Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 36. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 11. maja 2004. godine, i 24. sjednici Doma naroda, odražnoj 21. maja 2004. godine, usvojila je
ZAKON
O PARNIČNOM POSTUPKU PRED SUDOM BOSNE I HERCEGOVINE
(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 36 od 03 avgusta 2004; 84/07)
Dio prvi - OSNOVNE ODREDBE
I- NADLEŽNOST SUDA
Član 1.
(1) Ovim zakonom određuju se pravila postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) u rješavanju imovinskih sporova (parnični postupak) između države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: države) i entiteta, između države i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt), između entiteta, između entiteta i Distrikta i između institucija Bosne i Hercegovine koje vrše javna ovlaštenja.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i u imovinskim sporovima, proisteklim iz štete koja je nastala pri vršenju poslova organa uprave Bosne i Hercegovine, drugih institucija Bosne i Hercegovine i službenih lica tih organa i institucija.
(3) Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i u drugim imovinskim sporovima, kad je nadležnost Suda utvrđena zakonima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom.
Član 2.
(1) Sud će po prijemu tužbe prvo ocijeniti da li je nadležan.
(2) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, Sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su Sudu poznate.
Član 3.
Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost i vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti.
Član 4.
(1) Kad Sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(2) Kad Sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti će se oglasiti nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(3) Kad u toku postupka Sud utvrdi da je za rješavanje spora nadležan drugi sud u Bosni i Hercegovin, rješenjem će se oglasiti nenadležnim.
Član 5.
(1) Nakon pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, Sud će bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
(3) Parnične radnje Suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.
Član 6.
Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen drugom sudu, u kom slučaju će predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti Sud.
II- OSNOVNA NAČELA
Član 7.
(1) U parničnom postupku Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
(2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
Član 8.
(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka.
(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.
Član 9.
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.
Član 10.
Svaka stranka ima pravo očitovati se o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno, Sud je ovlašten odlučiti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila data mogućnost izjašnjavanja.
Član 11.
Parnični postupak vodi se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, a službeno pismo je latinica i ćirilica.
Član 12.
(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
(2) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 8. stav 2.).
Član 13.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje Sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.
Član 14.
Stranke su dužne pred Sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.
Član 15.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 16.
(1) Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta i to jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
(2) U složenijim parnicama, u rješavanju imovinskih sporova iz člana 1. stav 1. ovog zakona može se odrediti da pripremno ročište može trajati više dana, a najduže 30 dana od dana otvaranja pripremnog ročišta.
Član 17.
(1) Kad odluka Suda zavisi od rješavanja nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), Sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
(2) U parničnom postupku Sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Član 18.
(1) U prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac iz Upravnog odjeljenja Suda BiH.
(2) U drugostepenom postupku sudi vijeće Apelacionog odjeljenja Suda sastavljenom od trojice sudija (drugostepeno vijeće).
(3) U postupku odlučivanja po reviziji odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja Suda, sastavljeno od trojice sudija, koji nisu učestvovali u drugostepenom postupku (revizijsko vijeće).
(4) U postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija Apelacionog odjeljenja Suda, kao sudija pojedinac.
Član 19.
Stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu, ako za pojedine radnje nije zakonom određen poseban oblik u kome se mogu preduzeti.
Dio drugi - TOK POSTUPKA
A. PRVOSTEPENI POSTUPAK
III- TUŽBA
1. Tužba i njen sadržaj
Član 20.
(1) Parnični postupak pokreće se tužbom.
(2) Tužba mora sadržavati:
1) osnovu za nadležnost Suda,
2) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
3) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
4) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
5) naznaku vrijednosti spora,
6) pravni osnov tužbenog zahtjeva i
7) druge podatke koje u skladu s odredbama člana 274. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(3) Sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva.
(4) Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.
2. Tužba za utvrđenje
Član 21.
(1) Tužilac može u tužbi tražiti da Sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili, kad tužilac ima pravni interes da Sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
(3) Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da Sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je Sud nadležan za takav zahtjev.
(4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog člana neće se smatrati preinačenjem tužbe.
3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi
Član 22.
(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom i to kad je Sud stvarno