ZAKON

O LIJEČNIŠTVU

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 56 od 19 jula 2013)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se pojam, organizacija i uvjeti za obavljanje liječničkog zvanja, djelovanje liječnika kao osnovnog, samostalnog i odgovornog nosioca zdravstvene djelatnosti koja je od posebnog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i koja osigurava zdravstvenu zaštitu svakom pojedincu i cjelokupnom stanovništvu Federacije, kao i prava, obaveze i odgovornosti liječnika.

Član 2.

Zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola, jezika, religije ili vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog porijekla prilikom obavljanja radnji na osnovu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.
Zabranjuje se diskriminacija liječnika s obzirom na mjesto obavljanja liječničkih djelatnosti bilo u javnom ili u privatnom zdravstvenom sektoru.

Član 3.

Izrazi koji imaju rodno značenje a koriste se u ovom zakonu i propisima koji se donose na osnovu ovog zakona obuhvataju na jednak način muški i ženski rod, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu.

Liječničko zvanje i principi obavljanja liječničke djelatnosti

Član 4.

Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine.
Liječnik je osnovni i mjerodavni nosilac zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući posebno sljedeće principe:
1) stalno održavanje i podizanje kvaliteta liječničkih usluga u interesu zdravlja i društvenog blagostanja stanovništva;
2) održavanje i unapređenje povjerenja između liječnika i pacijenta, te članova njegove porodice putem jačanja partnerskih odnosa na način i pod uvjetima određenim propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata;
3) poštivanje prava pacijenata u skladu sa propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata;
4) nezavisno i profesionalno djelovanje, te očuvanje i unapređenje slobode i ugleda liječničkog zvanja;
5) unapređenje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštivanjem u radu propisa iz oblasti zdravstva, pravila struke, te kodeksa medicinske etike i deontologije.

Liječnička djelatnost

Član 5.

Liječnička djelatnost je dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Federaciju koja se obavlja na svim nivoima zdravstvene zaštite u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Svrha liječničke djelatnosti iz stava 1. ovog člana je zaštita zdravlja pojedinca, porodice i cjelokupnog stanovništva.
Liječnička djelatnost obuhvata:
1. identifikaciju faktora koji mogu ugroziti zdravlje;
2. razumijevanje pacijenta, njegovog znanja i stavova, te pokazivanje empatije prema pacijentu i njegovoj porodici;
3. pregled kojim se utvrđuje postojanje ili nepostojanje tjelesnih, odnosno psihičkih bolesti, tjelesnih oštećenja ili anomalija;
4. procjenu stanja iz tačke 1. stav 3. ovog člana pomoću medicinskih dijagnostičkih instrumenata, postupaka i sredstava;
5. liječenje i rehabilitaciju;
6. sprečavanje bolesti, zdravstveni odgoj i prosvjećivanje sa ciljem jačanja zdravlja stanovništva;
7. propisivanje lijekova i medicinskih sredstava u skladu sa propisima o lijekovima i medicinskim sredstvima;
8. mrtvozorništvo i obdukciju umrlih osoba;
9. izdavanje liječničkih uvjerenja, svjedodžbi, potvrda i mišljenja,
10. javnozdravstvene aktivnosti usmjerene na izučavanje, očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, kao i organizaciju i funkcioniranje zdravstvenog sistema, i
11. druge radnje i aktivnosti koje proizlaze iz općih i posebnih propisa.

Način obavljanja liječničke djelatnosti i principi

Član 6.

Liječnička djelatnost organizira se na način da se osigura pristupačna, pravična, sveobuhvatna, kvalitetna, kontinuirana i efikasna zdravstvena zaštita u skladu sa teritorijalnom organizacijom zdravstvene zaštite i granicama materijalnih mogućnosti sistema zdravstvene zaštite.

Član 7.

U procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja, liječnik je samostalan u postupanju koje se mora zasnivati na naučnim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju savremenom standardu struke.
Liječnik je dužan u obavljanju liječničke djelatnosti posebno:
- poštivati principe obavljanja liječničke djelatnosti,
- suzdržavati se od svake aktivnosti koja nije spojiva sa ugledom, dostojanstvom i nezavisnošću liječničkog zvanja.

II. ORGANIZACIJA I OBAVLjANjE LIJEČNIČKE DJELATNOSTI

Organizacija i obavljanje liječničke djelatnosti

Član 8.

Liječnička djelatnost se organizira i provodi u zdravstvenim ustanovama, privatnoj praksi, u zajednici, kao i u ustanovama socijalne zaštite ili ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija.

Ovlaštenje za obavljanje liječničke djelatnosti

Član 9.

Liječničku djelatnost obavlja samo liječnik.

III. UVJETI ZA OBAVLjANjE LIJEČNIČKE DJELATNOSTI I STANDARD OBRAZOVANjA

Opći uvjeti za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti

Član 10.

Opći uvjeti za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti su:
- diploma jednog od medicinskih fakulteta u Bosni i Hercegovini ili nostrificirana diploma inozemnog medicinskog fakulteta u skladu sa propisima o visokom obrazovanju,
- položen stručni ispit,
- položen specijalistički ispit, ili subspecijalistički ispit za samostalan rad u pojedinim specijalističkim, odnosno subspecijalističkim strukama,
- državljanstvo Bosne i Hercegovine,
- licenca izdata od nadležne liječničke komore.

Član 11.

Stranci mogu samostalno obavljati liječničku djelatnost u Federaciji u skladu sa propisima kojima se uređuje upošljavanje stranaca u Federaciji, propisima o kretanju i boravku stranaca i azilu, propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i ovim zakonom.
Za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti stranci moraju ispuniti opće uvjete predviđene članom 10. ovog zakona, izuzev uvjeta iz alineje 2. istog člana ukoliko stranac dolazi iz zemalja Evropske unije, odnosno zemalja koje imaju bolonjski sistem obrazovanja i uvjeta iz alineje 4. člana 10. ovog zakona, kao i poseban uvjet o znanju službenog jezika koji je u upotrebi na teritoriji Federacije.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, ukoliko je stranac angažiran na osnovu rada kao konsultant, rada na realizaciji projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, kantonu odnosno općini, kao i volonterskog rada, a putem tog rada ne obavlja neposrednu liječničku djelatnost nije dužan ispunjavati uvjet naveden u alineji 5. člana 10. ovog zakona.

Član 12.

U slučajevima angažiranja stranaca-liječnika na osnovu rada kao konsultanta, rada na realizaciji projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, kantonu odnosno općini, kao i volonterskog rada u skladu sa propisima o kretanju i boravku stranaca i azilu, propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i ovom zakonu, zdravstvena ustanova, odnosno pravno lice koje angažira stranca-liječnika prema navedenim osnovima dužno je pribaviti saglasnost Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu:
Ministarstvo), odnosno kantonalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: kantonalno ministarstvo).
Ministarstvo je zaduženo za rješavanje zahtjeva koji se odnose na davanje saglasnosti za konsultantski rad stranaca-liječnika u zdravstvenim ustanovama tercijarne zdravstvene zaštite kao i u slučaju angažiranja stranca-liječnika na realizaciji projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, dok je kantonalno