ZAKON

O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 118 od 16. decembra 2008, 117/11, 37/12)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

(1) Ovim zakonom uređuju se radno-pravni status državnih službenika u republičkim organima uprave Republike Srpske (u daljem tekstu: republički organi uprave); prava i dužnosti; radna mjesta državnih službenika; zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta; ocjenjivanje i napredovanje; stručno osposobljavanje i usavršavanje i stručni ispit; pripravnici i volonteri u republičkim organima uprave; disciplinska i materijalna odgovornost; prestanak radnog odnosa; zaštita prava iz radnog odnosa; kadrovski plan; vođenje centralne evidencije; druga prava iz radnog odnosa i status i nadležnost Odbora državne uprave za žalbe (u daljem tekstu: Odbor).
(2) Pojedina prava i dužnosti državnih službenika mogu se posebnim zakonom urediti i na drugačiji način, ako to proizlazi iz prirode njihovih poslova (oblast unutrašnjih poslova, inspekcijski poslovi i sl.).

Član 2.

(1) Poslove iz djelokruga republičkih organa uprave obavljaju državni službenici i namještenici kao zaposleni bez statusa državnog službenika.
(2) Državni službenik je lice sa visokom stručnom spremom koje je zaposleno u organu republičke uprave i obavlja poslove osnovne djelatnosti organa republičke uprave. Izuzetno, državni službenik je i lice sa završenom višom i srednjom stručnom spremom u skladu sa uredbom Vlade iz člana 27. stav 2. ovog zakona.
(3) Poslovi osnovne djelatnosti republičkih organa uprave su: normativno-pravni poslovi; izvršavanje zakona i drugih propisa; odlučivanje u upravnom postupku; inspekcijski nadzor i ostali stručni poslovi republičkih organa uprave.
(4) Namještenik je lice koje je zaposleno u republičkom organu uprave i obavlja: administrativne, računovodstveno-finansijske ili pomoćno-tehničke poslove čije obavljanje je potrebno radi obavljanja poslova iz djelokruga republičkih organa uprave.
(5) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na zaposlene u stručnoj službi: Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) i Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo), ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.
(6) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda, podrazumijevaju oba roda.

Član 3.

Prava i dužnosti poslodavca vrši rukovodilac republičkog organa uprave (u daljem tekstu: rukovodilac organa), ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

Član 4.

(1) Struktura državnih službenika treba okvirno da odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva.
(2) Nacionalna pripadnost državnog službenika određuje se na osnovu dobrovoljnog izjašnjavanja.

Član 5.

(1) Prilikom obavljanja poslova državni službenici su dužni da se pridržavaju principa profesionalnosti, nepristrasnosti, odgovornosti, poštenja, transparentnosti, efikasnosti i ekonomičnosti, u skladu sa kodeksom ponašanja državnog službenika.
(2) Kodeks iz stava 1. ovog člana donosi Vlada na prijedlog Agencije za državnu upravu (u daljem tekstu: Agencija).

Član 6.

(1) Državni službenik dužan je da postupa u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima, prema pravilima struke i politički neutralno.
(2) Državni službenici ne mogu biti osnivači, niti članovi organa političkih stranaka.
(3) Državni službenik ne smije u obavljanju poslova svog radnog mjesta izražavati i zastupati politička uvjerenja.
(4) Niko ne smije vršiti uticaj na državnog službenika da čini nešto što je suprotno važećim propisima.

Član 7.

Rukovodioci organa i državni službenici u obavljanju svojih poslova su dužni da poštuju principe jednakih mogućnosti i različitosti i neće vršiti diskriminaciju u odnosu na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.

Član 8.

(1) Svi državni službenici su jednaki u svojim pravima i obavezama utvrđenim zakonom, po osnovu rada i imaju pravo na:
a) stalno zaposlenje, osim ako ovim zakonom nije drugačije uređeno,
b) zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta tokom obavljanja službenih dužnosti,
v) korektan odnos nadređenih prema njemu, uz poštovanje njegovog moralnog integriteta i ljudskog dostojanstva,
g) pošten i pravedan tretman u kadrovskoj politici, bez obzira na: starosnu dob, invalidnost, pol, vjersku i nacionalnu pripadnost i politička opredjeljenja,
d) pravo na uslove rada koji mu neće ugroziti život i zdravlje, na tehničke i druge uslove potrebne za rad i na zaštitu od prijetnji, napada i svih vrsta ugrožavanja bezbjednosti na radu i
đ) pravo žalbe na rješenje kojim se odlučuje o njegovim pravima i dužnostima, ako žalba ovim zakonom nije izričito isključena.
(2) Rukovodilac organa dužan je da na zahtjev državnog službenika preduzme mjere za zaštitu njegove bezbjednosti na radu.

Član 9.

Na prava i dužnosti državnih službenika koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se opšti propisi o radu i kolektivni ugovor.

II- PRAVA I DUŽNOSTI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

1. Prava državnih službenika

Član 10.

Državni službenik ima pravo na:
a) platu i naknadu u skladu sa važećim propisima,
b) odmore i odsustvo,
v) stručno obrazovanje i profesionalno usavršavanje,
g) osnivanje ili učlanjenje u sindikat ili profesionalno udruženje, u skladu sa zakonima,
d) štrajk u skladu sa zakonom i
đ) druga prava uređena zakonom.

Član 11.

Državni službenik ima pravo na platu i naknade prema zakonu kojim se uređuju plate za državne službenike.

Član 12.

Državni službenik koji radi puno radno vrijeme ima pravo na odmor u toku radnog vremena u trajanju od 30 minuta.

Član 13.

Državni službenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno.

Član 14.

(1) Državni službenik koji ima najmanje šest mjeseci neprekidnog radnog staža ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana. U godišnji odmor se ne uračunavaju subota, nedjelja, dani republičkih praznika i drugi dani za koje je zakonom, odnosno aktom Vlade određeno da se ne radi.
(2) Godišnji odmor iz stava 1. ovog člana uvećava se za jedan dan za svake navršene tri godine radnog staža, s tim da ukupan godišnji odmor ne može iznositi više od 30 radnih dana.

Član 15.

Državni službenik koji nije navršio šest mjeseci neprekidnog radnog staža ima pravo na godišnji odmor u trajanju od jednog radnog dana za svaki navršeni mjesec rada.

Član 16.

(1) Godišnji odmor se po pravilu koristi u cijelosti.
(2) Izuzetno, godišnji odmor može se koristiti u dijelovima, u skladu sa mogućnostima i potrebama republičkih organa uprave, s tim što prvi dio godišnjeg odmora mora trajati najmanje 12 dana.
(3) Prilikom raspoređivanja godišnjeg odmora može se uzeti u obzir zahtjev državnog službenika.

Član 17.

Prilikom ostvarivanja prava na godišnji odmor i drugih prava čije ostvarivanje zavisi od neprekidnog rada, sva odsustvovanja sa rada za koja je državni službenik ostvario naknadu plate ne smatraju se prekidom u radu.

Član 18.

(1) Državni službenik ima pravo na plaćeno odsustvo u toku jedne kalendarske godine u slučajevima:
a) sklapanja braka - pet radnih dana,
b) rođenja djeteta - pet radnih dana,
v) smrti člana uže porodice - pet radnih dana,
g) smrti člana šire porodice - dva radna dana,
d) teže bolesti člana uže porodice - tri radna dana,
đ) preseljenja u drugi stan - dva radna dana i
e) polaganja stručnog ispita - jedan radni dan.
(2) Plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana ne može biti duže od šest radnih dana u toku kalendarske godine.
(3) Rukovodilac organa može na zahtjev državnog službenika u opravdanim slučajevima iz stava 1. ovog člana odobriti plaćeno odsustvo i duže od šest radnih dana u toku kalendarske godine, ali ne više od 15 dana.
(4) Članovima uže porodice, u smislu ovog zakona, smatraju se: bračni i vanbračni supružnik, djeca (bračna, vanbračna i usvojena), pastorčad, majka, otac, očuh,