Temeljem članka 5. i članka 29. Zakona o Vladi Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 17/00, 1/05 i 11/06), a u svezi sa člankom 117. stavak 1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99), Vlada Tuzlanskog kantona, na prijedlog ministrice pravosuđa i uprave, na sjednici održanoj 19. 12. 2008. godine, donosi

UREDBU

o naknadi troškova svjedocima, vještacima i tumačima u upravnom postupku

(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 1 od 09 februara 2009)

PoglavljeI. - OPĆE ODREDBE

(predmet)

Članak 1.

Ovom Uredbom reguliraju se troškovi upravnog postupka koji obuhvataju naknade troškova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vještacima i tumačima (prevodiocima) i posebne nagrade vještacima i tumačima (prevodiocima), način utvrđivanja visine, naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i oslobađanje od plačanja ovih troškova u upravnom postupku pred kantonalnim, gradskim ili opčinskim organima državne uprave na području Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton).

(relevantni propisi)

Članak 2.

Svaka osoba, koja u svojstvu svjedoka, vještaka ili tumača (prevodioca), sudjeluje u upravnom postupku pred kantonalnim, gradskim ili opčinskim organom državne uprave na području Kantona (u daljem tekstu: organ uprave), ima pravo na naknadu troškova, izdataka i izgubljene zarade, a vještak i tumač (prevodilac) i na posebnu nagradu, sukladno Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99), drugim propisima iz članaka 17. i 20. ove Uredbe, kao i ovom Uredbom.

(naknade i nagrade u upravnom postupku)

Članak 3.

Naknade i nagrade u upravnom postupku, regulirane ovom Uredbom, obuhvataju:
a) naknadu troškova putovanja i drugih izdataka nastalih u svezi sa putovanjem i boravkom u drugom mjestu radi svjedočenja, vještačenja ili tumačenja, odnosno prevođenja;
b) naknadu izgubljene zarade zbog odazivanja na poziv organa uprave u svojstvu svjedoka, vještaka ili tumača (prevodioca);
c) nagradu, koja pripada vještaku i tumaču (prevodiocu) za obavljeno vještačenje, odnosno tumačenje ili prevođenje;
d) naknadu materijalnih troškova nastalih u svezi sa vještačenjem, odnosno tumačenjem ili prevođenjem.

(princip jednakosti spolova)

Članak 4.

Gramatička terminologija u ovoj Uredbi podrazumijeva uključivanje oba spola.

PoglavljeII. -NAKNADE TROŠKOVA, IZDATAKA I IZGUBLjENE ZARADE

Odjeljak A - Naknada troškova putovanja

(što obuhvata naknada troškova putovanja)

Članak 5.

(1) Naknada troškova putovanja obuhvata sve izdatke svjedoka, vještaka i tumača (prevodioca), u gotovom novcu za prijevoz, izazvane odlaskom i boravljenjem u drugom mjestu zbog odazivanja na poziv službene osobe organa uprave koje vodi upravni postupak (u daljem tekstu: službena osoba), radi svjedočenja, vještačenja ili tumačenja, odnosno prevođenja (u daljem tekstu: službena radnja).
(2) Troškovi iz stavka (1) ovog članka obuhvataju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta, do mjesta gdje treba obaviti određenu službenu radnju, kao i za povratak u prebivalište, odnosno boravište.

(uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu troškova putovanja)

Članak 6.

(1) Svjedoku, vještaku i tumaču (prevodiocu), pripada naknada troškova putovanja, na relacijama večim od 5 kilometara u jednom smjeru, koji su bili nužni radi odazivanja na poziv organa uprave i za obavljanje određene službene radnje.
(2) Svjedoku, vještaku, odnosno tumaču (prevodiocu), pod istim uvjetima iz stavka (1) ovog članka, pripada i naknada za troškove putovanja u mjestu prebivališta, odnosno boravišta, kao i u mjestu obavljanja određene službene radnje.

(izbor prijevoznog sredstva)

Članak 7.

(1) Naknada troškova putovanja pripada za prijevoz sredstvima javnog prijevoza najkračim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom.
(2) Ukoliko je korišteno skuplje prijevozno sredstvo, naknada troškova putovanja može se priznati u večem iznosu od naknade koja bi pripadala po stavku (1) ovog članka, samo u slučaju kada bi troškovi jeftinijeg prijevoznog sredstva zajedno sa drugim troškovima i izdacima, kao i izgubljenom zaradom, iznosili više od troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom.
(3) Naknada za korištenje osobnog putničkog vozila može se priznati samo za putne pravce na kojima ne saobračaju sredstva javnog prijevoza ili ne saobračaju u pogodno vrijeme, kao i iz drugih opravdanih razloga po ocjeni službene osobe.

(određivanje visine naknade za troškove putovanja)

Članak 8.

(1) Visina troškova putovanja sredstvima javnog prijevoza, u međumjesnom i mjesnom saobračaju, određuje se u visini cijene putne karte.
(2) Naknada za troškove prijevoza osobnim putničkim vozilom, određuje se u visni od 20% od cijene litra utrošenog goriva po pređenom kilometru, na relaciji od mjesta prebivališta ili boravišta do mjesta obavljanja službene radnje.
(3) Svjedoku, vještaku, odnosno tumaču (prevodiocu), koji je suprotno članku 7. ove Uredbe za prijevoz koristio skuplje prijevozno sredstvo, odnosno osobno putničko vozilo, određuje se naknada troškova putovanja sukladno sa stavkom (1) ovog članka.

Odjeljak B - Naknade drugih troškova i izdataka

(drugi troškovi i izdaci za koje pripada naknada)

Članak 9.

(1) Svjedok, vještak ili tumač (prevodilac), koji je radi odazivanja na poziv organa uprave imao druge troškove i izdatke zbog boravka i smještaja u drugom mjestu, izvan svog prebivališta, odnosno boravišta, ukoliko je to po ocjeni službene osobe bilo neophodno, ima pravo na naknadu tih troškova.
(2) Na ime troškova i izdataka iz stavka (1) ovog članka, svjedoku, vještaku ili tumaču (prevodiocu) se može priznati naknada troškova ishrane i troškova nočenja, ovisno o vremenu potrebnom za provođenje određene službene radnje, uključujuči i vrijeme potrebno za dolazak i povratak iz mjesta obavljanja te radnje.

(određivanje visine naknade drugih troškova i izdataka)

Članak 10.

Troškovi ishrane i troškovi nočenja iz članka 9. ove Uredbe, određuju se pod istim uvjetima i u visini kako je to propisano za službena putovanja državnih službenika organa uprave odgovarajučeg nivoa vlasti.

(naknada materijalnih troškova)

Članak 11.

Naknada materijalnih troškova, bez kojih nije bilo moguče obaviti određenu službenu radnju (kancelarijski materijal, prepis pisanog teksta, umnožavanje, kopiranje, crtanje skica, izrada pisanog nalaza i mišljenja i dr.), može se priznati vještaku i tumaču (prevodiocu) samo u visini njihovih stvarnih iznosa na osnovu odgovarajučih dokaza.

(naknada za pratioca svjedoka)

Članak 12.

Svjedoku koji zbog bolesti, tjelesnih mana, starosti ili iz drugih prihvatljivih razloga nije u mogučnosti da se sam odazove na poziv službene osobe, a ne postoji mogučnost da bude oslobođen dužnosti svjedočenja, niti da na drugi način bude saslušan, određuje se pratilac, u kom slučaju se određuje i naknada troškova i izdataka i za pratioca svjedoka, shodnom primjenom odredaba ove Uredbe.

Odjeljak C - Naknada izgubljene zarade

(pravo na naknadu izgubljene zarade)

Članak 13.

(1) Pravo na naknadu izgubljene zarade pripada samo onom svjedoku, vještaku ili tumaču (prevodiocu), koji bi po važečim propisima ostvario zaradu da nije odsustvovao s posla, odnosno rada, zbog odazivanja na poziv službene osobe organa uprave radi obavljanja određene službene radnje.
(2) Naknada iz stavka (1) ovog članka pripada osobi koja je u radnom odnosu, osobi koja osobnim radom po zakonu obavlja obrtničku ili drugu samostalnu djelatnost, kao i zemljoradniku kome je to osnovno zanimanje.

(uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu izgubljene zarade)

Članak 14.

Osobi, kojoj je umanjena plača, odnosno koja je izgubila dobit, zbog odazivanja na poziv službene osobe radi obavljanja službene radnje, pripada naknada izgubljene zarade samo za vrijeme kada je bila obvezna raditi, a koje je po ocjeni službene osobe bilo neophodno za obavljanje službene radnje, uključujuči i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto radnje i povratak u mjesto prebivališta ili boravišta.

(određivanje visine naknade za izgubljenu zaradu)

Članak 15.

(1) Naknada izgubljene zarade se osobi, koja je u radnom odnosu, određuje u visini neostvarene plače za vrijeme iz članka 14. ove Uredbe, a na temelju potvrde o odsustvovanju s posla, iznosu njene neto plače za puno radno vrijeme i iznosu za koji joj je umanjena plača zbog odsustvovanja s posla.
(2) Ostalim osobama iz stavka (2) članka 13. ove Uredbe, naknada izgubljene zarade se određuje u visini zarade, odnosno dobiti, za vrijeme iz članka 14. ove