Na osnovu članaIV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 15. sjednici Predstavničkog doma održanoj 26. septembra 2007. godine, i na 9. sjednici Doma naroda, održanoj 29. oktobra 2007. godine, usvojila je

ZAKON

O ELEKTRONSKOM PRAVNOM I POSLOVNOM PROMETU

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 88 od 20 novembra 2007)

POGLAVLjEI. UVODNE ODREDBE

(Predmet Zakona)

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se pravni okvir za određene aspekte elektronskog pravnog i poslovnog prometa, koji obuhvata preduzimanje i pružanje usluga informacionog društva, obaveze davaoca usluga u vezi s informiranjem, zaključivanje ugovora i odgovornost davaoca usluga.

(Primjena Zakona)

Član 2.

(1) Odredbe ovog zakona, koje se odnose na usluge informacionog društva, ne primjenjuju se na sljedeće usluge informacionog društva:
a) djelatnost javnog bilježnika ili ekvivalentnih profesija, u mjeri u kojoj je uključena direktna i specifična veza s obavljanjem funkcija javnih tijela,
b) zastupanje stranaka i odbrana njihovih interesa pred sudovima,
c) nagradne igre i igre na sreću, za koje se plaća ulog s novčanom vrijednošću, uključujući lutrije i klađenje.
(2) Ovim zakonom ne mijenjaju se propisi iz oblasti oporezivanja, zaštite podataka, te propisi koji se odnose na sporazume između preduzeća, odluke koje donose udruženja preduzeća ili praksu usklađenu sa sporazumima s ciljem podjele tržišta ili fiksiranja cijena (cartel law).
(3) Opće odredbe o elektronskoj poruci (čl. 4. do 11.) primjenjuju se ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(Definicije)

Član 3.

U smislu ovog zakona, upotrijebljeni izrazi znače:
a) podaci u elektronskoj formi: podaci koji su formirani, sačuvani, poslani, primljeni ili izmjenjivi na elektronski način;
b) elektronska poruka: niz podataka, koji su poslani ili primljeni na elektronski način, što uključuje prije svega elektronsku razmjenu podataka i elektronsku poštu;
c) pošiljalac elektronske poruke: lice koje je samo poslalalo elektronsku poruku ili je poruka bila poslana u njegovo ime, u skladu s njegovom voljom; posrednik elektronske poruke ne smatra se pošiljaocem ove elektronske poruke;
d) naslovnik elektronske poruke: lice kojem je pošiljalac namijenio elektronsku poruku;
e) primalac elektronske poruke: lice koje je primilo elektronsku poruku; posrednik elektronske poruke ne smatra se primaocem ove elektronske poruke;
f) posrednik elektronske poruke: lice koje za drugo lice pošalje, primi, sačuva elektronsku poruku ili nudi druge usluge u vezi s elektronskom porukom;
g) informacioni sistem: programska, mašinska, komunikaciona i druga oprema koja djeluje samostalno ili u mreži i namijenjena je sakupljanju, procesiranju, distribuiranju, upotrebi i drugoj obradi podataka u elektronskoj formi;
h) usluga informacionog društva: usluga koja se uobičajeno obavlja za naknadu, na daljinu, elektronskim sredstvima, i na pojedinačni zahtjev korisnika, a naročito:on- lineprodaja roba i usluga,on-linenuđenje informacija,on-linereklamiranje, elektronski pretraživači i mogućnosti traženja podataka, kao i usluge kojima se prenose informacije putem elektronske mreže i omogućava pristup takvoj mreži, ili čuvaju informacije korisnika; u smislu ove definicije izrazi:
1) na daljinu - znači da se usluga pruža bez istovremenog prisustva strana;
2) elektronskim sredstvima - znači da je usluga u početku poslana i primljena na odredištu elektronskom opremom za obradu (uključujući digitalnu kompresiju), i pohranjivanje podataka, i u cjelini poslana, prenesena i primljena žičanim, radijskim, optičkim ili drugim elektromagnetnim sredstvima;
3) na pojedinačni zahtjev korisnika - znači da je usluga obavljena prijenosom podataka na pojedinačni zahtjev.
i) davalac usluga: svako fizičko ili pravno lice koje pruža usluge informacionog društva;
j) korisnik: svako fizičko ili pravno lice koje, s ciljem postizanja profesionalnih rezultata ili drugačije, koristi usluge informacionog društva, naročito u svrhu da dobije informacije ili ih učini dostupnim;
k) potrošač: svako fizičko lice koje djeluje u svrhu koja ne spada u njegovu ili njenu trgovinsku, poslovnu ili profesionalnu aktivnost:
l) komercijalna komunikacija: reklamiranje i druge forme komunikacije koje promoviraju, direktno ili indirektno, robe i usluge, ili ugled kompanije (poduzetnika), organizacije ili lica koja vrše komercijalnu, industrijsku ili zanatsku djelatnost, ili se bave reguliranom profesijom, osim:
1) podataka koji omogućavaju direktan pristup radu poduzetnika, kao što su ime domene, ili elektronska poštanska adresa, kao i
2) slobodnih, i naročito, bez finansijske protuusluge urađenih, podataka koji se odnose na robe, usluge ili ugled kompanije (poduzetnika), organizacije ili lica.

POGLAVLjEII. ELEKTRONSKA PORUKA I PODACI U ELEKTRONSKOJ FORMI

Odjeljak A. Elektronska poruka

(Dispozitivni karakter pojedinih odredbi)

Član 4.

Lica mogu urediti svoje odnose pri stvaranju, slanju, prijemu, čuvanju ili drugoj obradi elektronskih poruka drugačije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizilazi nešto drugo.

(Porijeklo elektronske poruke)

Član 5.

(1) Smatra se da elektronska poruka potiče od pošiljaoca elektronske poruke (u daljnjem tekstu: pošiljalac) ako je:
a) pošalje pošiljalac, lično, ili
b) pošalje lice koje je pošiljalac ovlastio, ili
c) pošalje informacioni sistem kojim upravlja sam pošiljalac ili neko drugi po njegovom nalogu da djeluje samostalno, ili
d) naslovnik elektronske poruke, za potvrdu izvora elektronske poruke, upotrijebio, između pošiljaoca i primaoca elektronske poruke (u daljnjem tekstu: primalac), u tu svrhu unaprijed dogovorenu tehnologiju i postupak.
(2) Odredbe stava (1) ovog člana ne primjenjuju su u slučaju ako je:
a) pošiljalac obavijestio primaoca da elektronska poruka nije njegova, i primalac imao razumno vrijeme da djeluje u skladu s tim, ili
b) primalac znao ili je mogao znati da je postupio s pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika, ili da je upotrijebio dogovorenu tehnologiju i postupak, da elektronska poruka nije pošiljaočeva.

(Samostalnost elektronske poruke)

Član 6.

Primalac ima pravo svaku primljenu elektronsku poruku smatrati samostalnom i postupati u skladu s tim, osim ako je znao ili je mogao znati da je postupio s pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika, ili da je upotrijebio dogovorenu tehnologiju i postupak, da se radi o ponovljenoj elektronskoj poruci.

(Prijem elektronske poruke)

Član 7.

Ako pošiljalac primi od primaoca potvrdu o prijemu, smatra se da je naslovnik elektronske poruke primio tu elektronsku poruku, ali se ne smatra da je poslana elektronska poruka jednaka primljenoj elektronskoj poruci.

(Potvrda o prijemu elektronske poruke)

Član 8.

(1) Ako je pošiljalac prije ili prilikom slanja elektronske poruke ili u samoj elektronskoj poruci zahtijevao, ili je s primaocem dogovorio da se potvrdi prijem elektronske poruke, i naveo da elektronsku poruku uvjetljava potvrdom o prijemu, smatra se da elektronska poruka