Na osnovu člana 5. i člana 29. stav 1. Zakona o Vladi Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj: 17/2000.), te člana 6. Zakona o otpadu ("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj: 17/2000.), na prijedlog Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice, Vlada Tuzlanskog kantona na sjednici održanoj 7. 4. 2001. godine, donosi
UREDBU
O VRSTAMA OTPADA
(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 5 od 24 aprila 2001)
I. OPĆE ODREDBE
Član 1.
Ovom Uredbom se propisuju vrste otpada, zavisno o svojstvima i mjestu nastanka, način postupanja s pojedinim vrstama otpada, način dostave podataka o postupanju s otpadom, ispitivanje hemijsko-fizikalnih svojstava opasnog otpada, uzorkovanje otpada, sadržaj i izgled obrazaca pratećih i prijavnih listova, sadržaj i izgled obrazaca izvještaja o ispitivanju hemijsko-fizikalnih svojstava otpada.
II. KATALOG OTPADA
Član 2.
(1) Otpad se razvrstava zavisno o svojstvima i mjestu nastanka u dvadeset grupa.
(2) Grupe otpada i pojedinačni naziv otpada označeni su šestocifrenim ključnim brojevima.
(3) Prva dva broja označavaju djelatnost iz koje otpad potiče, treći i četvrti broj označavaju proces u kojem je otpad nastao, a peti i šesti broj označavaju dio procesa iz kojeg otpad potiče.
Član 3.
(1) Katalog otpada sadrži popis otpada prema svojstvima i mjestu nastanka.
(2) Opasni otpad u Katalogu otpada, u pravilu, ima oznaku zvjezdice (*).
(3) Ali opasni otpad je i svaki otpad koji ima jedno ili više slijedećih svojstava:
- plamišteL55
oC,
- sadrži jednu ili više materije izI. grupe otrova u ukupnoj koncentraciji veća od 0,1%,
- sadrži jednu ili više materije izII. grupe otrova u ukupnoj koncentraciji veća od 3%,
- sadrži jednu ili više materije izIII. grupe otrova u ukupnoj koncentraciji veća od 25%,
- sadrži jednu ili više korozivnih materija u ukupnoj koncentraciji veća od 1%,
- sadrži jednu ili više nadražujućih materija u ukupnoj koncentraciji veća od 10%,
- sadrži jednu ili više materija poznatih kao kancerogene, kategorija 1. ili 2. u ukupnoj koncentraciji veća od 0,1%.
III. NAČIN POSTUPANjA S POJEDINIM VRSTAMA OTPADA
Član 4.
(1) Proizvođač otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti dužan je otpad razvrstati na mjestu nastanka, odvojeno skupljati po vrstama i osigurati uslove skladištenja za očuvanje kvaliteta u svrhu ponovne obrade.
(2) Sakupljači su dužni označiti rezervoare i posude u kojima se opasni otpad skladišti i prijevozi do mjesta obrađivanja ili odlaganja. Oznake se odnose na vrstu otpada i vrstu opasnosti.
Član 5.
Posude za skladištenje opasnog otpada moraju biti izvedene tako da spriječe isticanje ili isparavanje otpada tokom skladištenja, a način zatvaranja, brtvljenja, odzračavanja i sl. mora biti jasno označen.
Član 6.
Oznake u Katalogu, uz odgovarajuću vrstu otpada, imaju slijedeće značenje:
(+) - obrada se preporučuje,
(-) - obrada se ne preporučuje,
K/F- hemijsko-fizikalna obrada,
B - biološka obrada,
T - termička obrada,
O - odlaganje otpada,
K - kondicioniranje potrebno.
Član 7.
(1) Hemijsko-fizikalna obrada otpada je obrada hemijsko-fizikalnim metodama s ciljem mijenjanja njegovih hemijsko-fizikalnih, odnosno bioloških svojstava, a može biti: neutralizacija, taloženje, ekstrakcija, redukcija, oksidacija, dezinfekcija, centrifugiranje, filtracija, sedimentacija, reverzna osmoza.
(2) Otpadna tvar koja ostane nakon ove obrade ima drugačiji hemijski sastav i dobija drugi ključni broj iz Kataloga.
Član 8.
(1) Biološka obrada je obrada biološkim metodama s ciljem mijenjanja hemijskih, fizikalnih, odnosno bioloških svojstava, a može biti aerobna i anaerobna razgradnja.
(2) Otpadna tvar koja ostane nakon biološke obrade dobija drugi ključni broj iz Kataloga.
Član 9.
(1) Termička obrada je obrada termičkim postupkom. Provodi se s ciljem mijenjanja hemijskih, fizikalnih odnosno bioloških svojstava, a može biti: spaljivanje, piroliza, isparavanje, destilacija, sinteriranje, žarenje, taljenje i zataljivanje u staklo.
(2) Otpadna tvar koja ostane nakon termičke obrade dobija drugi ključni broj iz Kataloga.
Član 10.
(1) Kondicioniranje otpada je priprema za određeni način obrade ili odlaganja, a može biti: usitnjavanje, ovlaživanje, pakiranje, odvodnjavanje, otprašivanje, očvršćivanje te postupci kojima se smanjuje uticaj štetnih tvari koje sadrži otpad.
(2) Nakon kondicioniranja otpad zadržava isti ključni broj iz Kataloga.
1. Postupanje s posebnim otpadom
Član 11.
Medicinsko-zdravstvene institucije otpadne materije koje nastaju bavljenjem djelatnosti ovih institucija, otpad iz naučnoistraživačkih i razvojnih institucija, laboratorija i otpad nastao u toku liječenja, njege i dijagnosticiranja u zdravstvu obavezne su podvrći inertizaciji i osloboditi od patoloških uzročnika prije odlaganja.
Član 12.
Inertizacija otpada podrazumijeva fizikalno-hemijsku i termičku obradu uz kondicioniranje.
Član 13.
Otpad iz javnih privatnih zdravstvenih ustanova i privatne prakse, a koji je produkt upotrebe sredstava i materijala za liječenje, njegu, dijagnostiku potrebno je čuvati do odlaganja u posebnim rezervoarima.
Rezervoari za odlaganje koji služe i za inertizaciju i osloba-đanje od patoloških uzročnika, moraju biti tehnički izrađeni u skladu sa stručnim i naučnim principima čuvanja i tretiranja posebnog otpada.
- Na rezervoarima je obavezna oznaka medicinski otpad.
Član 14.
Evidenciju o vrsti i metodi inertizacije i oslobađanja od patoloških uzročnika voditi na posebnom obrascu.
2. Postupanje s otpadnim uljima
Član 15.
Otpadna su ulja tekući ili polutekući proizvodi koji potiču iz različitih primjena, a koji su tokom korištenja, skladištenja ili prijevoza postali neprikladni za upotrebu prema prvobitnoj namjeni.
Član 16.
Prema stepenu onečišćenja, otpadna se ulja razvrstavaju u četiri kategorije:
I. kategorija - otpadna ulja mineralnog porijekla sa sadržajem halogena ispod 0,2% i ukupnim polikloriranim bi- i terfenilima ispod 20 mg/kg. Ova se ulja mogu obraditi i ponovo koristiti za proizvodnju svježih ulja.
II. kategorija - otpadna ulja mineralnog, sintetičkog i biljnog porijekla sa sadržajem halogena ispod 0,5% i ukupnim polikloriranim bi- i terfenilima ispod 30 mg/kg. Ova se ulja mogu koristiti kao gorivo u energetskim objektima instalirane snage veće od 3 MNj ili u pećima za proizvodnju klinkera u tvornicama cementa.
III. kategorija - otpadna ulja nepoznatog porijekla i sva druga otpadna ulja sa sadržajem halogena iznad 0,5%, ukupnim polikloriranim bi- i terfenilima iznad 30 mg/kg i plamištem ispod 55oC moraju se spaljivati u pećima za spaljivanje opasnog otpada minimalne djelotvornosti 99,99%.
IV. kategorija - poliglikoli, otpadna ulja na bazi poliglikola koja se radi nemiješanja s ostalim uljimaI. iII. kategorije i posebnih zahtjeva u postupku odstranjivanja moraju sakupljati i obrađivati odvojeno.
Član 17.
(1) Proizvođači otpadnih ulja su dužni, zavisno o području primjene svježih ulja, skupiti dio otpadnih ulja.
(2) Količina otpadnih ulja, koju su dužni sakupiti proizvođači otpadnih ulja, umnožak je količine upotrijebljenih svježih ulja i obaveznog faktora sakupljanja za određeno područje primjene.
(3) Područja primjene svježih ulja i obavezni faktori skupljanja određeni su u tabeli:
ISO OZNAKA PODRUČJE PRIMJENE OBAVEZNI FAKTOR
(ISO norma SAKUPLjANjA
6743/0)
1. A Pretočno podmazivanje do 0,2
2. B Premazivanje-odvajanje kalupa -
3. C Zupčasti prijenosnici 0,75
: