Na osnovu člana 52. stav 3. Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama ("Službeni glasnik Republike Srpske," broj 121/12) i člana 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 118/08), Vlada Republike Srpske, na 21. sjednici, održanoj 22.07.2013. godine, donosi

UREDBU

O SADRŽAJU I NAČINU IZRADE PLANA ZAŠTITE OD ELEMENTARNE NEPOGODE I DRUGE NESREĆE

(Objavljena u "Sl. glasniku RS", br. 68 od 9. avgusta 2013)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovom uredbom utvrđuju se metodologija, predmet, svrha, ciljevi, nosioci i način izrade dokumenata Plana zaštite od elementarne nepogode i druge nesreće (u daljem tekstu: Plan zaštite i spasavanja).

Član 2.

Plan zaštite i spasavanja čine sljedeći dokumenti:
a) Procjena ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće,
b) Plan preventivnog djelovanja,
v) Plan pripravnosti,
g) Plan mobilizacije i
d) Plan hitnog postupanja.

Član 3.

(1) Pristup na osnovu kojeg se izrađuju dokumenti iz člana 2. ove uredbe jeste riziko-bazirano dimenzioniranje.
(2) Riziko-bazirano dimenzioniranje je proces koji se sastoji od pet povezanih i međusobno zavisnih faza, koji omogućava prilagođavanje jedinica i timova zaštite i spasavanja, odnosno civilne zaštite, spasilačkih i hitnih službi i drugih subjekata od značaja za zaštitu i spasavanje, kapaciteta, zakonske legislative, planova i drugih dokumenata postojećim rizicima.

Član 4.

(1) Nosilac izrade Plana zaštite i spasavanja Republike Srpske je Republička uprava civilne zaštite.
(2) Nosilac izrade Plana zaštite i spasavanja republičkog organa uprave i drugog organa je republički organ uprave i drugi organ.
(3) Nosilac izrade Plana zaštite i spasavanja jedinice lokalne samouprave je jedinica lokalne samouprave.
(4) Nosilac izrade Plana zaštite i spasavanja privrednog društva i drugog pravnog lica je privredno društvo i drugo pravno lice.
(5) Nosioci izrade Plana zaštite i spasavanja iz st. 1, 2, 3. i 4. pri izradi navedenog plana sarađuju sa ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave, naučnim i drugim ustanovama koje mogu izraditi prethodne analize i pružiti potrebne podatke i preporuke.

II- NAČIN IZRADE PROCJENE UGROŽENOSTI OD ELEMENTARNE NEPOGODE I DRUGE NESREĆE

Član 5.

(1) Načinom izrade Procjene ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće (u daljem tekstu: Procjena ugroženosti) utvrđuju se svrha, ciljevi, postupak i podaci potrebni prilikom izrade Procjene ugroženosti.
(2) Procjena ugroženosti je polazni dokument za izradu planskih dokumenata u oblasti zaštite i spasavanja.

Član 6.

Procjena ugroženosti daje što potpunije i analitičke podatke o teritoriji, stanovništvu, identifikovanim rizicima i rizičnim objektima, kritičnim tačkama, istorijskim, iskustvenim i statističkim podacima, procijenjenim posljedicama nesreća koje su rezultat identifikovanih rizika, šteti i gubicima u odnosu na ciljne/rizične grupe, odnosno ljude, imovinu, infrastrukturu i životnu sredinu (kada ih je moguće procijeniti, shodno vrsti nesreće, dostupnim statističkim i drugim relevantnim pokazateljima, izvještajima), postojećem nivou zaštite, kapacitetima, te mogućnostima i pravcima razvoja i unapređivanja sistema zaštite i spasavanja.

Član 7.

Procjenom ugroženosti postižu se sljedeći ciljevi:
a) identifikacija i analiza rizika,
b) utvrđivanje relevantnih činjenica koje utiču na sprečavanje, smanjenje i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda i drugih nesreća po ljude, materijalna dobra, infrastrukturu i životnu sredinu,
v) davanje prijedloga i preporuka za smanjenje rizika,
g) prilagođavanje, odnosno dimenzioniranje jedinica i timova zaštite i spasavanja, odnosno civilne zaštite, spasilačkih i hitnih službi, preventivnih i interventnih kapaciteta, pravne legislative i planskih dokumenata identifikovanim rizicima i
d) stalno provjeravanje predloženih rješenja u praksi i njihova revizija.

1. Izrada Procjene ugroženosti

Član 8.

Prije izrade Procjene ugroženosti vrši se određivanje:
a) relevantnih subjekata - partnera u zajedničkom radu (unutar i izvan službi koje se neposredno ili posredno bave zaštitom i spasavanjem od kojih se mogu dobiti potrebni podaci), rokova, ciljeva, načina saradnje, odnosno dinamike zajedničkog rada na izradi Procjene ugroženosti i
b) ciljnih/rizičnih grupa u odnosu na koje se određeni događaj ili pojava definišu kao rizični ili nerizični (ljudi, imovina, infrastruktura i životna sredina).

Član 9.

Izrada Procjene ugroženosti je proces koji se sastoji od:
a) prva faza - identifikacija rizika,
b) druga faza - analiza rizika,
v) treća faza - prijedlog za nivo mjera i aktivnosti,
g) četvrta faza - donošenje odluke po prijedlogu za nivo mjera i aktivnosti i
d) peta faza - sprovođenje odluke.

Član 10.

Prva faza - identifikacija rizika, odnosno rizičnog događaja/pojave (u daljem tekstu: identifikacija rizika) međusobnim povezivanjem ciljnih/rizičnih grupa i događaja na osnovu istorijskih podataka, iskustava, izvještaja spasilačkih i hitnih službi (vrsta, obim i posljedice nesreća, vrijeme i mjesto nesreća, da li su se istovremeno događale sa nekim drugim nesrećama, koliko često su se dešavale u određenom vremenskom periodu) i podataka prikupljenih od drugih relevantnih subjekata. Takođe se identifikuju rizici od nesreća koje se u prošlosti nisu dogodile, iako su za to postojale povoljne okolnosti. Identifikacija rizika na određenom području predstavlja osnov za analizu koja slijedi.
a) Identifikacija rizika sprovodi se na sljedeći način:
1) prikupljanjem informacija - nosilac izrade Procjene ugroženosti prikuplja sve relevantne informacije o rizicima. On daje odgovor na pitanja koje su mu informacije potrebne i gdje ih može dobiti kako bi kompletirao sliku rizika na određenom području,
2) uključivanjem relevantnih subjekata - koji su prepoznati kao partneri u identifikaciji rizika, a koji mogu dati potrebne informacije. Poželjno je uključiti lica koja posjeduju širok spektar znanja i iskustva u oblastima od interesa,
3) razmjenom ideja i rješenja - nosilac izrade Procjene ugroženosti, u saradnji sa relevantnim subjektima - partnerima, zajedničkim radom - radom u grupama, preispituje postojeća saznanja i dolazi do novih ideja u identifikaciji rizika. Izradom liste ciljnih/kritičnih grupa i događaja i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu kompletira se slika mogućih rizika i stvara bolji osnov za dalju analizu i
b) identifikacija rizika je trajan proces jer uvijek može doći do pojave novih i/ili nestanka postojećih rizika, što je rezultat različitih okolnosti. Veoma je važno takve promjene stalno pratiti i blagovremeno ugrađivati u planske i druge dokumente i sprovoditi ih u praksi.

Član 11.

Druga faza - analiza