aaa bbb


Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O IZVRŠENjU KRIVIČNIH SANKCIJA REPUBLIKE SRPSKE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 64 od 17. decembra 2001; 24/04, 68/07)

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 1.

(1) Ovim zakonom uređuje se izvršenje krivičnih sankcija izrečenih za krivična dela, od strane sudova. Pod krivičnim sankcijama, u smislu ovog zakona, podrazumevaju se kazne, mere bezbednosti i vaspitne mere (u daljem tekstu: sankcije).
(2) Po ovom zakonu izvršava se sankcija lišenja slobode izrečena u prekršajnom postupku i mere pritvora ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Po ovom zakonu se izvršavaju i krivične sankcije izrečene od inostranih sudova, kada je to predviđeno ovim zakonom, odredbama Zakona o krivičnom postupku i međunarodnim ugovorima.
(4) Ovim zakonom utvrđuje se organizacija i rad kazneno-popravnih ustanova.

Član 1a.

(1) Na izvršenje krivičnih sankcija koje je izrekao Sud Bosne i Hercegovine primjenjuje se zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija.
(2) Na izvršenje pritvora određenog od strane Suda Bosne i Hercegovine primjenjuju se zakoni Bosne i Hercegovine kojima se uređuje izvršenje pritvora.

Član 2.

(1) Lice prema kome se izvršava krivična sankcija lišava se prava ili se ograničava u pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izrečene sankcije, u skladu sa zakonom.
(2) Izvršenju krivičnih sankcija pristupa se kada postane pravnosnažna odluka kojom je izrečena i ako za njeno izvršenje nema zakonskih smetnji.
(3) Sa izvršenjem krivične sankcije može se otpočeti i pre pravnosnažnosti odluke kada je to zakonom određeno.

Član 3.

(1) Kada su ispunjeni uslovi za izvršenje krivične sankcije, nadležni organi preduzimaju potrebne radnje da se izvršenje sprovede bez odlaganja.
(2) Izvršenje krivične sankcije može biti odloženo u slučajevima i pod uslovima određenim zakonom.
(3) Lice prema kome se izvršava krivična sankcija ne plaća troškove izvršenja, osim troškova određenih ovim zakonom.

Član 4.

(1) Protiv pojedinačnih akata kojima se po odredbama ovog zakona rešava o pravima i obavezama lica prema kojima se izvršava krivična sankcija, ne može se voditi upravni spor.
(2) Za podneske, službene radnje i rešenja u vezi sa primenom ovog zakona ne plaća se taksa.

Član 5.

Ustanove i organi za izvršenje krivičnih sankcija dužni su da vode propisane evidencije i statističke podatke o licima prema kojima se izvršavaju sankcije i mere pritvora.

Član 6.

Državni organi, ustanove i druga pravna lica u čiji delokrug spada primena socijalnih, zdravstvenih, vaspitnih i drugih mera značajnih za izvršenje krivičnih sankcija dužni su sarađivati sa ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija.

Član 7.

(1) Poslovi izvršenja sankcija propisani ovim zakonom su poslovi od posebnog interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republiku).
(2) Sredstva za izvršenje krivičnih sankcija obezbeđuju se u budžetu Republike.
(3) Zgrade, poslovni objekti, zemljište i druga sredstva koja koriste ustanove za izvršenje krivičnih sankcija su vlasništvo Republike.
(4) Sredstva potrebna za izvršenje krivičnih sankcija koje je izrekao Sud Bosne i Hercegovine obezbjeđuju se u skladu sa sporazumom sa nadležnom institucijom Bosne i Hercegovine.

OSNOVNA NAČELA

Član 8.

Svrha izvršenja kazne zatvora je da osuđena lica primenom savremenih, pedagoških, penološko-andragoških oblika, metoda i sadržaja rada tokom izdržavanja kazne zatvora usvoje društveno prihvatljive vrednosti u cilju lakšeg uključivanja u život na slobodi i da se ponašaju u skladu sa opšteprihvaćenim normama ponašanja.

Član 9.

(1) Osuđena lica uživaju zaštitu osnovnih prava koja su utvrđena Ustavom Republike Srpske, Ustavom Bosne i Hercegovine, međunarodnim ugovorima i ovim zakonom kao i zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija u slučaju da se primjenjuje taj zakon.
(2) Postupanje sa osuđenim licima mora biti čovečno i s poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s očuvanjem njihovog telesnog i duševnog integriteta, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i disciplina.
(3) Zabranjeno je sprovođenje bilo kakve torture i drugih surovih, neljudskih ili nehumanih metoda i ponižavajućih postupaka od strana službenih lica ustanove prema osuđenim.

Član 10.

(1) Sa osuđenim licima treba postupati na način koji u najvećoj meri odgovara psihofizičkim i specifičnim karakteristikama ličnosti osuđenog, kao i stepen uspešnosti prevaspitanja.
(2) Radi postizanja uspešnog prevaspitanja obavlja se klasifikacija osuđenih lica u Centru za ispitivanje ličnosti ili u prijemno-otpusnom odeljenju kazneno-popravne ustanove u koju je lice upućeno na izdržavanje kazne zatvora, odnosno izvršenje vaspitne mere.

Član 11.

(1) Kod osuđenih lica treba razvijati osećaj lične odgovornosti, podsticati ih na takvo ponašanje koje će im pomoći da se nakon otpuštanja iz ustanove vrate u društvo sa najboljim šansama za poštovanje zakonai samoizdržavanje.
(2) Tokom izvršenja kazne zatvora obezbediće se da i sami učestvuju u svom prevaspitanju, održavanju reda i discipline kao i u vaspitnim, obrazovnim, kulturnim, sportskim, zabavnim i drugim aktivnostima.

Član 12.

(1) Osuđeno lice ima pravo zadovoljavati svoje verske potrebe.
(2) Ustanove su dužne obezbediti uslove za zadovoljavanje verskih potreba.

DeoI

IZVRŠENjE KAZNE DUGOTRAJNOG ZATVORA, KAZNE ZATVORA I MALOLETNIČKOG ZATVORA

Član 13.

(1) Kazna dugotrajnog zatvora izdržava se u kaznenopopravnom zavodu zatvorenog tipa.
(2) Svrha izvršenja kazne dugotrajnog zatvora je da se osuđenom licu kroz sistem savremenih vaspitnih mera omogući lakše izdržavanje kazne i osposobljavanje za uključivanje u slobodan život u slučaju amnestije, pomilovanja ili uslovnog otpusta ili nakon izdržane kazne.

Član 14.

(1) Osuđena lica izdržavaju kaznu zatvora, u pravilu skupno.
(2) Kad to zahteva zdravstveno stanje, lična svojstva osuđenog ili kada je to predviđeno zakonom, može se odrediti da osuđeno lice izdržava kaznu odvojeno od ostalih.
(3) Muška i ženska lica izdržavaju kaznu zatvora odvojeno.
(4) Maloletna lica izdržavaju kaznu zatvora, u pravilu, odvojeno od punoletnih lica.

Član 15.

(1) Osuđenim licima omogućiće se rad u skladu sa njihovim psihofizičkim i stručnim sposobnostima i mogućnostima ustanove u kojoj izdržavaju kaznu.
(2) Rad osuđenih lica treba biti koristan i da što više odgovara savremenom načinu rada iste vrste na slobodi.
(3) Svrha rada je da osuđeni steknu, održe ili povećaju svoje radne sposobnosti, radne navike i stručno znanje i radi što lakšeg uključivanja u koristan život na slobodi.
(4) Postizanje ekonomske koristi od rada osuđenih lica ne može biti cilj i ne sme ići na štetu ostvarenja svrhe prevaspitanja osuđenih lica.
(5) Osuđena lica svojim radom ostvaruju sredstva koja služe za njihove lične potrebe, za plaćanje zakonskog izdržavanja i za druge obaveze utvrđene zakonom.

Član 16.

(1) Radi zadovoljavanja bar nekih od individualnih potreba i težnji osuđenih lica, organizuje se nastava za opšte i stručno obrazovanje i osposobljavanje.
(2) Tokom izvršenja kazne zatvora, a u cilju postizanja opšteg i stručnog obrazovanja i uspešnijeg vaspitanja osuđenih, organizuju se razni oblici školovanja, kurseva, slobodne aktivnosti, kulturno-prosvetnog rada i omogućavanja korišćenja knjiga, dnevne štampe i drugih sredstava informisanja.

Član 17.

Osuđenim licima na izdržavanju kazne zatvora obezbeđuju se prava i pogodnosti predviđene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 18.

Radi podsticanja ličnih napora osuđenih lica za uključivanje u normalni život na slobodi, osuđeni za koje se sa osnovom može očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće vršiti krivična dela mogu se pustiti na uslovni otpust u skladu sa članom 108 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljem tekstu: Krivični zakon).

DeoII

USTANOVE ZA IZVRŠENjE KRIVIČNIH SANKCIJA


Član 19.

Ustanove za izvršenje krivičnih sankcija su posebne ustanove državne uprave pod neposrednim nadzorom Ministarstva pravde (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Član 20.

(1) Ustanove za izvršenje krivičnih sankcija su posebne ustanove državne uprave za izvršenje kazne zatvora, ustanove za izvršenje zavodskih vaspitnih mera i specijalne ustanove (u daljem tekstu: ustanove).
(2) Ustanove za izvršenje kazne zatvora su kazneno-popravni zavodi i okružni zatvori (u daljem tekstu: kazneno-popravne ustanove).
(3) Ustanove za izvršenje zavodskih vaspitnih mera su vaspitna ustanova, vaspitno-popravni zavod i posebna ustanova (u daljem tekstu: vaspitne ustanove).
(4) Posebne ustanove su posebne zdravstvene ustanove ili posebna psihijatrijska odjeljenja zdravstvenih ustanova, kazneno-popravni zavod - škola, centar za ispitivanje ličnosti, a mogu se osnivati i druge specijalizovane ustanove.

Član 21.

(1) Ustanove se osnivaju i ukidaju ovim zakonom.
(2) Zakonom o osnivanju određuje se vrsta i sedište ustanove.
(3) Teritorijalnu nadležnost ustanove utvrđuje ministar pravde (u daljem tekstu: ministar).
(4) Ministar može osnovati ili ukinuti posebno odeljenje ustanove i van njenog sedišta.

Član 22.

(1) Prema stepenu obezbeđenja, stepenu ograničenja slobode kretanja osuđenih lica, kao i primenjenim merama postupanja prema