ZAKON
O MUZEJSKOJ DJELATNOSTI
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 89 od 25. septembra 2008, 57/12)
I- OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se uslovi i način obavljanja muzejske djelatnosti, muzejska građa, osnivanje, organizacija i način rada muzejskih ustanova, rukovođenje i upravljanje muzejskim ustanovama, Muzejski savjet Republike Srpske, stručni muzejski radnici, finansiranje muzejske djelatnosti, te druga pitanja od značaja za muzejsku djelatnost.
Član 2.
Muzejska djelatnost u smislu ovog zakona je sistematsko istraživanje, prikupljanje, obrada, čuvanje, stručna obrada, proučavanje, zaštita, izlaganje i publikovanje muzejske građe.
Član 3.
(1) Muzejska djelatnost ima zadatak da muzejsku građu, kao dio nacionalne i opšte ljudske kulturne baštine, sačuva, prouči i učini da bude dostupna javnosti.
(2) Subjekti muzejske djelatnosti u smislu ovog zakona dužni su da poštuju međunarodno prihvaćene dokumente muzejske djelatnosti i profesije, kao što je Statut Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM), te Kodeks profesionalne etike ICOM-a.
Član 4.
(1) Muzejska djelatnost je djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republika).
(2) Muzejsku djelatnost obavljaju ustanove koje pored djelatnosti iz člana 2. ovog zakona kontinuirano izlažu i na drugi način prezentuju muzejsku građu.
Član 5.
(1) Muzejsku djelatnost obavljaju: muzeji, memorijalni muzeji, spomen područja koja se bave muzejskom djelatnošću, muzeji na otvorenom, kao i muzejske spomen-kuće (u daljem tekstu: muzejske ustanove), kao i muzejske zbirke u sastavu ustanova i drugih pravnih lica (u daljem tekstu: zbirka u sastavu) koji se bave muzejskom djelatnošću u smislu ovog zakona.
(2) Muzejske ustanove sistematski istražuju, prikupljaju, obrađuju, čuvaju, stručno zaštićuju, proučavaju, izlažu i publikuju muzejsku građu.
(3) Memorijalni muzeji i spomen područja su znamenita mjesta od posebnog značaja koji su u vezi sa istorijom naroda i kulturna dobra od izuzetnog značaja za Republiku.
(4) Muzejska spomen-kuća je autentičan ambijent određenog vida graditeljstva koji se tiče određenog istorijskog perioda, događaja ili ličnosti.
(5) Muzej na otvorenom je područje sa izraženim elementima prirodnih i radom stvorenih vrijednosti kao jedinstvene cjeline.
Član 6.
(1) Rad muzejskih ustanova je javan.
(2) Javnost rada ostvaruje se naročito: objavljivanjem programa istraživanja i idejnih projekata putem naučnih i stručnih publikacija, knjiga, monografija, kataloga i časopisa, stalnih i povremenih izložbi u zemlji i inostranstvu.
(3) Bliže odredbe o ostvarivanju javnosti utvrđuju se statutom i drugim opštim aktima muzejskih ustanova.
II- MUZEJSKA GRAĐA
Član 7.
(1) Muzejskom građom smatra se:
a) materijalno kulturno nasljeđe i
b) nematerijalno kulturno nasljeđe.
(2) Materijalno kulturno nasljeđe podrazumijeva ono što je stvorila priroda ili je stvorio čovjek svojim radom, a to su:
a) proizvodi prirode:
1) minerali,
2) rude,
3) biljni svijet,
4) životinjski svijet;
b) proizvodi ljudskog rada:
1) oruđe,
2) oružje,
3) odjevni predmeti,
4) ukrasni predmeti,
5) proizvodi kućne radinosti,
6) proizvodi zanatstva,
7) umjetnička ostvarenja.
(3) Nematerijalno kulturno nasljeđe su znanja, umijeća i vještine koje se odnose na prirodu i čovjeka i koje predstavljaju osnov za proizvodnju materijalnih kulturnih dobara, koja se prenose sa generacije na generaciju i pružaju osjećaj identiteta i kontinuiteta, a sa ciljem njegovog očuvanja, koje zajednice, grupe i pojedinci prepoznaju kao dio svog kulturnog nasljeđa.
(4) U skladu sa stavom 3. ovog člana, nematerijalno kulturno nasljeđe podrazumijeva:
a) jezik i govor;
b) usmena predanja;
v) književnost i druge oblike jezičkog izražavanja;
g) izvođačke umjetnosti:
1) muzika,
2) pjesme,
3) igre i drugi izvođački oblici;
d) događaje o pojavama i procesima u društvu koji svjedoče o razvoju prirode i društva od praistorije do danas;
đ) znanja i društvene prakse o običajima, vjerskim običajima, obredima i svečanostima i vještine stečene na osnovu toga;
e) vještine koje se odnose na tradicionalne zanate i
ž) originalne postupke i načine izrade umjetničkog djela.
(5) Očuvanje nematerijalnog kulturnog nasljeđa sprovodi se čuvanjem zapisa o njima, kao i podsticanjem njihovog prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama.
(6) Ministar, na prijedlog Muzejskog savjeta, u roku od šest mjeseci, donosi Pravilnik o bilježenju i načinu čuvanja zapisa o nematerijalnoj muzejskoj građi.
Član 7a.
(1) Inicijativu za proglašenje pojedine nematerijalne muzejske građe u nematerijalno kulturno dobro mogu podnijeti: akademski istraživači, sve zainteresovane organizacije, udruženja građana, pravna i fizička lica.
(2) Postupci utvrđivanja i proglašenja nematerijalne muzejske građe u nematerijalno kulturno dobro, kao i zaštita tih dobara, sprovodi se u skladu sa zakonskim propisima kojima se definišu kulturna dobra u Republici.
(3) U slučaju da inicijativu podnesu lica iz stava 1. ovog člana, Muzej Republike Srpske priprema procedure za utvrđivanje privremene zaštite nad nematerijalnom muzejskom građom u skladu sa stavom 2. ovog člana.
(4) Ministar, na prijedlog Muzejskog savjeta, u roku od šest mjeseci, donosi Pravilnik o postupku za predlaganje, utvrđivanje i proglašenje nematerijalnog kulturnog dobra.
Član 8.
(1) Na muzejsku građu koja ima značaj kulturnog dobra primjenjuju se odredbe Zakona o kulturnim dobrima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/95), ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Muzejska građa je u svojini Republike.
Član 9.
(1) Muzejske ustanove pribavljaju muzejsku građu sakupljanjem na način svojstven pojedinim stručnim disciplinama, i to:
a) terenskim istraživanjem,
b) iskopavanjem,
v) otkupom,
g) poklonom,
d) zavještanjem,
đ) nasljeđivanjem,
e) razmjenom,
ž) legatom,
z) kopiranjem i
i) na druge načine.
(2) Zavještanje i legat ne mogu se otuđiti.
(3) Muzejske ustanove pribavljaju muzejsku građu po pravilu na području za koje su osnovane.
(4) Centralne muzejske ustanove pribavljaju muzejsku građu sa cijelog prostora Republike, Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja.
Član 10.
(1) Muzejska građa u okviru muzejske ustanove može se kontinuirano izlagati i na drugi način prezentovati.
(2) Muzejske ustanove i zbirke u sastavu prema potrebi mogu kao oblike svoga rada prirediti izložbe i van svog sjedišta.
(3) Muzeološka izložba na muzeološki način prezentuje određenu temu, period, događaj ili ličnost.
(4) U okviru stalne muzejske postavke stručno se obrađuju, zaštićuju i čuvaju, a izuzetno i pribavljaju muzejski materijali, a radi popunjavanja