Na osnovu člana 19. stav 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 6. sjednici održanoj 4. maja 2011. godine u Sarajevu, donosi

UREDBU

O NAČINU PRIPREME, PROCJENI UTJECAJA I ODABIRU POLITIKE U POSTUPKU IZRADE AKATA KOJE PREDLAŽU I DONOSE VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I FEDERALNA MINISTARSTVA

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 27 od 18 maja 2011)

(Predmet)

Član 1.

Ovom uredbom definišu se metode za pripremu, procjenu utjecaja i odabir politika kojih će se pridržavati službenici federalnih ministarstava u postupku pripreme zakonskih akata koje predlaže Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: "Vlada FBiH") i podzakonskih akata koje donose Vlada FBiH i federalna ministarstva u skladu sa svojim pravima i dužnostima utvrđenim Ustavom, zakonima i drugim propisima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: "FBiH"), a čija priprema proizlazi iz godišnjeg programa rada Vlade FBiH, ili na osnovu zaključka Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: "Parlament FBiH").
Uredba se primjenjuje u svim organizacionim jedinicama federalnih ministarstava i obavezujuća je za sve zaposlene u ministarstvima. U postupku primjene ove uredbe, službenici ministarstava će koristiti Priručnik za izradu javnih politika.

(Osnovni principi)

Član 2.

Osnovni principi kojima se rukovode službenici ministarstava u postupku izrade akata iz člana 1. ove uredbe uključuju: a) Politike i akti proizlaze iz strateških prioriteta Vlade FBiH, tako što se planiraju i izrađuju u skladu sa utvrđenim strateškim prioritetima Vlade FBiH;
b) Politike i akti moraju biti finansijski ostvarivi i izrađuju se u skladu sa finansijskim ograničenjima i u okviru trogodišnjeg ciklusa planiranja budžeta. Prilikom izrade politike neophodno je obaviti procjenu finansijskih utjecaja uzimajući u obzir najefikasnije opcije politike;
c) Politike i akti zasnivaju se na činjenicama, tako što se svaki prijedlog nove ili izmjena postojeće politike zasniva na sveobuvatnoj analizi postojećeg stanja u predmetnoj oblasti, definisanju problema i identifikaciji nedostataka, na osnovu čega se utvrđuju jasni ciljevi i izlažu razmotrene opcije, te obrazlažu razlozi kojima se opravdava predložena opcija;
d) Politike i akti izrađuju se putem transparentnih procedura i kroz proces konsultacija, tako što se tokom svih faza izrade politike provode konsultacije sa svim ministarstvima i drugim organima uprave sa interesom u predmetnoj oblasti, kao i nadležnim kantonalnim ministarstvima i drugim organima uprave, odgovarajućim nevladinim organizacijama, drugim interesnim stranama i nezavisnim stručnjacima;
e) Politike i akti sadrže provedbene planove sa jasnim projekcijama troškova, organizacione kapacitete, ljudske potencijale, procedure nadgledanja i ocjene provedbe.
f) Sastavni dio ove Uredbe je Anedž I koji služi kao indikator ocjene stanja u predmetnoj oblasti prije i nakon stupanja na snagu akta, ciljeva, učinaka i razloga predlaganja (zakoni) ili donošenja (podzakonski akti), rizika nedonošenja, te fiskalnih i drugih socijalnih uticaja (okoliš, mala i srednja preduzeća, konkurentnost domaćih preduzeća, tržište, posebno ranjive socijalne grupe, velika preduzeća).

(Definicija politike)

Član 3.

U smislu ove uredbe, pod politikom se podrazumijeva odabrani pristup koji, na osnovu prethodno obavljene procjene utjecaja mogućih opcija politike, obećava postizanje najefikasnijih rezultata u pogledu rješavanja određenog definisanog problema, odnosno unapređenja stanja u određenoj oblasti.

(Priprema teza)

Član 4.

(1) Obrađivač započinje izradu politike pripremom teza. Teze se pripremaju prije izrade prednacrta zakonskih akata i prijedloga podzakonskih akata i u postupku njihove pripreme u obzir se uzimaju sljedeći elementi u proporcionalnoj mjeri prema značaju pitanja koje se razmatra:
a) prioriteti Vlade FBiH i specifična strategija za odgovarajuću oblast koju je usvojila Vlada FBiH, ukoliko takva postoji;
b) ocjena postojećeg stanja i formulacija problema;
c) jasno definisanje ciljeva politike i rezultata koji se namjeravaju postići;
d) moguće opcije za rješavanje definisanog problema, s tim da je obrađivač obavezan da u pravilu prethodno uzme u obzir i izvrši procjenu u smislu da li je intervencija Vlade FBiH uopšte potrebna obzirom da se može pokazati kako niti jedna intervencija ne rješava problem, ili se eventualno problem može riješiti dosljednim provođenjem postojećih akata, odnosno može se riješiti putem alternativnih formi regulisanja predmetne materije, poput ekonomskog regulisanja, neobavezujućih sporazuma, samoregulisanja, prikazivanja informacija i drugih nenormativnih načina regulisanja;
e) procjena utjecaja svake od opcija iz tačke d) ovog stava, uključujući:
1) fiskalne utjecaje na budžet institucija FBiH i utjecaje na budžete drugih nivoa vlasti u FBiH ukoliko postoje, kao i administrativne utjecaje posebno u pogledu troškova za osoblje i sredstava neophodnih za provedbu politike,
2) procjenu očekivanih društvenih, ekonomskih i ekoloških troškova i dobiti,
3) implikacije na proces evropskih integracija;
f) identifikacija interesnih strana unutar i izvan institucija FBiH s ciljem prikupljanja što je moguće više informacija iz predmetne oblasti i na taj način postigla što kvalitetnija formulacija mogućih opcija politike,
g) preporučeni pristup kojim se određuje ona politika koja obećava najbolja moguća sredstva za postizanje cilja, uzimajući pri tome u obzir neželjene sporedne efekte.
(2) Obrađivač procjenjuje utjecaje opcija na osnovu sljedećih kriterija:
a) "postizanje cilja" predstavlja kriterij koji obrađivač koristi kako bi procijenio da li prednacrt akta zadovoljava postavljene ciljeve u najvećoj mogućoj mjeri;
b) "provodivost" predstavlja kriterij koji obrađivač koristi s ciljem procjene u kojoj mjeri se prednacrt akta može efikasno primijeniti kroz postojeću strukturu javne uprave u FBiH;
c) "jasnoća" predstavlja kriterij koji obrađivač koristi kako bi procijenio drugi koncept primjenjivosti, odnosno moguće poteškoće za ciljne grupe (npr. privatni sektor) da na pravi način razumiju akt i pridržavaju se istog na propisan način;
d) "troškovi primjene" predstavljaju kriterij koji obrađivač koristi kako bi procijenio troškove i moguće uštede koje se direktno odnose na provedbu akta;
e) "usklađenost" predstavlja kriterij koji obrađivač koristi kako bi procijenio da li novi akt stvara konfliktne