Na osnovu članaIV4. d) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 24. novembra 1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 3. decembra 1999. godine, usvojila je

ZAKON

O IZBJEGLICAMA IZ BIH I RASELjENIM OSOBAMA U BIH

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 23 od 23 decembra 1999; 21/03; 33/03)

I- Osnovne odredbe

Član 1.

Ovim zakonom se utvrđuje, sticanje i prestanak statusa izbjeglice iz Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: izbjeglice iz BiH) i raseljene osobe u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: raseljena osoba), povratnika, prava izbjeglice iz BiH, raseljene osobe, povratnika; način ostvarivanja njihovih prava i sredstava za podršku u stvaranju uslova za povratak izbjeglice iz BiH i raseljene osobe kao i druga pitanja koja se odnose na izbjeglicu iz BiH, raseljenu osobu i povratnika.

Član 2.

Izbjeglica iz BiH, raseljena osoba i povratnik pored prava koja im pripadaju na osnovu ovog zakona i zakona Entiteta, uživat će ista prava i slobode garantovane međunarodnim propisima i zakonima BiH i Entiteta kao i drugi građani i neće biti diskriminisani od uživanja bilo kojeg prava po bilo kojoj osnovi.

II- Sticanje i prestanak statusa izbjeglice iz BIH i raseljene osobe

Član 3.

Izbjeglica iz BiH u smislu ovog zakona je državljanin Bosne i Hercegovine koji se nalazi izvan BiH, a koji je zbog sukoba prognan sa svog prebivališta ili je napustio svoje prebivalište u Bosni i Hercegovini i izbjegao u inostranstvo, nakon 30. aprila 1991. godine bojeći se opravdano, da će biti progonjen zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mišljenja i koji nije u mogućnosti da se sigurno i dostojanstveno vrati na svoje ranije prebivalište niti je dobrovoljno, odlučio da se trajno nastani izvan BiH.

Član 4.

Raseljena osoba je državljanin Bosne i Hercegovine koji se nalazi u BiH, a koji je zbog posljedica sukoba prognan sa svog prebivališta ili je napustio svoje prebivalište nakon 30. aprila 1991. godine bojeći se opravdano da će biti progonjen zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mišljenja i koji nije u mogućnosti da se sigurno i dostojanstveno vrati na svoje ranije prebivalište, niti je dobrovoljno odlučio da se trajno nastani na drugom prebivalištu.

Član 5.

Status izbjeglica iz BiH za vrijeme njihovog boravka u zemljama prihvata utvrđuje se po pravilima i propisima tih zemalja.
Status raseljenih osoba se stiče na osnovu ovog zakona i zakona Entiteta.

Član 6.

Izbjeglica iz BiH prestaje biti izbjeglicom iz BiH:
a) ako se sa sigurnošću i dostojanstveno vrati u svoje ranije prebivalište u BiH ili
b) ako je dobrovoljno na osnovu sveobuhvatnih i objektivnih informacija bitnih za izbor mjesta prebivališta odlučio da se trajno nastani u drugo prebivalište u BiH ili se trajno nastani izvan BiH.
Izbjeglica iz BiH koja se vratila u BiH, a nije se ponovo nastanila u ranije prebivalište ili nije izvršila izbor drugog prebivališta u BiH stiče status raseljene osobe na način uređen zakonima Entiteta.

Član 7.

Raseljenoj osobi prestaje status:
a) dobrovoljnim povratkom u ranije prebivalište;
b) odbijanjem povratka u ranije prebivalište iako je povratak u ranije mjesto prebivališta moguć, siguran i dostojanstven i kada ne postoje uvjerljivi razlozi koji proizlaze iz ranijeg proganjanja ili uvjerljivi humanitarni razlozi;
c) kada se na siguran i dostojanstven način nastani na drugo prebivalište koje je raseljena osoba dobrovoljno izabrala;
d) drugim razlozima uređenim zakonima Entiteta.

Član 8.

Povratnik je izbjeglica iz BiH ili raseljena osoba koja je nadležnom organu izrazila volju za povratak u ranija prebivališta i koja je u procesu tog povratka, kao i izbjeglica iz BiH i raseljena osoba koja se vratila u svoje ranije prebivalište.
Status i prestanak statusa povratnika, stiču se na osnovu ovog zakona a po postupku propisanom zakonima Entiteta.
Povratnici to prestaju biti protekom roka od šest mjeseci računajući od dana kada su se ponovno nastanili u svoje ranije prebivalište, odnosno trajno nastanili u drugo mjesto prebivališta u BiH.

III- Prava izbjeglica iz BiH, raseljenih osoba i povratnika

1) Pravo povratka u ranije prebivalište

Član 9.

Izbjeglice iz BiH i raseljene osobe imaju pravo slobodno da se vrate u svoja ranija prebivališta.

Član 10.

Povratak izbjeglica iz BiH i raseljenih osoba u svoja ranija prebivališta će se odvijati na bezbjedan, organiziran i postupan način uz slobodu kretanja i punu zaštitu njihove lične i imovinske sigurnosti.
Radi efikasnosti koordinacije mjera i aktivnosti koje, u stvaranju uslova za povratak preduzimaju ili imaju namjeru preduzeti nadležni organi i organizacije, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice će u saradnji sa nadležnim ministarstvima entiteta, županija-kantona i UNHCR-om izraditi program povratka izbjeglica iz BiH i raseljenih osoba, najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine će u saradnji s nadležnim ministarstvima entiteta pratiti realizaciju ovog programa i o tome obavještavati Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
Program povratka izbjeglica iz BiH i raseljenih osoba iz prethodnog stava usvaja Vijeće ministara.

2) Pravo na izbor drugog prebivališta

Član 11.

Izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo na izbor drugog prebivališta.
Izbor drugog prebivališta mora biti dobrovoljan i zasnovan na objektivnim informacijama o svim činjenicama važnim za odluku o izboru.

Član 12.

Izborom drugog mjesta prebivališta od strane izbjeglica iz BiH i raseljenih osoba, neće se ograničiti pravo na povratak izbjeglica iz BiH i raseljenih osoba koja su odlučila da se vrate u ranija prebivališta.

3) Pravo na povrat imovine

Član 13.

Izbjeglice iz BiH i raseljene osobe imaju pravo na povrat imovine koja im je oduzeta tokom neprijateljstava od 30. aprila 1991. godine kao i na naknadu za bilo koju imovinu koja im se ne može vratiti.
Nadoknadu za imovinu mogu slobodno izraženom voljom tražiti izbjeglice i raseljene osobe od nadležnih organa Entiteta.

Član 14.

Pod povratkom nepokretne imovine smatra se potpuna pravna i faktička mogućnost vlasnika nepokretne imovine da svojom nepokretnom imovinom raspolaže na način na koji se dobrovoljno odluči.

4) Pravo na povrat stanarskih prava

Član 15.

Izbjeglice iz BiH i raseljene osobe u BiH imaju pravo na povrat stanova na kojima su imali stanarsko pravo 30. aprila 1991. godine, u skladu sa propisima Entiteta.

Član 16.

Izbjeglice iz BiH, pored prava utvrđenih u čl. 9. do 15. ovog zakona za vrijeme boravka u zemljama prihvata imaju:
a) pravo da budu objektivno i sveobuhvatno informisani o stanju u BiH, F BiH i RS, a posebno o stanju u njihovim ranijim prebivalištima radi donošenja odluke o dobrovoljnom povratku u BiH;
b) pravo da koriste dopunsko školovanje organizovano od nadležnih službi iz FBiH i RS u zemljama prihvata putem Ministarstva inostranih poslova i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH;
c) pravo da koriste konzularne i druge službe BiH u zemljama prihvata radi regulisanja svojih prava, naročito prava na povratak u BiH.
Izbjeglice iz BiH nakon donošenja odluke o povratku u BiH imaju pravo koristiti pogodnosti o osobnom prevozu i prevozu stvari od zemlje prihvata do tranzitnih centara u BiH ili mjesta ranijeg prebivališta na način i pod uslovima koji će biti regulisani ovim zakonom i na osnovu ovog zakona donesenim podzakonskim aktima.

Član 17.

Raseljena osoba za vrijeme trajanja statusa ima pored prava utvrđenih u čl. 9. do 15. ovog zakona i druga prava koja se konstituišu i ostvaruju po propisima nadležnih organa Entiteta, kantona ili opština, a koja se naročito odnose na ekonomsku, socijalnu,zdravstvenu zaštitu i slobodu vjerskog izražavanja i političkog djelovanja.

Član 18.

Povratnici za vrijeme trajanja statusa imaju pravo na:
a) pomoć u nužnoj opravci vlastitih kuća i stanova,
b) korištenje kredita za otpočinjanje poslova radi stvaranja prihoda za sebe i svoju porodicu,
c) adekvatnu pomoć u novcu,
d) neophodnu ishranu,
e) neophodnu odjeću,
f) osnovnu zdravstvenu zaštitu,
g) osnovno obrazovanje i
h) socijalnu pomoć, pod uslovom da nisu zaposleni.
Način ostvarivanja ovih prava uređuje se propisima BiH i oba