Na osnovu članaIV. Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 7. augusta 2003.godine i sjednici Doma naroda, održanoj 2. septembra 2003. godine donijela je

ZAKON

O KOMUNIKACIJAMA

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 31 od 21 oktobra 2003, 75/06, 32/10, 98/12)

I- UVOD I OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Član 1.

1. Ovim zakonom regulira se oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini te uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sredstava.
2. Komunikacije uključuju telekomunikacije, radio, emitiranje (uključujući kablovsku televiziju), i usluge i sredstva koja su s tim u vezi.
3. Ovaj zakon ne odnosi se na telekomunikacionu opremu instaliranu i u upotrebi isključivo za potrebe javne sigurnosti i odbrane i Regulatorne agencije za komunikacije. Međutim, frekvencije koje ta oprema koristi dogovaraju se s Regulatornom agencijom za komunikacije.

Definicije

Član 2.

1. Osim u slučaju navedenom u stavu 2. ovog člana, svi izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju značenje koje im se daje u Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH, pravilima i preporukama Međunarodne unije za telekomunikacije, odnosno preporukama Konferencije evropskih uprava pošta i telekomunikacija, prema datom trenutku.
2. U smislu ovog zakona i uređivanja sektora komunikacija:
a) Pristup označava stavljanje na raspolaganje uređaja i/ili usluga drugom preduzeću pod utvrđenim uslovima, zasnovanim na isključivim, odnosno neisključivim pravima, u svrhu pružanja telekomunikacionih usluga;
b) Agencija označava Regulatornu agenciju za komunikacije Bosne i Hercegovine;
c) Emiter označava pravno ili fizičko lice koje se bavi emitiranjem;
d) Emitiranje označava svako odašiljanje znakova, signala, teksta, slike, zvuka ili podataka od jedne do više tačaka putem žice, optičkih kablova, radijskim ili bilo kojim drugim elektromagnetnim putem, namijenjenih za opći prijem od strane javnosti putem prijemnika koji su podešeni za tu svrhu;
e) Zajedničko sredstvo označava sistem koji obuhvata bilo koji od sljedećih elemenata: pitanja vezana za radiofrekvencijski spektar i njegovo upravljanje; izdavanje dozvola svim emiterima; izdavanje dozvola svim operaterima telekomunikacija koji pružaju međunarodnu uslugu ili bilo koju uslugu od značaja za ukupno stanovništvo Bosne i Hercegovine; utvrđivanje i održavanje sistema naknada za izdavanje dozvola kako za emitiranje tako i za telekomunikacije; utvrđivanje tehničkih standarda i standarda koji se odnose na kvalitet; plan numeracije; informacije potrebne za izradu ili održavanje imenika kao i bilo koja specifikacija, standard ili pravilo potrebno za osiguranje međusobne funkcionalnosti, odnosno međupovezivanja javnih telekomunikacijskih mreža te kompatibilnosti terminalne opreme s javnim telekomunikacionim mrežama;
f) Vijeće Agencije označava Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije;
g) Vijeće ministara označava Vijeće ministara Bosne i Hercegovine;
h) Baza podataka za imenik označava, u vezi s javnom telekomunikacionom mrežom, spisak koji sadrži imena, adrese i telefonske brojeve lica, koja se putem te usluge mogu kontaktirati;
i) Baza podataka za frekvencije označava evidenciju frekvencija dodijeljenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine;
j) Međupovezivanje označava fizičko i logičko povezivanje javnih telekomunikacionih mreža korišteno od strane jednog ili različitih preduzeća, s ciljem omogućavanja korisnicima jednog preduzeća da komuniciraju s korisnicima istog ili nekog drugog preduzeća, ili pristupaju uslugama koje pruža drugo preduzeće. Usluge mogu pružati uključene strane ili druge strane, koje imaju pristup mreži. Međupovezivanje je specifična vrsta pristupa koja se primjenjuje između javnih mrežnih operatora;
k) Međunarodna telekomunikaciona usluga označava telekomunikacionu uslugu koja se pruža između Bosne i Hercegovine i bilo koje druge zemlje;
l) Ministarstvo označava ministarstvo koje je, prema Zakonu o Vijeću ministara, nadležno za odgovarajuće aspekte komunikacija, koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine;
m) Priključna tačka mreže označava sve fizičke priključke, s njihovim priključnim tehničkim specifikacijama, a koji predstavljaju dio te javne telekomunikacione mreže i neophodni su za pristup i efikasnu komunikaciju putem te javne telekomunikacione mreže;
n) Mobilna telekomunikaciona usluga označava uslugu čije se pružanje sastoji, u potpunosti ili djelimično, od uspostavljanja radiokomunikacija za mobilnog korisnika, i pri čemu se koriste, djelimično ili u potpunosti, mobilni sistemi;
o) Javna telekomunikaciona mreža označava telekomunikacionu mrežu koja se u potpunosti ili uglavnom koristi za pružanje telekomunikacionih usluga;
p) Radiokomunikacija označava svaki vid komunikacije putem radiotalasa;
lj) Telekomunikaciona mreža označava prijenosne sisteme i u slučajevima na koje se to odnosi, opremu za komutiranje i usmjeravanje poziva, te druga sredstva koja omogućavaju prijenos signala putem žice, optičkih kablova, radijskim ili bilo kojim drugim elektromagnetnim putem, uključujući ali se ne ograničavajući na satelitske mreže kao i fiksne i mobilne zemaljske mreže;
r) Operateri telekomunikacija označavaju javna ili privatna tijela, kao i podružnice pod njihovom kontrolom, kojima je dodijeljena dozvola za uspostavljanje javne telekomunikacione mreže, odnosno pružanje telekomunikacionih usluga;
s) Telekomunikacione usluge označavaju usluge koje se obično pružaju uz naknadu, a koje se sastoje u cjelini ili uglavnom u prenošenju signala na telekomunikacionim mrežama, uključujući, ali ne ograničavajući se na fiksnu i mobilnu mrežu kao i mrežu za prijenos podataka;
t) Korisnik označava fizičko ili pravno lice koje koristi ili zahtijeva telekomunikacionu uslugu.

Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine u oblasti komunikacija

Član 3.

1. U cilju provođenja ustavnih odredbi u oblasti komunikacija, Vijeće ministara je nadležno za kreiranje politike, a Agencija je nadležna za reguliranje oblasti komunikacija.
2. Vijeće ministara nadležno je za:
a) izradu i usvajanje politike u skladu s postojećim zakonima; i
b) određivanje zastupanja Bosne i Hercegovine na međunarodnim forumima u oblasti komunikacija.
3. Agencija je nadležna za:
a) reguliranje emiterskih i javnih telekomunikacionih mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i definiranje osnovnih uslova za osiguravanje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sredstava; i
b) planiranje, koordiniranje, namjenu i dodjelu radiofrekvencijskog spektra.
4. Vijeće ministara i Agencija, u skladu s pojedinačnim nadležnostima definiranim ovim zakonom, preduzimaju sve razumne mjere za ostvarenje sljedećih ciljeva:
a) promoviranje pravične konkurencije u cilju ostvarenja maksimalne dobiti za korisnike u smislu izbora, cijene i kvaliteta;
b) da ne postoji ugrožavanje ili ograničenje konkurencije u sektoru komunikacija u skladu sa sektorskim politikama Vijeća ministara;
c) podsticanje efikasnog investiranja u infrastrukturu i promoviranje inovacija;
d) zaštita autorskih prava i drugih prava na intelektualnu svojinu, kao i ličnih podataka i privatnosti;
e) osiguranje efikasnog korištenja i efikasnog upravljanja resursima radiofrekvencija i brojeva u skladu s propisima iz oblasti radiokomunikacija i drugim preporukama Međunarodne unije za telekomunikacije, i s drugim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.
f) poštovanje i promoviranje ravnopravnosti spolova i uklanjanje svih oblika predstavljanja muškaraca ili žena na stereotipan i uvredljiv ili ponižavajući način.

Regulatorni principi emitiranja i telekomunikacija

Član 4.

1. Regulatorni principi emitiranja obuhvataju:
a) zaštitu slobode izražavanja i raznolikosti mišljenja poštujući općeprihvaćene standarde ponašanja, nediskriminacije, pravičnosti, tačnosti i nepristrasnosti;
: