ZAKON

O OBLIGACIONIM ODNOSIMA

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 16 od 16 juna 2003)

Nacrt Stanje 16. 6. 2003.

Dio 1.

Opšti dio

Glava 1

Osnovna načela

Obligacioni odnosi

Član 1

Ovim zakonom uređuju se pravni odnosi između dvije određene strane na osnovu kojih je jedna strana (povjerilac) ovlaštena da zahtijeva od druge strane (dužnik) određeno davanje, činjenje ili uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo da čini, a druga strana je dužna da to ispuni.

Shodna primjena zakona

Član 2

Na odnose za koje ovaj zakon ne sadrži nikakav propis shodno se primjenjuju propisi dati za pravno slične odnose, a u nedostatku takvih propisa mjerodavna su načela koja proizilaze iz osnova pravnog poretka i dobrih običaja.

Osnovna pravila tereta dokazivanja

Član 3

(1) Ako zakon ne određuje drugačije, postojanje neke činjenice mora dokazati onaj ko iz nje izvodi pravo, odnosno prestanak ili promjenu prava.
(2) Činjenice koje sprečavaju nastanak ili ostvarenje nekog prava mora dokazati onaj ko se na njih poziva.
(3) Tumačenjem pravnih normi utvrđuje se koja činjenica spada u pretpostavke za zasnivanje ili sprečavanje prava.

Osnovi nastanka

Član 4

Obligacioni odnosi nastaju iz ugovora, prouzrokovanja štete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugih zakonom utvrđenih činjenica.

Strane u obligacionim odnosima

Član 5

(1) Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizička i pravna lica.
(2) Strane u obligacionim odnosima su ravnopravne.

Savjesnost i poštenje

Član 6

(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa strane su dužne da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.
(2) Strane ne mogu ovu dužnost isključiti ili ograničiti.

Autonomija volje

Član 7

(1) Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja, da svoje odnose urede po svojoj volji.
(2) Strane mogu svoj obligacioni odnos urediti drugačije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizilazi što drugo.

Dobri poslovni običaji

Član 8

(1) Strane u obligacionim odnosima dužne su postupati u skladu s dobrim poslovnim običajima.
(2) Na obligacione odnose primjenjuju se uzanse, ako su strane u obligacionim odnosima ugovorile njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjele.

Zabrana zloupotrebe prava

Član 9

Zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog kojeg je ono zakonom ustanovljeno ili priznato.

Prouzrokovanje štete

Član 10

Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se drugom može prouzrokovati šteta.

Dužnost ispunjenja obaveze

Član 11

(1) Strane u obligacionim odnosima dužne su da izvrše svoju obavezu i odgovorne su za njeno ispunjenje.
(2) Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja strana u obligacionim odnosima ili na osnovu zakona.

Dužna pažnja

Član 12

(1) Strane u obligacionim odnosima dužne su da u izvršavanju svoje obaveze postupaju sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog domaćina odnosno pažnja dobrog poduzetnika).
(2) Strane u obligacionim odnosima dužne su da u izvršavanju obaveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupaju sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
(3) Strane u obligacionim odnosima dužne su da se u ostvarivanju svog prava uzdrže od postupaka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze druge strane.

Jednake vrijednosti

Član 13

(1) U zasnivanju i ispunjenju dvostrano obaveznih ugovora strane se pridržavaju načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice.

Područje primjene

Član 14

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore poduzetništva i potrošačke ugovore nije izričito drugačije određeno.
(2) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.

Poduzetnik

Član 15

Poduzetnik je fizičko ili pravno lice koje prilikom zaključivanja nekog pravnog posla djeluje u vršenju svoje privredne ili samostalne profesionalne djelatnosti.

Potrošač

Član 16

Potrošač je svako fizičko lice koje zaključuje neki pravni posao u svrhu koja ne spada u njegovu privrednu ili samostalnu profesionalnu djelatnost.

Rješavanje sporova na miran način

Član 17

Strane u obligacionim odnosima nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način.

Glava 2

Nastanak obaveza

Odjeljak 1

Ugovor

Odsjek 1

Zaključenje ugovora

I. SAGLASNOST VOLjA

Kad je ugovor zaključen (ZOO 26)

Član 18

Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Obavezno zaključenje i obavezni sadržaj ugovora (ZOO 27)

Član 19

(1) Ako je neko po zakonu obavezan zaključiti ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja zaključi.
(2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima.

Izjava volje (ZOO 28)

Član 20

(1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju.
(2) Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

Trenutak saglasnosti (ZOO 29)

Član 21

(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost može biti data prije zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije što drugo propisano.
(2) Dozvola odnosno odobrenje se daje u obliku propisanom za pravni posao na koji se odnosi.

Jednostrani pravni poslovi

Član 22

Ako je za jednostrani pravni posao potrebna dozvola trećeg, punovažan je samo ako je pismena dozvola predočena najkasnije prilikom njegovog preduzimanja.

Opozivost dozvole

Član 23

Dozvola se može opozvati sve do zaključenja pravnog posla, ako iz pravnog odnosa na čijoj osnovi je data ne proizilazi što drugo. Opoziv se može izjaviti bilo kojoj strani.

Retroaktivno dejstvo odobrenja

Član 24

(1) Odobrenje djeluje retroaktivno od trenutka zaključenja pravnog posla, ako nije drugačije određeno.
(2) Retroaktivno dejstvo odobrenja ne utiče na punovažnost raspolaganja preduzetih prije datog odobrenja na predmetu pravnog posla od strane davaoca odobrenja ili putem mjera prinudnog izvršenja.

Raspolaganje od strane neovlaštenog

Član 25

(1) Raspolaganje neovlaštenog predmetom pravnog posla je punovažno, ako se učini uz dozvolu ovlaštenog.
(2) Raspolaganje postaje punovažno ako ga ovlašteni odobri ili ako onaj koji je raspolagao stekne predmet od ovlaštenog bez ograničenja. Ako je kod sticanja bilo više raspolaganja neovlaštenog, koja nisu u skladu jedno s drugim, punovažno je samo ranije raspolaganje.

Pregovori (ZOO 30)

Član 26

(1) Pregovori koji prethode zaključivanju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kada god hoće.
(2) Međutim strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora.
(3) Odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu.
(4) Ako se drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključivanje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.

Vrijeme i mjesto zaključivanja ugovora (ZOO 31)

Član 27

(1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.
(2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedište odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.

Ponuda (ZOO 32)

Član 28

(1) Ponuda je prijedlog za zaključivanje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor.
(2) Ako su ugovorne strane nakon postignute saglasnosti o bitnim elementima ugovora ostavile neke sporedne tačke za kasnije, ugovor se smatra zaključenim, a sporedne tačke, ako sami ugovarači ne postignu saglasnost o njima, urediće sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovarača i običajima.

Opšta ponuda (ZOO 33)

Član 29

Prijedlog za zaključivanje ugovora učinjen neodređenom broju lica koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključivanju namijenjen važi kao ponuda, ako drugačije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Izlaganje robe (ZOO 34)

Član 30

Izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom ako drugačije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Slanje kataloga i oglasa (ZOO 35)

Član 31

(1) Slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih