Na osnovu članaIV4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 28. maja 2004. godine, i na sjednici Doma naroda Bosne i Hercegovine, održanoj 21. maja 2004. godine, usvojila je
ZAKON
O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA BOSNE I HERCEGOVINE
(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 27 od 11 juna 2004, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, p.i. 50/08, 63/08, 35/09, 7/12)
DIO PRVI - UVODNE ODREDBE
GLAVAI- OPŠTE ODREDBE
Predmet zakona
Član 1.
Ovim zakonom regulišu se policijska ovlaštenja i radnopravni status (radni odnosi uključujući: dužnosti i prava, zapošljavanje, obrazovanje i usavršavanje, raspoređivanje, činove, procjenu rada i unapređivanje, naknade, radne uslove, disciplinsku odgovornost, odgovornost za štetu te prestanak radnog odnosa) policijskih službenika Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH).
Policijski službenici
Član 2.
(1) Ovaj zakon primjenjuje se na policijske službenike zaposlene u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GPBiH) i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Direkcija).
(2) Policijski službenici su oni pripadnici policijskih organa iz stava 1. ovog člana koji primjenjuju policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom i postupaju kao ovlaštena službena lica prema zakonima o krivičnom postupku u BiH (u daljem tekstu: ZKP).
(3) Radna mjesta na kojima se zapošljavaju policijski službenici propisuju se prema zakonu kojim se uspostavlja pojedini policijski organ.
Osnove rada
Član 3.
(1) Rad policijskih službenika zasniva se na Ustavu Bosne i Hercegovine, zakonu i drugim propisima koji se primjenjuju u BiH.
(2) U obavljanju svojih dužnosti, policijski službenik djeluje na nepristrasan i zakonit način, vođen javnim interesom da služi i pomaže javnosti, promovišući razvoj i očuvanje demokratske prakse u skladu sa zaštitom ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nacionalna zastupljenost
Član 4.
Struktura policijskih službenika u policijskim organima uopšte odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema popisu stanovništva iz 1991. godine.
Policijske oznake
Član 5.
(1) Policijskom službeniku službenu policijsku legitimaciju i policijsku značku izdaje rukovodilac policijskog organa (u daljem tekstu: rukovodilac).
(2) Policijski službenik nosi uniformu u skladu sa pravilnikom policijskog organa i drugim propisima.
(3) Oblik službene policijske legitimacije i značke koja mora biti jasno prepoznatljiva javnosti kao policijska oznaka propisuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara) te donosi propise o izgledu policijske uniforme.
Pravo i dužnost nošenja oružja
Član 6.
Policijski službenik drži i nosi oružje i municiju u skladu sa pravilnikom koji donosi ministar ministarstva u okviru kojeg je ustanovljen policijski organ (u daljem tekstu: ministar, odnosno ministarstvo).
DIO DRUGI - POLICIJSKA OVLAŠTENjA
GLAVAII- OSNOVNI PRINCIPI
Obaveza identifikacije
Član 7.
(1) Prije nego što policijski službenik počne primjenjivati policijska ovlaštenja, obavezan je da se identifikuje pokazivanjem službene policijske legitimacije ili policijske značke.
(2) U izuzetnim slučajevima, kada identifikovanje iz stava 1. ovog člana može ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugih lica ili dovesti u pitanje postizanje zakonitog cilja koji opravdava primjenu policijskih ovlaštenja, policijski službenik može se identifikovati na drugi način ili odgoditi identifikaciju.
(3) Čim okolnosti iz stava 2. ovog člana prestanu, policijski službenik identifikuje se na način iz stava 1. ovog člana.
Prikladnost i proporcionalnost primjene policijskih ovlaštenja
Član 8.
(1) Primjena policijskih ovlaštenja mora biti prikladna i proporcionalna potrebi radi koje se preduzima.
(2) Policijska ovlaštenja primjenjuju se sredstvima kojima se može postići zakoniti cilj sa najmanje štetnih posljedica i u najkraćem mogućem vremenu.
Odluke i naredbe za primjenu policijskih ovlaštenja
Član 9.
(1) Policijski službenik primjenjuje policijske ovlaštenja prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog službenika ili nadležnog organa.
(2) Policijski službenik neće izvršiti naredbu ukoliko bi time počinio krivično djelo po krivičnom zakonodavstvu u BiH. Policijski službenik će odmah podnijeti izvještaj o neizvršavanju naredbe svom neposredno nadređenom službeniku, odnosno višem nadređenom službeniku ukoliko je naredba izdata od strane neposredno nadređenog policijskog službenika.
(3) Ukoliko naredba bude ponovljena bez obzira na izvještaj o neizvršavanju, policijski službenik će svoj izvještaj dostaviti odjeljenju za unutrašnju kontrolu policijskog organa u kojem je zaposlen (u daljem tekstu: odjeljenje za unutrašnju kontrolu).
GLAVAIII- POJEDINA POLICIJSKA OVLAŠTENjA
Policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom
Član 10.
(1) Pored dužnosti i ovlaštenja propisanih ZKP-om, policijskim službenicima se, u cilju sprečavanja krivičnih djela i održanja javnog reda i mira, ovim zakonom daju sljedeća policijska ovlaštenja:
1. provjera i utvrđivanje identiteta lica i stvari;
2. obavljanje razgovora;
3. privođenje;
4. potraga za licima i stvarima;
5. privremeno ograničavanje slobode kretanja;
6. izdavanje upozorenja i naredbi;
7. privremeno oduzimanje predmeta;
8. korištenje tuđih vozila i komunikacionih sredstava;
9. pregled lica, stvari i prevoznih sredstava;
10. snimanje na javnim mjestima;
11. upotreba sile;
12. obrada ličnih podataka i vođenje evidencija;
13. zaprimanje prijava.
(2) Ovlaštenja, koja su policijskim službenicima data ovim zakonom, mogu se ograničiti zakonom kojim se uspostavlja određeni organ.
Odjeljak 1 - Provjera i utvrđivanje identiteta lica i stvari
Ovlaštenje provjere identiteta lica
Član 11.
(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši provjeru identiteta lica:
1. koje predstavlja prijetnju drugom licu ili javnom redu ili bezbjednosti koja zahtijeva policijsku akciju;
2. koje se pregledava ili protiv kojeg su preduzete druge mjere ili radnje propisane zakonom;
3. koje je zatečeno u objektu ili drugim prostorijama, ili u vozilu koje se pregledava, ukoliko je provjera identiteta neophodna;
4. koje je zatečeno na području ili u objektu u kojem je sloboda kretanja privremeno ograničena, ukoliko je provjera identiteta neophodna;
5. koje načinom na koji se ponaša izaziva sumnju da je počinilac krivičnog djela, prekršaja ili drugog zabranjenog ponašanja, ili da ga namjerava počiniti, ili koje svojom fizičkom pojavom liči na lice za kojim se traga;
6. koje je zatečeno na mjestu gdje je iz bezbjednosnih razloga neophodno utvrditi identitet lica ili grupe lica.
(2) Policijski službenik će lice obavijestiti o razlozima zbog kojih je potrebna provjera njegovog identiteta.
Načini provjere identiteta
Član 12.
(1) Provjera identiteta lica vrši se uvidom u njegovu ličnu kartu ili koji drugi javni dokument koji sadrži njegovu fotografiju i njegov potpis.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, provjera identiteta može se izvršiti i na osnovu izjave drugog lica čiji je identitet utvrđen.
(3) Kada je neophodno, provjera identiteta može uključivati i provjeru boravišta ili prebivališta.
Ovlaštenje utvrđivanja identiteta
Član 13.
(1) Ovlaštenje utvrđivanja identiteta primjenjuje se prema licu koje ne posjeduje dokument iz člana 12, stava 1. ovog zakona, ili ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tog dokumenta. Identitet se utvrđuje metodama i sredstvima kriminalističke tehnike.
(2) U cilju