Na osnovu čl. 17. i 34. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 45/10), na prijedlog federalnog ministra pravde,Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 156. sjednici održanoj 7. septembra 2010. godine, donosi
UREDBU
O NAKNADAMA TROŠKOVA ZA SLUŽBENA PUTOVANjA
(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 63 od 29 septembra 2010, 9/11)
I- OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovom uredbom utvrđuju se vrste i visine naknada za službena putovanja, kao i postupak ostvarivanja tih naknada, za rukovodeće i ostale državne službenike (u daljem tekstu: državni službenik) u federalnim organima državne službe (u daljem tekstu: organ državne službe) na području Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 2.
Državni službenici imaju pravo na naknade troškova koji nastanu u vezi sa službenim putovanjem u inostranstvu i na području Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine, koji se ostvaruju prema odredbama ove uredbe.
II- VRSTE I VISINE NAKNADA ZA SLUŽBENA PUTOVANjA
1. Pojam službenog putovanja
Član 3.
Pod službenim putovanjem, u smislu ove uredbe, smatra se putovanje na području Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine, kao i putovanje u inostranstvo, na koje se državni službenik upućuje da izvrši određeni službeni zadatak (posao).
Pod službenim putovanjem na području Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine, smatra se ono putovanje koje se vrši van mjesta sjedišta organa državne službe u kojem se državni službenik nalazi na službi, a putovanje u inostranstvo podrazumijeva putovanje u stranu državu.
2. Vrste naknada za službena putovanja
Član 4.
Naknade za službeno putovanje obuhvataju naknadu za smještaj, ishranu i prijevozne i druge troškove predviđene ovom uredbom.
3. Naknada za ishranu (dnevnica)
Član 5.
Pod dnevnicom, u smislu ove uredbe, podrazumijeva se naknada troškova za ishranu na službenom putovanju.
Dnevnica za službeno putovanje u zemlji utvrđuje se u visini od najmanje 10% od prosječne plaće ostvarene u Federaciji u posljednja tri mjeseca.
Izuzetno, dnevnica za službena putovanja u zemlji tokom 2010. godine i 2011. godine, iznosit će 48 KM.
Član 6.
Visinu dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo za svaku stranu državu pojedinačno utvrđuje Vlada Federacije posebnom odlukom koju donosi na usaglašen prijedlog federalnog ministra finansija - federalnog ministra financija i federalnog ministra pravde.
Odluka iz stava 1. ovog člana objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH".
Član 7.
Jedna dnevnica obračunava se za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju.
Za službeno putovanje koje traje duže od 12 sati, obračunava se jedna dnevnica, a za službeno putovanje koje traje osam do 12 sati pola dnevnice.
Ako je na službenom putovanju osigurana besplatna ishrana, pripadajuća dnevnica se umanjuje za 30%.
Član 8.
Za službeno putovanje letačkog osoblja, koje ukupno traje manje od osam sati, računajući od sata polaska aviona sa posljednjeg aerodroma u Federaciji obračunava se dnevnica umanjena za 70%.
Član 9.
Dnevnice određene za stranu državu u koju se službeno putuje obračunavaju se od sata ulaska u Federaciju, odnosno Bosnu i Hercegovinu, a dnevnice određene za stranu državu iz koje se dolazi - do sata ulaska u Federaciju, odnosno Bosnu i Hercegovinu.
Ako se službeno putuje u više zemalja, u odlasku se obračunava dnevnica utvrđena za stranu državu u kojoj počinje službeno putovanje, a u povratku - dnevnica utvrđena za stranu državu u kojoj je službeno putovanje završeno.
Za svako zadržavanje odnosno proputovanje kroz stranu državu koje traje duže od 12 sati obračunava se dnevnica za tu stranu državu.
4. Naknada za smještaj (noćenje)
Član 10.
Naknada za noćenje obračunava se u visini plaćenog hotelskog računa, osim hotela "de lux" kategorije.
Za hotel "de lux" kategorije izdatak za noćenje obračunava se najviše do iznosa cijene hotela "A" kategorije u istom mjestu.
Ako u mjestu službenog putovanja nema hotelskog smještaja ili ako se on ne koristi, pripadajuća dnevnica se uvećava za 70%.
Pod pripadajućom dnevnicom, u smislu odredbe stava 3. ovog člana, podrazumijeva se dnevnica iz člana 5., odnosno člana 6. ove uredbe.
Član 11.
Za službeno putovanje, koje državni službenik obavlja u svojstvu člana delegacije, na međunarodnim susretima i skupovima na kojima organizator, odnosno domaćin određuje uvjete smještaja, troškovi smještaja obračunavaju se i na osnovu računa hotela iznad "A" kategorije.
Naknade troškova iz stava 1. ovog člana, pripadaju i prevodiocima i osobama iz osiguranja delegacije.
5. Naknada za troškove prijevoza
Član 12.
Naknada za troškove prijevoza na službenom putovanju, obračunava se u visini cijene prijevozne karte iz putničke tarife za prijevoz sredstvom one vrste i razreda koji se mogu upotrebljavati na službenom putovanju prema putnom nalogu.
Član 13.
Ako su u cijenu karte za putovanje brodom uračunati i troškovi za hranu i prenoćište, dnevnica se umanjuje za 80%.
Ako su u cijenu avionske karte, zbog prekida putovanja, uračunati troškovi za hranu i smještaj, dnevnica se umanjuje za 80%.
Član 14.
Naknade za upotrebu spavaćih kola na službenom putovanju u inostranstvo obračunavaju se po sljedećim uvjetima:
1) ako putovanje traje neprekidno najmanje 24 sata;
2) ako se putuje noću od 22 sata do šest sati;
3) ako se putuje najmanje šest sati noću nakon 20 sati.
Član 15.
Državnom službeniku koji za službene potrebe, uz prethodno odobrenje rukovodioca organa državne službe, koristi putnički automobil u osobnom vlasništvu, pripada naknada u visini 20% cijene litre benzina koje koristi po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji.
6. Ostale vrste naknada
Član 16.
Pod ostalim naknadama za izdatke koji nastanu u vezi sa službenim putovanjem u inostranstvo podrazumijevaju se izdaci koji se odnose na: pribavljanje putničkih isprava, vakcinisanje, liječničke preglede, službenu poštu, takse, telefone, telefakse, e-mail, stenodaktilografske usluge i drugi izdaci u skladu sa ovom uredbom.
Izdaci iz stava 1. ovog člana obračunavaju se prema priloženom računu.
Pravo na naknadu troškova za korištenje telefona, telefaksa ilie-mail, imaju i državni službenici na službenom putovanju u zemlji ili koji obavljaju službene poslove na terenu ako su se ta sredstva morala koristiti za službene