ZAKON
O KONTROLI PRELAŽENjA I BEZBEDNOSTI DRŽAVNE GRANICE
(Objavljen u "Sl. glasniku Republike Srpske", br. 21/96)
I- OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se kontrola prelaženja državne granice i bezbednost državne granice.
Član 2.
(1) Državna granica može se prelaziti samo na određenom mestu (u daljem tekstu: granični prelaz), u određeno vreme i s važećom putnom ispravom.
(2) Van graničnog prelaza, državna granica se može prelaziti samo u slučaju više sile ili u slučajevima i na način koji su utvrđeni međunarodnim ugovorima.
(3) Vlada Republike Srpske može dozvoliti prelaženje državne granice na određenom mestu ili delu državne granice van graničnog prelaza kad je to u javnom interesu ili na osnovu sporazuma sa organima susedne države i odrediti trajanje i način vršenja kontrole tog prelaženja.
Član 3.
(1) Ministarstvo i granične jedinice Vojske Republike Srpske dužni su da, preduzimanjem mera propisanih ovim zakonom, spreče nedozvoljeno prelaženje državne granice i povredu utvrđenog graničnog režima.
(2) Organi iz stava 1. ovog člana mogu preduzimati propisane mere u pojasu koji obuhvata deo teritorije Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika Srpska), na kopnu, rekama i jezerima, dubine sto metar duž granične linije (u daljem tekstu: granični pojas).
(3) U slučaju proglašenja ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja, dok takvo stanje traje, granični pojas obuhvata deo teritorije Republike Srpske dubine 10 kilometara duž granične linije.
Član 4.
(1) Kretanje i boravak u graničnom pojasu dozvoljeni su samo uz odobrenje Ministarstva.
(2) Vlada Republike Srpske može odrediti da granični pojas na pojedinim delovima državne granice obuhvata teritoriju dubine i preko sto metara.
Član 5.
Granični pojas na kopnu mora biti vidno obeležen propisanim oznakama upozorenja i obaveštenja na prilaznim putevima.
II- KONTROLA PRELAŽENjA DRŽAVNE GRANICE
1) Mere kontrole prelaženja granice
Član 6.
Kontrola prelaženja državne granice, u smislu ovog zakona, sastoji se u:
1) ostvarivanju uvida u putne isprave za prelaženje državne granice ili isprave o prevozu robe i o prevoznom sredstvu;
2) proveri identiteta lica koje namerava da pređe državnu granicu ako postoji sumnja u ispravnost putne isprave ili u identitet tog lica;
3) pregledu prtljaga koje lice koje namerava da pređe državnu granicu sa sobom nosi, a u zakonom utvrđenim slučajevima i ličnom pregledu tog lica;
4) pregledu prevoznog sredstva i robe koja se tim sredstvom prevozi.
Član 7.
Kontrolu prelaženja državne granice na propisan način vrši Ministarstvo unutrašnjih poslova preko svoje organizacione jedinice (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Član 8.
(1) Lice koje namerava da pređe državnu granicu treba da ima važeću putnu ispravu propisanu zakonom ili međunarodnim ugovorom i da je prilikom kontrole prelaženja državne granice stavi na uvid ovlašćenom radniku Ministarstva.
(2) Lice koje se vraća u Republiku Srpsku, odnosno dolazi iz Republike Srpske dužno je da ovlašćenom radniku Ministarstva stavi na uvid putnu ispravu s kojom je izašlo, odnosno ušlo u zemlju ili da tog radnika obavesti o okolnostima gubitka ili nestanka te isprave.
(3) Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da ovlašćenom radniku ministarstva pruži i druga obaveštenja u vezi s prelaženjem državne granice koja on od njega traži.
Član 9.
Prelaženje državne granice overava se na putnoj ispravi štambiljom, i to: državljanima Republike Srpske samo pri izlasku iz Republike Srpske, a na njihov zahtev i pri ulasku, a strancima - pri ulasku u Republiku Srpsku, ako međunaodnim sporazumom nije drukčije određeno.
Član 10.
(1) Štambilj kojim se overava prelaženje državne granice je pravougaonog oblika i sadrži; naziv graničnog prelaza, datum prelaženja državne granice, reč: izlaz - za overavanje izlaska iz Republike Srpske, odnosno reč: ulaz - za overavanje ulaska u Republiku Srpsku, i broj štambilja.
(2) Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi propisanu evidenciju štambilja za overavanje prelaženja državne granice.
2) Posebne mere kontrole u pojedinim oblastima saobraćaja
Član 11.
(1) Domaće (Srpsko) ili strano prevozno sredstvo ne sme napustiti granični prelaz pre izvršene kontrole putnih isprava ili druge kontrole propisane ovim zakonom.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kontrola prelaženja državne granice u vozovima, vazduhoplovima, rečnim i jezerskim plovilima može se vršiti i za vreme njihovog kretanja van graničnog prelaza.
Član 12.
(1) Lice koje upravlja motornim vozilom kojim prelazi državnu granicu dužno je da pristane, odnosno da zaustavi vozilo na određenom prostoru graničnog prelaza na kome se vrši kontrola i ne sme vozilom napustiti taj prostor dok se ne izvrši kontrola.
(2) Posle završene kontrole vozač motornog vozila dužan je da vozilom napusti područje graničnog prelaza.
Član 13.
(1) Civilni vazduhoplovi mogu leteti iznad graničnog pojasa samo na osnovu odobrenja koje izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova po prethodno pribavljenom mišljenju komande jedinice Vojske Republike Srpske koju propiše ministar odbrane.
(2) Vazdušni putevi ne mogu se odrediti duž granične linije.
Član 14.
Zapovednik vazduhoplova u međunarodnom saobraćaju koji se, usled više sile, vazduhoplovom spusti van aerodroma, odnosno na aerodrom koji nije određen za međunarodni saobraćaj dužan je da o sletanju vazduhoplova odmah obavesti Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Član 15.
(1) Članovi posade i putnici domaćeg (Srpskog) ili stranog vazduhoplova u međunarodnom saobraćaju ne smeju napustiti granični prelaz pre izvršene kontrole propisane ovim zakonom.
(2) Prevozilac u javnom vazdušnom saobraćaju dužan je da obezbedi da putnici u međunarodnom saobraćaju koji nastavljaju putovanje istim ili drugim vazduhoplovom, bez zadržavanja u Republici Srpskoj, ne napuste vazduhoplove, odnosno da ih sprovede u posebnu prostoriju na aerodromu namenjenu tim putnicima.
(3) Ako putnici iz stava 2. ovog člana ne izlaze iz vazduhoplova, odnosno posebne prostorije na aerodromu, smatraće se da nisu prešli državnu granicu.
Član 16.
(1) Voz u međunarodnom saobraćaju koji ulazi u Republiku Srpsku, odnosno koji izlazi iz Republike Srpske ne sme se zaustaviti na delu pruge između granične linije i područja graničnog prelaza, osim u slučaju više sile ili nužde.
(2) Ako se voz koji ulazi u Republiku Srpsku i koji je već prešao graničnu liniju zaustavi na otvorenoj pruzi van područja graničnog prelaza, železničko osoblje dužno je da obezbedi voz i da spreči izlazak putnika iz voza, odnosno ulazak drugih lica u voz i da o zaustavljanju voza odmah obavesti Ministarstvo.
(3) Ako se voz koji izlazi iz Republike Srpske i koji je već napustio područje graničnog prelaza usled više sile ili nužde zaustavi na otvorenoj pruzi pre prelaska granične linije, železničko osoblje dužno je da o tome odmah obavesti Ministarstvo i da spreči izlazak putnika iz voza, odnosno ulazak drugih lica u voz.
Član 17.
(1) Zapovednik domaćeg (Srpskog) ili stranog plovila dužan je da pri dolasku u Republiku Srpsku i odlasku iz Republike Srpske preda ovlašćenom radniku Ministarstva prepis potpisa posade i spisak putnika i da, na zahtev tog radnika, stavi na uvid putne isprave članova posade i popis članova posade.
(2) Pri dolasku u Republiku Srpsku, članovi posade i putnici domaćeg (Srpskog) ili stranog plovila ne smeju napustiti plovilo pre izvršene kontrole propisane ovim zakonom.
Član 18.
(1) Zapovednik domaćeg (Srpskog) ili stranog plovila dužan je da po pristajanju u luku, odnosno pristanište prijavi ovlašćenom radniku Ministarstva svako lice bez važeće isprave koje se nalazi na plovilu.
(2) Zapovednik domaćeg (Srpskog) ili stranog plovila ne sme dozvoliti da se lice bez važeće putne isprave iskrca sa plovila u luku, odnosno pristanište bez odobrenja organa iz stava 1. ovog člana.
Član 19.
(1) Zapovednik domaćeg (Srpskog) ili stranog plovila ne sme na rekama i jezerima na kojima se vrši međunarodna plovidba primiti i ukrcati lice bez važeće putne isprave, niti ukrcavati putnike van graničnog prelaza.
(2) Zapovednik stranog plovila koje usled više sile pristane van međunarodnog graničnog prelaza dužan je da o mestu pristajanja odmah obavestiti Ministarstvo.
Član 20.
(1) Preduzeća za iskorišćavanje luka, odnosno rečnih, jezerskih i vazduhoplovnih pristaništa i železnička transportna preduzeća, kao i sopstvenik, odnosno korisnik saobraćajnog sredstva, odnosno lice koje