Na osnovu članaIV4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 24. novembra 1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 3. decembra 1999. godine, usvojila je

ZAKON

O IMIGRACIJI I AZILU BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 23 od 23 decembra 1999)

PoglavljeI. - Opće odredbe

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak ulaska i boravka stranaca na teritoriji Bosne i Hercegovine, razlozi za odbijanje ulaska i protjerivanje stranaca, kao i postupak podnošenja zahtjeva za azil, odobrenja azila i prestanak azila u Bosni i Hercegovini.
Strancem se, u smislu ovog zakona, smatraju sve osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine u skladu sa članom I 7. Ustava Bosne i Hercegovine i Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine.

Član 2.

Stranci moraju poštovati odredbe ovog zakona koje se odnose na njihov ulazak i boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine, u skladu sa svim međunarodnim sporazumima u kojima je Bosna i Hercegovina ugovorna strana, naročito sa Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. god., i svim posebnim propisima izdatim u skladu sa ovim zakonom i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine općenito, a naročito sa članomII, članomIII1.f, članomIII2.c iIII3.a-b kao i članomV4.a.
Stranci moraju poštovati ustavni poredak i zakone Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, kao i propise koji su neophodni u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, za održavanje javnog reda, za sprečavanje kriminala, za zaštitu zdravlja ili morala, ili za zaštitu prava i sloboda drugih.

Član 3.

Stranci koji borave u Bosni i Hercegovini, pod uslovima koje određuje ovaj zakon, uživaju pravo na slobodno kretanje unutar zemlje i na slobodan izbor mjesta svog boravka.

Član 4.

Stranci moraju, u propisanom roku, predočiti nadležnim organima dokumente, informacije i potvrde potrebne za provođenje postupka odobrenja, kako je određeno ovim zakonom.
U svim fazama postupka stranci će biti obaviješteni o pravima i obavezama koje proističu iz ovog zakona, kao i o pravu na žalbu, svim eventualnim potraživanjima za naknadu šteta i svim formalnostima potrebnim kako bi njihova prava bila priznata.

Član 5.

Za vrijeme svog boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine, stranci moraju posjedovati dokumente na osnovu kojih su dobili odobrenje za ulazak ili boravak, te ih po zahtjevu predočiti nadležnom organu vlasti.

Član 6.

PoglavljaII, III, IViV, osim čl. 33., 34., 37., 38. i 42. ne primjenjuju se na podnosioce zahtjeva za azil, kao ni na osobe kojima je odobren azil, ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom. Član 56. se takođe ne primjenjuje na podnosioce zahtjeva za azil, kao ni na osobe kojima je odobren azil.

PoglavljeII. - Ulazak

Član 7.

Stranci koji ulaze na teritoriju Bosne i Hercegovine moraju imati važeći pasoš koji je izdao državni organ i važeću vizu, osim ako međunarodnim sporazumom u kojem je Bosna i Hercegovina ugovorna strana ili propisom koji je izdalo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije određeno drugačije.
Pasošem se, u smislu ovog zakona, takođe smatraju i svaka propusnica, lična karta ili putni dokument koji ovlašćuju stranca da uđe na teritoriju Bosne i Hercegovine, izdati u skladu sa međunarodnim sporazumom u kojem je Bosna i Hercegovina ugovorna strana, naročito s članom 28. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. god., ili s odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Član 8.

Da bi ušli u Bosnu i Hercegovinu, stranci mogu preći granicu samo na graničnim mjestima otvorenim za međunarodni promet ili na onim mjestima namijenjenim za promet između dvije države, osim ako sporazumima između Bosne i Hercegovine i susjednih država nije određeno drugačije.

Član 9.

Stranci koji su u skladu sa članom 7. stav 1. ovog zakona oslobođeni obaveze pribavljanja vize za ulazak na teritoriju Bosne i Hercegovine imaju pravo na boravak u zemlji u trajanju od tri mjeseca, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno. Ovi stranci moraju predočiti potvrde i dokumente navedene u daljem tekstu, ukoliko nije drugačije određeno.

Član 10.

Da bi ušli u Bosnu i Hercegovinu, stranci moraju posjedovati dokumente koji se odnose na svrhu i uslove njihovog boravka i biti u mogućnosti da pruže dokaz o postojanju sredstava za izdržavanje, kao i garancije za repatrijaciju.
Postojanje sredstava za izdržavanje može se dokazati: posjedovanjem gotovog novca, garantnog pisma, smještaja rezervisanog, odnosno plaćenog preko putničke agencije, ili drugih pouzdanih sredstava.
Garantno pismo mogu izdati državljani Bosne i Hercegovine i stranci koji imaju ovlaštenje za boravak duži od godinu dana. Osoba koja poziva preuzima na sebe obavezu da obezbijedi smještaj, pokrije troškove liječenja, i osigura izdržavanje podnosioca zahtjeva tokom boravka u Bosni i Hercegovini.
Postojanje garancije za repatrijaciju može se dokazati davanjem na uvid prevozne karte koja vrijedi i za povratak ili nastavak putovanja, kao i time što stranac posjeduje odgovarajuće prevozno sredstvo. Kad god je to potrebno, može se zahtijevati posjedovanje različitih viza koje ovlašćuju stranca da nastavi putovanje na teritoriju drugih država.
Kada podnosilac zahtjeva želi da uđe u Bosnu i Hercegovinu s ciljem da radi ili obavlja druge profitabilne djelatnosti podložne oporezivanju, može ući samo ako ima dozvolu za rad ili njen ekvivalent. Smatra se da zahtjevi za vizu podneseni zajedno sa takvom dozvolom zadovoljavaju uslove navedene u ovom članu koji se odnose na postojanje sredstava za izdržavanje.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine može odlučiti o izuzecima od gore navedenih uslova.

PoglavljeIII. - Vize i pasoši

Član 11.

Viza je dozvola kojom se dopušta ulazak i boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u ograničenom vremenskom roku.
Vize za jedan ili dva ulaska važe najviše tri mjeseca, dok vize kojima se dozvoljava više ulazaka važe najduže godinu dana.
Vizom se dozvoljava boravak u roku koji je u njoj naveden, ali najduže 90 dana. Kad je u pitanju viza kojom se dozvoljava više ulazaka, svaki pojedinačni boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine ne može biti duži od 90 dana.
Za vrijeme važenja vize za jedan ulazak period boravka naveden u vizi može se produžiti u skladu sa pravilima koja važe za izdavanje vize, i to najduže na period od 90 dana od dana ulaska.

Član 12.

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine podzakonskim aktima propisuje zajedničke uslove za provođenje člana 10., određuje format i utvrđuje jedinstvenu naknadu za izdavanje vize.
Zahtjev za izdavanje vize podnosi se unaprijed i vize izdaju diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine u inostranstvu, za šta je nadležno Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Ako se iz opravdanih razloga zahtjev za vizu podnosi na granici, razmatra ga pogranična služba i o njemu odlučuje u skladu sa podzakonskim aktima koje izdaje Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine.

Član 13.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je isključivo nadležno za određivanje država čijim građanima nije potrebna viza za ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je takođe isključivo nadležno da oslobodi od obaveze pribavljanja vize osobe kojima su druge zemlje priznale status izbjeglice.

Član 14.

U skladu sa podzakonskim aktima koje izdaje Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine može se izdati putni dokument koji važi za jedno putovanje u inostranstvo strancu kojem je odobren boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine, a čiji je pasoš ili državni putni dokument izgubljen ili uništen i ne može se zamijeniti, kako bi se tom strancu omogućio povratak u državu u kojoj ima uobičajeno mjesto boravka.

PoglavljeIV. - Odobrenje boravka

Član 15.

U smislu ovog zakona:
a) kraći boravak je boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u trajanju do tri mjeseca, ukoliko na vizi nije drugačije naznačeno;
b) privremeni boravak je boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine u trajanju do godinu dana, ukoliko nije drugačije određeno dozvolom boravka;
c) stalni boravak je boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine s neograničenim periodom, ukoliko nije drugačije određeno zakonom ili međunarodnim sporazumima.

Član 16.

Ukoliko stranac želi ostati i nakon isteka roka određenog za kraći boravak, mora podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

Član 17.

Odobrenje privremenog boravka se može izdati iz opravdanih razloga kao što je brak sa državljaninom Bosne i Hercegovine, ili obrazovanje, radni odnos odnosno poslovne svrhe na osnovu izdate radne dozvole, ili liječenje.
Odobrenje privremenog boravka se može izdati za period do godinu dana, ili za period važenja pasoša stranca, ukoliko taj pasoš vrijedi za period kraći od godinu dana.
Odobrenje privremenog boravka može se produžavati.

Član 18.

Odobrenje stalnog boravka se izdaje strancu koji na osnovu odobrenja privremenog boravka živi na teritoriji Bosne i Hercegovine najmanje pet godina.
Odobrenje stalnog boravka se izdaje strancu i prije isteka roka iz stava 1. ovog člana, kada zahtjev za dozvolu odobrenja stalnog boravka podnese član porodice, kako je definisano u članu 19. stav 2. ovog zakona, državljanina Bosne i Hercegovine. Međutim, odobravanje stalnog boravka strancu čiji je bračni drug državljanin Bosne i Hercegovine podliježe periodu čekanja od godinu dana nakon datuma sklapanja braka.