ZAKON

O POLjOPRIVREDNOM ZEMLjIŠTU

(Objavljen u "Sl. novine FBiH", br. 52 od 10. avgusta 2009)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom utvrđuju se: definicije, osnovni principi i upravljanje, zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje, evidencije, nadzor nad provođenjem ovog Zakona, krivične odredbe, prijelazne i završne odredbe, kao i ostala značajna pitanja koja se odnose na poljoprivredno zemljište na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Član 3.

Cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korištenje, povećanje proizvodne sposobnosti i unapređenje gospodarenja poljoprivrednim zemljištem kao ograničenog i neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira na to u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa svih subjekata u korištenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju zemlje.
Realizacija cilja iz stava 1. ovog člana ostvarit će se putem Strategije gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (u daljnjem tekstu: Strategija), Programa unapređenja gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (u daljnjem tekstu: Program gospodarenja) i drugih programa i projekata.

Član 4.

Poljoprivredno zemljište, u smislu ovog Zakona, jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se, prema svojim prirodnim i ekonomskim osobinama, najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju.
Poljoprivrednim zemljištem smatraju se i zemljišta u inundacionim područjima (zemljišta između nasipa za odbranu od voda i vodotoka rijeka) na udaljenosti većoj od 10 metara od nožice nasipa, a služe za poljoprivrednu proizvodnju.
Obradivim poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi i livade.
Oraničnim poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se oranice (njive) i vrtovi.
Neobradivim poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare.
Neobradivo poljoprivredno zemljište može se odgovarajućim agrotehničkim mjerama pretvoriti u obradivo, ako bi time služilo interesima povećanja poljoprivredne proizvodnje.
Katastarska kultura poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana utvrđuje se prema podacima iz zemljišne knjige, odnosno katastra nekretnina i katastra zemljišta dok se ne dokaže suprotno.

Član 5.

Minirano poljoprivredno zemljište kao i zemljište za koje se opravdano sumnja da je minirano smatra se poljoprivrednim zemljištem, ali se ne može koristiti za poljoprivrednu proizvodnju do dana uklanjanja mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, odnosno njegovog deminiranja ili do obavljanja stručnog uviđaja i davanja nalaza od ovlaštene institucije.
Šumsko, građevinsko i/ili drugo nepoljoprivredno zemljište nakon privođenja kulturi, odnosno poljoprivrednoj proizvodnji, smatrju se poljoprivrednim i uvrštavaju se u jednu od kategorija poljoprivrednog zemljišta.
Neizgrađeno građevinsko zemljište do privođenja konačnoj namjeni mora se održavati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno poljoprivredno zemljište kojem je planom prostornog uređenja utvrđena druga namjena koristi se za poljoprivrednu proizvodnju sve dok rješenje o odobrenju za građenje objekata, odnosno izvođenje drugih radova ne postane konačno.

Član 6.

Ukoliko je odredbama posebnog zakona utvrđen manji stepen zaštite poljoprivrednog zemljišta u odnosu na zaštitu utvrđenu ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe ovog Zakona.

Član 7.

Nosioci prava vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem iz člana 4. ovog Zakona ne mogu biti strana fizička i pravna lica, osim ako međunarodnim državnim ugovorom nije drugačije određeno.

II. DEFINICIJE

Član 8.

Termini u smislu ovog Zakona imaju sljedeća značenja:
1. zemljište (FAO 1976.) obuhvata fizikalni prostor: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u obimu koji utiče na mogućnost njegovog korištenja te rezultate prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka, kao i društveno-ekonomske parametre;
2. tlo je trodimenzionalno tijelo, rastresiti površinski sloj Zemljine kore nastao pod uticajem pedogenetskih faktora kroz procese pedogeneze, a determinira se na osnovu njegovih unutrašnjih osobina;
3. višenamjensko vrednovanje zemljišta je dio procesa planiranja korištenja zemljišta i bazna podloga za razvoj poljoprivrede;
4. plodnost tla (zemljišta) je sposobnost tla da biljci pruži istovremeno, kontinuirano i optimalno hraniva, vodu, zrak, toplinu i medij za ukorjenjivanje;
5. plodni i potencijalno plodni sloj tla obuhvata oranični i podoranični sloj tla koji se karakterizira kvalitetnim fizičko-hemijskim osobinama, odnosno plodnošću;
6. sistemska kontrola plodnosti tla podrazumijeva skup mjera kojima se vrši utvrđivanje stanja plodnosti tla i izrada planova za gnojidbu gajenih kultura kako bi se uz optimalnu gnojidbu ostvario adekvatan prinos, a da pri tome ne dođe do zagađenja okoliša;
7. zapušteno poljoprivredno zemljište je neobrađeno zemljište koje je zakorovljeno i obraslo samoniklim i šumskim raslinjem na kojem je vegetacijsko proizvodni ostatak duže od dvije godine;
8. zaštita poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva sistem mjera prevencije i sanacije kojima se omogućava sprečavanje neželjenih stanja i uklanjanje evidentnih oštećenja nastalih na poljoprivrednom zemljištu;
9. štetnim i opasnim materijama u poljoprivrednom zemljištu smatraju se materije koje mogu prouzrokovati promjene fizičkih, hemijskih i bioloških osobina tla uslijed čega se umanjuje njegova proizvodna sposobnost, odnosno onemogućava njegovo korištenje za poljoprivrednu proizvodnju;
10. onečišćenje poljoprivrednog zemljišta podrazumijeva sve materije i otpad od drveta, kamena, plastike, kovina, nemetala, te tečne i druge ostatke, ako su ostavljeni na poljoprivrednoj površini;
11. oštećenje zemljišta podrazumijeva narušavanje fizičkih, hemijskih i bioloških osobina zemljišta, a manifestira se kroz sljedeće oblike: infekcija, kontaminacija, degradacija i destrukcija;
12. infekcija (biološka kontaminacija) podrazumijeva poseban oblik zagađenja tla izazvan uzročnicima zaraznih bolesti, koji se mogu prenijeti na životinje i ljude - virusi, bakterije, paraziti, gljivice, rikecije i dr.;
13. kontaminacija tla podrazumijeva unošenje različitih čvrstih, tečnih i gasovitih materija, te radioaktivnih elemenata koji dovode do promjene prirodnih osobina tla, kao i do akumulacije štetnih i opasnih materija na poljoprivrednim kulturama;
14. degradacija predstavlja poseban oblik oštećenja zemljišta, a manifestira se kroz kvarenje strukture, zbijanje i odnošenje površinskom erozijom plodnog sloja tla uslijed nepravilne obrade, neadekvatnog načina korištenja i gole sječe;
15. erozija tla predstavlja poseban oblik odnošenja zemljišta koje može biti izazvano vodom, vjetrom i antropogenim djelovanjem, a javlja se kao površinska, brazdasta i jaružna;
16. destrukcija predstavlja najteži oblik oštećenja zemljišta gdje se zemljište fizički uništava pri čemu mu se trajno mijenja namjena korištenja,