------------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Stupanjem na snagu Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranja (Sl. novine FBiH", br. 24 od 18 aprila 2005) prestaje da važi Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 7/95 6/98 i 41/98), osim čl. 66., 69., 70., 71. i 72.
------------------------
ZAKON
O OSIGURANjU IMOVINE I OSOBA
(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 2 od 11 februara 1995, 7/95, 6/98, 41/98, 65/04, 24/05)
VI- OBVEZNA OSIGURANjA
Članak 66.
Prema ovom zakonu obvezno se osiguravaju:
1) putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,
2) vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama,
3) vlasnici, odnosno korisnici zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama,
4) vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.
1. Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja
Članak 69.
Vlasnici odnosno korisnici vozila koja služe za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja.
Ugovor iz stava 1. ovog članka dužni su zaključiti vlasnici odnosno korisnici:
1) autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,
2) taksi-automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem,
3) autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla,
4) tračnih vozila za prijevoz putnika,
5) autobusa kojima turistička poduzeća prevoze turiste,
6) svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici uz naplatu prijevoza u obliku djelatnosti.
Članak 70.
Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira da li su već kupile putnu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja odnosno nakon iskrcavanja, koje su imale namjeru putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu.
Putnicima iz stava 1. ovog članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.
Članak 71.
Najniže visine osiguranih svota, na koje mora biti ugovoreno osiguranje po jednom putniku u slučaju smrti ili trajnog invaliditeta utvrđuje na prijedlog Ureda za nadzor Vlada Federacije.
Članak 72.
Putnik kojeg zadesi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je zaključeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.
Ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik odnosno korisnik vozila koji je sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom saobraćaju, u naknadu štete koja pripada oštećenoj osobi na osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti ne uračunava se iznos koji pripada oštećenoj osobi po osnovi obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju.
Ako vlasnik odnosno korisnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju putnika prema odredbama ovog zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osigurane svote zahtijevati od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Federacije obavlja ovu vrstu osiguranja.
Društvo za osiguranje kojem se obratila osoba iz stavka 3. ovog članka postupit će kao da je ugovor o osiguranju bio sklopljen uz osiguranu svotu iz članka 71. ovog zakona.
Društvo za osiguranje iz stavka 3. ovog članka koje je izvršilo isplatu osigurane svote ima prema vlasniku vozila, odnosno osobi odgovornoj za štetu pravo na regres za isplaćeni iznos, kamatu i troškove.
Ako društvo za osiguranje ne može ni u sudskom postupku ni u slučaju prestanka društva ostvariti pravo na regres iz stavka 5. ovog članka, ono ima pravo zahtjev za isplatu nenadoknađenih iznosa istaknuti prema ostalim društvima za osiguranje koja provode ovu vrstu osiguranja i to razmjerno premiji ostvarenoj u obveznom osiguranju putnika u javnom prometu u odnosu na ukupnu premiju na teritoriju Federacije u toj vrsti osiguranja.
U slučaju prestanka društva za osiguranje, osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati naknadu od društva za osiguranje iz stavka 3. ovog članka.
<***>
ZAKON
O OSIGURANjU IMOVINE I OSOBA
(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 2 od 11 februara 1995, 7/95)
I- TEMELjNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i način obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba koja se regulišu kroz temeljne odredbe, osnivanje društva za osiguranje, poslovanje i sredstva društva za osiguranje, potrebna sredstva društva za osiguranje, nadzor nad poslovanjem društva za osiguranje, obavezna osiguranja, Biro osiguranja, kaznene, prelazne i završne odredbe.
Članak 2.
Poslovi osiguranja su: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba; zaključivanje i izvršavanje ugovora o suosiguranju i reosiguranju, mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere za sprečavanje i smanjenje šteta i drugi poslovi osiguranja.
Članak 3.
Pod drugim poslovima osiguranja smatraju se poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja, zastupanja u osiguranju, snimanja rizika, snimanja i procjene šteta, prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari, pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju.
Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora.
Članak 4.
Osiguranje imovine i osoba je dobrovoljno, osim kada je zakonom propisano obvezno osiguranje.
Imovina i osobe osiguravaju se kod društava za osiguranje koja imaju sjedište u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Vlada Federacije propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili suosigurati kod inozemnog osiguratelja.
Članak 5.
Društva za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati i povezivati.
Članak 6.
Društvo za osiguranje dužno je da posluje:
1) po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja i aktuarske struke;
2) u skladu sa zakonom, načelima lojalne tržišne utakmice;
3) dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom.
Bliže odredbe iz stava 1. ovog članka regulišu se Kodeksom ponašanja društava za osiguranje.
Članak 7.
Višak rizika koji prelazi njegov kapacitet društvo za osiguranje je dužno pokriti reosiguranjem.
Društvo za osiguranje međusobne odnose sa društvom za reosiguranje regulira ugovorom.
Višak rizika koji prelazi mogućnosti reosiguranja u zemlji može se reosigurati u inozemstvu.
Članak 8.
Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje.
Članak 9.
Društvo za osiguranje može obavljati poslove životnih i ostalih osiguranja, odnosno reosiguranja.
Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i mirovinsko osiguranje.
Poslovi ostalih osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje civila, osiguranje industrije, osiguranje automobilskog kaska, osiguranje od automobilske odgovornosti,osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje usjeva, osiguranje životinja, osiguranje transporta - karga, osiguranje transporta - kaska, osiguranje od odgovornosti u transportu, osiguranje kredita, osiguranje od nezgoda, te bolesničko osiguranje kojim su obuhvaćene i ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti i ostali poslovi osiguranja.
Društvo za osiguranje može obavljati poslove