Na osnovu člana 53. alineja 8. Poslovnika Narodne Skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 79/07), Zakonodavni odbor Narodne skupštine Republike Srpske, na sjednici održanoj 2. novembra 2009. godine, utvrdio je novi prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09), u kojem je označen dan stupanja na snagu navedenog zakona. Broj: 02/4.3-1830/09 Predsjednik 2. novembra 2009. godine Zakonodavnog odbora, Banja Luka Željko Mirjanić, s.r.
ZAKON
O KRIVIČNOM POSTUPKU
(Prečišćeni tekst)
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 100 od 10. novembra 2009)
DIO PRVI
OPŠTE ODREDBE
GlavaI
OSNOVNA NAČELA
Primjena pravila krivičnog postupka
Član 1.
Ovim zakonom utvrđuju se pravila krivičnog postupka po kojima su dužni postupati sudovi, tužilac i drugi učesnici u krivičnom postupku predviđeni ovim zakonom, kada postupaju u krivičnim stvarima.
Princip zakonitosti
Član 2.
(1) Pravila utvrđena ovim zakonom treba da obezbijede da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđaju Krivični zakon Republike Srpske (u daljem tekstu: Krivični zakon) i drugi zakoni u kojima su propisana krivična djela u granicama koje određuje Krivični zakon i u zakonom propisanom postupku.
(2) Prije donošenja pravnosnažne presude osumnjičeni, odnosno optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uslovima koje određuje ovaj zakon.
(3) Krivičnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležan sud, odnosno sud kome je Sud Bosne i Hercegovine prenio vođenje postupka, i to u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakonu.
Član 3.
Pretpostavka nevinosti i načeloin dubio pro reo
(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravnosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.
(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava odlukom na način koji je povoljniji za optuženog.
Član 4.
Ne bis in idem
Niko ne može biti ponovo suđen za djelo za koje je već bio suđen pred sudom i za koje je donesena pravnosnažna sudska odluka.
Prava lica lišenog slobode
Član 5.
(1) Lice koje je lišeno slobode mora na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah biti obaviješteno o razlozima lišenja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja poučeno da nije dužno da daje iskaz, niti da odgovara na postavljena pitanja, da ima pravo uzeti branioca koga može sam poslije birati, kao i o tome da ima pravo da njegova porodica, konzularni službenik strane države čiji je državljanin ili drugo lice koje on odredi budu obaviješteni o njegovom lišenju slobode.
(2) Licu koje je lišeno slobode postaviće se branilac na njegov zahtjev ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane.
Prava osumnjičenog, odnosno optuženog
Član 6.
(1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovima sumnje koji stoje protiv njega i da svaki njegov iskaz može biti korišćen kao dokaz u daljem toku postupka.
(2) Osumnjičenom, odnosno optuženom mora se omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Osumnjičeni, odnosno optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.
Pravo na odbranu
Član 7.
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere.
(2) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branioca, postaviće mu se branilac kad je to određeno ovim zakonom.
(3) Osumnjičenom, odnosno optuženom mora se obezbijediti dovoljno vremena za pripremanje odbrane.
Jezik i pismo
Član 8.
(1) U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi službeni jezici Republike Srpske - jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica.
(2) Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako lice ne razumije jedan od službenih jezika Republike Srpske, obezbijediće se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala.
(3) O pravima iz stava 2. ovog člana poučiće se navedena lica prije prvog ispitivanja koja se tih prava mogu odreći ako znaju jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika na datu pouku.
(4) Prevođenje obavlja sudski prevodilac.
Upućivanje i dostavljanje pismena
Član 9.
(1) Pozive, odluke i druga pismena upućuju sud i drugi organi koji učestvuju u postupku na službenim jezicima iz člana 8. stav 1. ovog zakona.
(2) Podnesci se dostavljaju sudu i drugim organima koji učestvuju u postupku na službenim jezicima iz člana 8. stav 1. ovog zakona.
(3) Licu koje je lišeno slobode ili je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obaveznom psihijatrijskom liječenju, odnosno obaveznom liječenju od zavisnosti dostaviće se i prevod pismena iz st. 1. i 2. ovog člana, na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije.
Zakonitost dokaza
Član 10.
(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Pravo na odštetu i rehabilitaciju
Član 11.
Lice koje je neopravdano osuđeno za krivično djelo ili je bez osnova lišeno slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.
Pouka o pravima
Član 12.
Osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugo lice koje učestvuje u postupku koje bi iz neznanja moglo propustiti neku radnju u postupku ili da se zbog toga ne koriste svojim pravima, sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku će poučiti o pravima koja im po ovom zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.
Pravo na suđenje bez odlaganja
Član 13.
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
(3) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.
Jednakost u postupanju
Član 14.
(1) Sud je dužan da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži iste mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.
(2) Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su da sa jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, ali i one koje mu idu u korist.
Slobodna ocjena dokaza
Član 15.
Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Princip akuzatornosti
Član 16.
Krivični postupak može se pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tužioca.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja
Član 17.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Posljedice pokretanja postupka
Član 18.
Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, ove posljedice, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, nastupaju potvrđivanjem optužnice, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do pet godina - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira na to da li je postala pravnosnažna.
Prethodna pitanja
Član 19.
(1) Ako primjena krivičnog zakona zavisi od prethodnog rješenja kakvog pravnog pitanja za čije je rješavanje nadležan sud u kojem drugom postupku ili neki drugi organ, sud kad sudi u krivičnom predmetu, može sam riješiti i to pitanje po odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Rješenje ovog pravnog pitanja od strane suda ima dejstvo samo za krivični predmet koji ovaj sud raspravlja.
(2) Ako je o takvom prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne veže sud u pogledu ocjene da li je učinjeno djelo krivično djelo.
GlavaII
ZNAČENjE IZRAZA
Osnovni pojmovi
Član 20.
Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) "osumnjičeni" je lice za koje postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično djelo,
b) "optuženi" je lice protiv kojeg je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena,
v) "osuđeni" je lice za koje je pravnosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorno za određeno krivično djelo,
g) "sudija za prethodni postupak" je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je