ZAKON

O OSIGURANjU OD ODGOVORNOSTI ZA MOTORNA VOZILA I OSTALIM OBAVEZNIM OSIGURANjIMA OD ODGOVORNOSTI

(Prečišćeni tekst)

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 102 od 18. novembra 2009)

I- OSIGURANjE AUTOODGOVORNOSTI

1.1. Opšte odredbe

Ciljevi Zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, ostala obavezna osiguranja od odgovornosti, osnivanje i ovlašćenja Zaštitnog fonda Republike Srpske.

Definicije

Član 2.

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
"Osiguranje od autoodgovornosti" je vrsta osiguranja građanske odgovornosti za posljedice upotrebe motornog vozila u domaćem i ino drumskom saobraćaju, koje nastanu po treća lica, kao i odgovornost vozača, a za koje se ovim zakonom utvrđuje obaveza vlasnika i korisnika da obezbijede osiguravajuće pokriće za svoju odgovornost.
"Vozilo" označava svako prevozno sredstvo na dva ili više točkova namijenjeno za kretanje po drumu (kopnu) radi prevoza lica i stvari, koje se pokreće snagom sopstvenog motora (osim šinskih vozila), a u širem smislu: vučna vozila i priključna vozila bez obzira jesu li priključena ili ne, a za koje vlasnici ili korisnici imaju obavezu registracije, shodno drugim relevantnim propisima, osim vozila izuzetih po ovom zakonu.
"Organizaciona jedinica" označava sjedište ili filijalu društva za osiguranje.
"Zelena karta" označava međunarodnu potvrdu o osiguranju izdatu u ime nacionalnog biroa u skladu sa Preporukom broj 5, od 25. januara 1949. godine, koju je izdao Potkomitet za drumski prevoz Komiteta za kopneni prevoz Komisije za privredu Ujedinjenih nacija za Evropu (u daljem tekstu: Potkomitet UN).
"Teritorija na kojoj se vozilo uobičajeno nalazi" označava:
a. teritoriju zemlje čije registarske tablice vozilo nosi;
b. teritoriju zemlje u kojoj je vozilo registrovano, bilo da su tablice stalne ili probne;
c. teritoriju zemlje u kojoj su izdate tablice osiguranja ili znak prepoznavanja, u slučajevima kada za neku vrstu vozila registrovanje nije obavezno, ali vozilo nosi tablice osiguranja ili neki drugi znak prepoznavanja jednak registarskim tablicama;
d. teritoriju zemlje u kojoj lice koje ima vozilo u posjedu ima prebivalište, u slučajevima kada za neku vrstu vozila nisu obavezne: registarske tablice, tablice osiguranja ili neki drugi znak prepoznavanja;
e. teritoriju zemlje u kojoj se desila saobraćajna nezgoda, u slučajevima kada vozila nose lažne registarske tablice i kada su učestvovala u saobraćajnoj nezgodi.
"Osigurana suma" je gornja granica naknade, odnosno obaveze osiguravača.
"Osiguravač" je društvo za osiguranje koje osigurava od rizika građanske odgovornosti prouzrokovane upotrebom vozila na teritoriji Bosne i Hercegovine, isključujući odgovornost vozara, Zaštitni fond Republike Srpske, Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine i Biro zelene karte Bosne i Hercegovine.
"Osiguranik" je lice čija se odgovornost pokriva u skladu sa odredbama ovog zakona.
"Oštećena strana" označava svako lice koje ima pravo na naknadu u vezi sa bilo kojom štetom ili povredom koju izazovu vozila.
"Šteta na licima" obuhvata smrt, tjelesnu povredu i narušavanje zdravlja.
"Polisa osiguranja (potvrda o osiguranju)" je dokument koji izdaju društva za osiguranje koja pokrivaju rizike građanske odgovornosti prouzrokovane upotrebom vozila na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a koji dokazuje da je ugovoreno sa osiguranikom obavezno pokriće za ove rizike.
"Zaštitni fond RS" je pravno lice sa sjedištem u Banjoj Luci, koje je osnovano sa ciljem da pokriva štete koje pretrpe žrtve saobraćajnih nezgoda koje ne mogu biti nadoknađene sistemom obaveznog osiguranja od autoodgovornosti.
"Zaštitni fond FBiH" je pravno lice sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje je osnovano sa ciljem da pokriva štete koje pretrpe žrtve saobraćajnih nezgoda koje ne mogu biti nadoknađene sistemom obaveznog osiguranja od autoodgovornosti.
"Biro zelene karte BiH" označava profesionalnu organizaciju osnovanu u skladu sa Preporukom broj 5, koju je 25. januara 1949. godine usvojio Potkomitet za drumski prevoz Komiteta za kopneni prevoz Komisije za privredu Ujedinjenih nacija za Evropu.

Lica koja podliježu obavezi osiguranja

Član 3.

Vlasnik ili korisnik vozila koje se u Republici Srpskoj kreće po putevima ili na području koje je dostupno javnosti obavezan je da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje upotrebom motornog vozila pričini trećim licima isključujući odgovornost vozara (osiguranje od autoodgovornosti), u skladu sa odredbama ovog zakona.
Obaveza korisnika iz stava 1. ovog člana postoji samo u slučaju kada vozilo koristi preduzeće za izdavanje vozila pod zakup.
Minimalno teritorijalno važenje polise osiguranja od autoodgovornosti prema trećim stranama izdate u Bosni i Hercegovini, prema ovom zakonu ili prema Zakonu o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznim osiguranjima od odgovornosti Federacije Bosne i Hercegovine, jeste teritorija Bosne i Hercegovine.
Registrovanje motornog i priključnog vozila, produženje registracije i izdavanje probnih tablica može se izvršiti nakon što se nadležnom organu za registraciju ili za izdavanje probnih tablica podnesu važeće polise ili potvrde o osiguranju od autoodgovornosti prema trećim stranama.
Uz važeću polisu ili drugi dokaz postojanja osiguranja od autoodgovornosti mora postojati odgovarajući dokaz o uplaćenoj premiji predviđen propisima o platnom prometu i platnim transakcijama.

Izuzeci od obaveze osiguravanja od autoodgovornosti

Član 4.

Odredbe ovog zakona ne odnose se na vozila Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Posebne tarife

Član 5.

U slučajevima kada neko lice ne može dobiti pokriće osiguranja od autoodgovornosti zbog visokog nivoa rizika ili niskog nivoa premija, vlasnik ili korisnik vozila koje podliježe obaveznom osiguranju od autoodgovornosti prema trećim stranama odmah podnosi zahtjev za obračun posebne premije Agenciji za osiguranje Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija RS). Agencija RS imenuje Komisiju koja će obračunati posebnu premiju za podnosioca zahtjeva, u kojoj učestvuju i članovi udruženja društava za osiguranje, ukoliko je takvo udruženje osnovano u Republici Srpskoj. Podnosilac zatjeva može se obratiti bilo kom osiguravaču koji posluje u Republici Srpskoj sa zahtjevom koji sadrži obračun komisije, a osiguravač je obavezan da prihvati zahtjev.
Ako osiguravač odbije da prihvati zahtjev iz ovog člana, kažnjava se u skladu sa odredbama člana 28. ovog zakona.

Potvrda o osiguranju - kontrola osiguranja

Član 6.

Prilikom policijskih kontrola, postojanje važećeg osiguranja od građanske odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim stranama u saobraćajnim nezgodama (osiguranja od autoodgovornosti) dokazuje se polisom osiguranja koju izdaju osiguravači ovlašćeni da pružaju tu vrstu osiguranja u Republici Srpskoj ili Federaciji Bosne i Hercegovine ili odgovarajućim međunarodnim dokumentima koji važe u Republici Srpskoj ili Federaciji Bosne i Hercegovine, i to samo za period koji je naveden na njima.
Lica koja na teritoriju Bosne i Hercegovine uđu vozilima koja se uobičajno nalaze u inostranstvu smatraju se osiguranim u skladu sa ovim zakonom ako posjeduju zelenu kartu koja važi na teritoriji Bosne i Hercegovine, a koju je izdao nacionalni biro osiguravanja za motorna vozila, osnovan s ciljem da izdaje zelene karte i koji je potpisao bilateralnu konvenciju za izmirivanje potraživanja u Bosni i Hercegovini ili koju je izdao osiguravač koji je ovlašćen da izdaje zelene karte.
Za vozila koja ulaze ili putuju u Bosnu i Hercegovinu, a koja se uobičajeno nalaze na teritoriji zemalja članica Evropske unije, neće se vršiti kontrola