ZAKON

O IZVRŠENjU SANKCIJA

(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 6 od 07 aprila 2000, 14/02, 10/04)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom uređuju se pitanja izvršenja sankcija i drugih mjera koje nisu regulisane Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: federalni zakon), a odnose se na izvršenje novčane kazne, mjera sigurnosti i odgojnih mjera izrečenih učiniocu krivičnog djela, sankcija za privredne prijestupe, prekršajnih sankcija i odluka u pogledu troškova izvršenja novčane kazne i drugih troškova, odgodu i prekid izvršenja odgojnih mjera, kao i druga pitanja od značaja za izvršenje sankcija u Tuzlanskom kantonu (u daljem tekstu: Kanton).

Član 2.

Sankcije i mjere izrečene učiniocu krivičnog djela, privrednog prijestupa i prekršaja izvršavaju se na način uređen federalnim zakonom i ovim Zakonom.

Član 3.

Sankcije iz člana 1. ovog Zakona, za fizička lica, koja imaju prebivalište, odnosno boravište i pravna lica, koja imaju sjedište na teritoriji Kantona izvršavaju slijedeći organi:
1. sud koji je donio prvostepenu odluku kojom je sankcija izrečena (u daljem tekstu: prvostepeni sud),
2. općinski sud na čijem području osuđeno lice ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište (u daljem tekstu: općinski sud),
3. organi uprave ili službe za upravu nadležne za izdavanje dozvola, odnosno odobrenja za vršenje određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti,
4. općinski sud za prekršaje u Kantonu koji je donio prvostepenu odluku o prekršaju (u daljem tekstu: općinski sud za prekršaje),
5. centar za socijalni rad općine na čijem području osuđeno lice ima prebivalište, odnosno boravište,
6. policijska uprava Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona u općini na kojoj osuđeno lice ima prebivalište, odnosno boravište (u daljem tekstu: policijska uprava),
7. nadležni inspekcijski organ čije je sjedište na teritoriji Kantona (u daljem tekstu: inspekcijski organ).
Organi iz prethodnog stava izvršavaju i sankcije, koje su fizičkim licima koja imaju prebivalište, odnosno pravnim licima koja imaju sjedište, na teritoriji Kantona, (u daljem tekstu: prebivalište) izrekli sudovi i drugi organi izvan Kantona.
Sankcije koje su, fizičkim licima, koja nemaju prebivalište na teritoriji Kantona, izrekli sudovi ili drugi organi, čije je sjedište na teritoriji Kantona, izvršavaju organi određeni zakonom Kantona u kojem lice ima prebivalište.

Član 4.

Organ, koji je donio prvostepenu odluku kojom je sankcija izrečena, dužan je, ako sam nije nadležan za njeno izvršenje, da izvršnu odluku dostavi organu nadležnom za izvršenje, najkasnije u roku tri dana od dana kad je odluka postala izvršna, odnosno od dana kada je tu odluku primio od višeg organa.
Kad su ispunjeni uslovi da se pristupi izvršenju sankcije, nadležni organ dužan je preduzeti potrebne radnje da se izvršenje sprovede bez odlaganja i u skladu sa odredbama ovog Zakona.
Izvršenje sankcije može biti odloženo samo u slučajevima i pod uslovom predviđenim zakonom.

Član 5.

Poslovi izvršenja sankcija i drugih mjera, propisani ovim Zakonom su poslovi od posebnog interesa za Kanton.

II. IZVRŠENjE NOVČANE KAZNE IZREČENE UČINIOCU KRIVIČNOG DJELA

Član 6.

Novčanu kaznu izrečenu osuđenom licu izvršava sud. Sud izvršava i novčanu kaznu koja je u toku krivičnog postupka izrečena svjedoku, vještaku ili drugim učesnicima u postupku.

Član 7.

Ako osuđeno lice, u roku određenom u odluci suda, dobrovoljno ne plati novčanu kaznu, naplata će se izvršiti prinudnim putem.

Član 8.

Prinudna naplata novčane kazne vrši se po odredbama izvršnog postupka, ukoliko zakonom nije drukčije određeno.

Član 9.

Prinudna naplata novčane kazne, koja ne prelazi iznos od 5.000 KM vrši se samo iz pokretne imovine osuđenog lica.
Ako je novčana kazna izrečena u većem iznosu od 5.000 KM, prinudna naplata vrši se prvenstveno iz pokretne imovine, a ako ova nije dovoljna i iz nepokretne imovine osuđenog lica.
Neće se pristupiti prinudnoj naplati novčane kazne ako je sudu, na osnovu ranije vođenog prinudnog izvršenja, poznato da se novčana kazna ne bi mogla naplatiti.

Član 10.

Troškove izvršenja novčane kazne snosi osuđeno lice.
Troškovi iz predhodnog stava plaćaju se unaprijed iz sredstava suda, a naplaćuju se kasnije od osuđenog lica, na način na koji se vrši naplata novčane kazne.

Član 11.

Ako se istovremeno vrši naplata novčane kazne i troškova krivičnog postupka, prvenstveno će se naplatiti troškovi krivičnog postupka.
Ako je, zbog prinudne naplate novčane kazne, imovina osuđenog lica tako smanjena da se iz nje ne može podmiriti odštetni zahtjev oštećenog, ovaj zahtjev će se podmiriti, do visine naplaćene novčane kazne, iz sredstava u koje je ta kazna uplaćena.

III. IZVRŠENjE MJERA SIGURNOSTI I ODGOJNIH MJERA IZREČENIH UČINIOCU KRIVIČNOG DJELA

1. IZVRŠENjE MJERA SIGURNOSTI

a) Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti

Član 12.

Mjeru sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti izvršava policijska uprava, odnosno organ uprave ili služba za upravu nadležna za izdavanje dozvole, odnosno odobrenja za vršenje određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti.
Sud, koji je donio odluku kojom je izrečena mjera sigurnosti zabrane vršenja određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti, obavještava o tome policijsku upravu na čijem području osuđeno lice, prema kome je mjera izrečena, ima prebivalište ili boravište.
Odluka o izrečenoj mjeri iz prethodnog stava unosi se u kaznenu evidenciju.
Izvršnu odluku, kojom je izrečena mjera sigurnosti zabrane vršenja određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti prvostepeni sud dostavlja i nadležnom inspekcijskom organu i pravnom ili drugom licu, kod kojeg osuđeno lice obavlja poziv, djelatnost ili dužnost.
Inspekcijski organ, kao i pravno i drugo lice iz predhodnog stava, staraju se da osuđeno lice, u roku koji je određen odlukom, ne vrši zabranjeni poziv, djelatnost ili dužnost.

Član 13.

Ako je vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti na koje se zabrana odnosi vezano za dozvolu, odnosno odobrenje nadležnog organa uprave ili službe za upravu, ova mjera sigurnosti se izvršava oduzimanjem dozvole, odnosno odobrenja i zabranom njenog izdavanja dok ta mjera sigurnosti traje, uz istovremeno unošenje te mjere u evidenciju tog organa, odnosno službe.
Ako vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti nije vezano za posebnu dozvolu, odnosno odobrenje nadležnog organa uprave ili službe za upravu, mjeru sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti izvršava policijska uprava, preduzimanjem potrebnih radnji, kojima se licu, prema kome je ta mjera izrečena, onemogućava da se bavi zabranjenim pozivom, djelatnošću ili dužnošću.

b) Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 14.

Sud koji je donio odluku kojom je izrečena mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom, dostavit će tu odluku, u roku od tri dana od dana njene pravosnažnosti, na izvršenje policijskoj upravi nadležnoj za izdavanje vozačke dozvole na čijem području učinilac krivičnog djela ima prebivalište ili boravište.
Policijska uprava nadležna za izdavanje vozačke dozvole dužna je da, u roku od osam dana od dana prijema pravosnažne odluke kojom je izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, izvrši mjeru i o tome obavijesti sud koji je mjeru izrekao, kao i policijsku upravu koja je izdala vozačku dozvolu, ako je učinilac krivičnog djela promijenio prebivalište nakon izdavanja vozačke dozvole.

Član 15.

Ako je mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izrečena licu koje ima stranu vozačku dozvolu, odnosno međunarodnu vozačku dozvolu, izrečenu mjeru izvršava policijska uprava nadležna za izdavanje vozačke dozvole prema mjestu izvršenja krivičnog djela.

Član 16.

Mjera sigurnosti iz članova 14. i 15. ovog Zakona upisuje se u vozačku dozvolu s danom pravosnažnosti sudske odluke.