samo radi nabavke proizvoda, roba, pripreme ili obavljanja pomoćnih aktivnosti ili prikupljanja informacija za sebe.

III. POREZNA OSNOVICA

1. Opće odredbe

Član 7.

(1) Osnovicu oporezivanja predstavlja oporeziva dobit obveznika koja se utvrđuje u poreznom bilansu.
(2) Oporeziva dobit se utvrđuje usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u bilansu uspjeha, na način propisan ovim Zakonom.
(3) U osnovicu oporezivanja ulazi i dobit od likvidacije.
(4) U osnovicu oporezivanja ulazi i kapitalna dobit utvrđena u bilansu stanja.

2. Usklađivanje rashoda

Član 8.

Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se samo rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha u skladu sa propisima o računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima (u daljnjem tekstu: MRS), izuzev rashoda za koje je ovim Zakonom propisan drugi način utvrđivanja.

Član 9.

(1) Troškovi materijala priznaju se u iznosima iskazanim u bilansu uspjeha u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, primjenom metode prosječne cijene.
(2) Obračun nabavne vrijednosti prodate trgovačke robe vrši se na način iz stava 1. ovog člana.
(3) Ako se zalihe materijala i trgovačke robe evidentiraju po obračunskim cijenama koje odstupaju od nabavnih cijena, obračun odstupanja (razlike) vrši se na način koji svodi troškove materijala, odnosno nabavne vrijednosti prodate robe na iznose koji proizilaze iz primjene metode prosječne cijene.

Član 10.

(1) Troškovi zarada, odnosno lična primanja zaposlenih (naknade i druga materijalna primanja) koja nemaju karakter plaće priznaju se u iznosu obračunatom na teret poslovnih rashoda do iznosa propisanih posebnim propisima (dnevnice, upotreba privatnog automobila u službene svrhe, prehrana tokom rada, prijevoz na posao i dr.).
(2) Primanja zaposlenih ili drugih lica, koja potiču iz raspodjele po osnovu prava učešća u dobiti obveznika nisu rashodi u smislu poreznog bilansa.

Član 11.

(1) Izdaci za reprezentaciju koja se odnosi na privrednu djelatnost, priznaju se kao rashod u iznosu do 30% troškova reprezentacije.
(2) Donacije za humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i sportske svrhe (osim za profesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu do 3% ukupnog prihoda u poreznom periodu.
(3) Izdaci na ime članarine komorama priznaju se kao rashod u iznosu od najviše 0,1% ukupnog prihoda u poreznom periodu osim članarina čije je plaćanje propisano zakonom.
(4) Rashodi po osnovu sponzorstva priznaju se u iznosu do 2% od ukupnog prihoda u poreznom periodu.

Član 12.

(1) Na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju se samo rezervisanja koja su propisana u ovom članu.
(2) U skladu sa stavom 1. ovog člana priznaju se kao porezno dopustiv rashod rezervisanja za rizike i troškove u skladu sa zakonima i drugim propisima i rezervisanja koja su izvršena na osnovu ugovora, i to za:
- rezervisanja za otpremnine do propisanog iznosa,
- rezervisanja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava,
- rezervisanja za troškove u garantnim rokovima,
- rezervisanja za započete sudske sporove, i
- rezervisanja za potencijalne kreditne gubitke kod banaka i mikrokreditnih društava koji se formiraju u skladu sa posebnim propisima.
(3) U slučaju da se rezervisanja iz stava 2. ovog člana ne iskoriste u roku, rezervisanja treba oprihodovati.

Član 13.

(1) Na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju se svi troškovi koji se odnose na istraživanje i razvoj.
(2) Na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju se troškovi koji se odnose na davanje stipendije učenicima i studentima na redovnom školovanju.

Član 14.

(1) Na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju se rashodi nastali po osnovu otpisa sumnjivih i spornih potraživanja.
(2) Potraživanja se smatraju sumnjivim i spornim: ako nisu naplaćena u roku 12 mjeseci od datuma dospijeća, ukoliko je obveznik utužio takvo potraživanje ili podnio zahtjev za izvršenje nadležnom sudu, ako je pokrenut postupak prinudne naplate, ako su ta potraživanja prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom, i ako je postignut sporazum sa dužnikom u postupku stečaja ili likvidacije.

Član 15.

Na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju se doprinosi koje plaća poslodavac, takse i druge javne dažbine, koje ne zavise od rezultata poslovanja.

Član 16.

(1) Na teret rashoda u poreznom bilansu priznaju se rezerve za opće kreditne gubitke kod banaka i mikrokreditnih društava koje se formiraju u skladu sa posebnim propisima.
(2) Na teret rashoda