ZAKON

O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 43 od 20. maja 2010, 78/11)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom regulišu se policijska ovlašćenja, osnovni principi u primjeni policijskih ovlašćenja, dužnost i prava, zapošljavanje, radni uslovi, činovi, unapređenje, disciplinska i materijalna odgovornost policijskih službenika zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo), kao i policijsko obrazovanje, postavljanje i raspoređivanje kadeta.

Član 2.

(1) Policijski službenici su lica zaposlena u Ministarstvu koji su ovlašćeni da primjenjuju policijska ovlašćenja propisana ovim zakonom i postupaju kao ovlašćena lica u skladu sa zakonima o krivičnom postupku Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, i drugim zakonima iz nadležnosti Ministarstva.
(2) Radna mjesta policijskih službenika propisuju se u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 3.

(1) U vršenju svojih poslova i zadataka policijski službenici su dužni pridržavati se Ustava Republike Srpske i zakona donesenih u skladu sa Ustavom.
(2) U vršenju svojih poslova i zadataka policijski službenik dužan je da postupa na nepristrasan i zakonit način, da štiti javni interes, ljudska prava i osnovne slobode.

Član 4.

Sastav policijskih službenika u Ministarstvu treba okvirno da održava nacionalni sastav u skladu sa Ustavom Republike Srpske.
Član 5.
(1) Policijski službenik ima službenu policijsku legitimaciju i policijsku značku koju izdaje direktor policije (u daljem tekstu: direktor).
(2) Policijski službenik nosi jedinstvenu uniformu u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika).
(3) Izgled, dijelovi, boja i oznake policijske uniforme propisuju se Pravilnikom o jedinstvenoj policijskoj uniformi i opremi u Republici, koji donosi ministar na prijedlog direktora.
(4) Izuzetno, zbog specifične prirode određenih zadataka u skladu sa prihvaćenim policijskim standardima, određeni policijski zadaci mogu se vršiti u civilnoj odjeći ili u posebnoj službenoj odjeći i sa odgovarajućom opremom, a u skladu sa aktom koji donosi direktor.
(5) Oblik službene policijske legitimacije i značke za policijske službenike iz stava 1. ovog člana propisuje Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).
(6) Policijska značka mora biti jasno prepoznatljiva javnosti kao policijska oznaka.

Član 6.

Policijski službenik drži i nosi oružje i municiju u skladu sa pravilnikom koji donosi ministar na prijedlog direktora.

II- OSNOVNI PRINCIPI U PRIMJENI POLICIJSKIH OVLAŠĆENjA

Član 7.

(1) Policijski službenik je obavezan da se, prije primjene policijskih ovlašćenja, identifikuje pokazivanjem službene policijske legitimacije i/ili policijske značke.
(2) U izuzetnim slučajevima, kada identifikacija iz stava 1. ovog člana može ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugog lica ili dovesti u pitanje postizanje zakonitog cilja koji opravdava primjenu policijskih ovlašćenja, policijski službenik može lice prema kojem preduzima policijska ovlašćenja upozoriti riječju: policija ili odgoditi identifikaciju.
(3) Po prestanku okolnosti iz stava 2. ovog člana, policijski službenik se identifikuje na način propisan stavom 1. ovog člana, ako za to postoje uslovi.

Član 8.

(1) Primjena policijskih ovlašćenja mora biti usklađena i proporcionalna potrebi radi postizanja zakonitog cilja.
(2) Policijska ovlašćenja primjenjuju se sredstvima kojima se može postići zakonit cilj sa najmanje štetnih posljedica i u najkraćem vremenu.

Član 9.

(1) Policijski službenik primjenjuje policijska ovlašćenja prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog službenika ili nadležnog organa.
(2) Policijski službenik nije dužan izvršiti naredbu ukoliko bi time učinio krivično djelo po krivičnom zakonodavstvu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
(3) Policijski službenik odmah usmeno upoznaje nadređenog službenika da je izdata naredba protivna zakonskim odredbama te, ukoliko ponovi naredbu, podnosi izvještaj o neizvršavanju naredbe svom neposredno nadređenom službeniku, odnosno višem nadređenom službeniku ukoliko je naredba izdata od neposredno nadređenog policijskog službenika.
(4) Ako naredba bude ponovljena, bez obzira na okolnosti iz stava 2. ovog člana, policijski službenik dostavlja pisani izvještaj Jedinici za profesionalne standarde Ministarstva (u daljem tekstu: Jedinica).

III- POLICIJSKA OVLAŠĆENjA

Član 10.

(1) Pored ovlašćenja propisanih zakonima o krivičnom postupku Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i drugim zakonima, policijskim službenicima, radi sprečavanja krivičnih djela, prekršaja, održavanja javnog reda i mira, kontrole bezbjednosti saobraćaja, obezbjeđenja javnih skupova, obezbjeđenja lica i imovine, ovim zakonom daju se i sljedeća ovlašćenja:
a) davanje upozorenja i izdavanje naređenja,
b) legitimisanje, provjera i utvrđivanje identiteta lica i predmeta,
v) pozivanje lica i obavljanje razgovora,
g) privođenje lica,
d) potraga za licima i stvarima,
đ) privremeno ograničavanje slobode kretanja,
e) pregled lica, predmeta i prevoznih sredstava,
ž) privremeno oduzimanje predmeta,
z) privremeno korišćenje tuđih prevoznih i komunikacijskih sredstava,
i) snimanje na javnim mjestima,
j) upotreba sile,
k) obrada ličnih podataka i vođenje evidencija i
l) zaprimanje prijava.
(2) Ministarstvo u okviru nadležnosti propisanih zakonom sprovodi ispitivanje, odnosno testiranje određenih lica pomoću poligrafa, a u skladu sa aktom koji donosi direktor.
(3) Ministarstvo može javno raspisati nagradu za određena obavještenja, a u skladu sa aktom koji donosi ministar.

1. Davanje upozorenja i izdavanje naređenja

Član 11.

(1) Policijski službenik je dužan da upozori lica na okolnosti koje ugrožavaju njihovu ličnu bezbjednost, život ili imovinu, kao i na postojanje neke opšte opasnosti.
(2) Policijski službenik je dužan da upozori lice za koje ocijeni da svojim ponašanjem ili činjenjem, odnosno propuštanjem određene radnje može narušiti javni red i mir ili dovesti u opasnost svoj život ili život i ličnu bezbjednost drugog lica ili imovine, kao i kada se opravdano očekuje da bi to lice moglo da učini ili izazove drugo lice da učini prekršaj ili krivično djelo.
(3) Upozorenje se daje usmeno, svjetlosnim ili drugim znakom, zvukom pištaljke ili na drugi pogodan način i mora biti jasno i kratko.

Član 12.

(1) Naređenje se izdaje radi:
a) zaštite života i lične bezbjednosti lica i imovine,
b) zaštite imovine od uništenja, oštećenja i otuđenja,
v) u slučajevima opšte opasnosti,