Na osnovu člana 64. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera ("Službeni glasnik BiH", broj 13/05, 53/07 i 97/07), člana 45. Pravilnika o kućnom redu u ustanovama za izdržavanje krivične sankcije, mjere pritvora ili drugih mjera Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 18/05, 34/05, 65/05, 36/06, 39/07 i 61/07), pravila 60.- 63. a u vezi sa Preporukom broj R (98) 7. Komiteta ministara zemljama članicama u vezi sa etičkim i organizacijskim aspektima zdravstvene zaštite u zatvorima Vijeća Evrope i Malteške deklaracije - Svjetskog udruženja ljekara u vezi sa etičkim postupanjem sa osobama koje štrajkuju glađu iz 1991. godine, redigovane 1992. godine i potvrđene 2006. godine, ministar pravde Bosne i Hercegovine donosi

UPUTSTVO

O PRINCIPIMA U VEZI SA ETIČKIM POSTUPANjEM LjEKARA SA OSOBAMA LIŠENIM SLOBODE KOJE ŠTRAJKUJU GLAĐU

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 28 od 07 aprila 2008)

I. OPĆE ODREDBE

1.
Ovim Uputstvom daju se osnovni principi i smjernice u vezi sa etičkim postupanjem ljekara sa osobama lišenim slobode koje štrajkuju glađu, koji su usvojeni u Deklaraciji svjetskog udruženja ljekara o postupanju sa osobama koje štrajkuju glađu, novembra 1991. godine na Malti uz redigovanje teksta 1992. godine na 44. Svjetskoj skupštini ljekara u Španiji, i potvrđenoj na Generalnoj skupštini Svjetskog udruženja ljekara održanoj 2006. godine u Južnoj Africi.

II. ETIČKI PRINCIPI

2.
Kao osnovni etički principi u postupanju ljekara sa osobama lišenim slobode koje štrajkuju glađu, smatraju se:
- poštovanje medicinske etike i ličnosti osobe u profesionalnom kontekstu sa ugroženim osobama,
- povjerljivost odnosa između ljekara i navedenih osoba u pogledu medicinskog stanja ili drugih informacija povezanih sa stanjem pacijenta uz sticanje takvog povjerenja koje će stvoriti mogućnost efikasnog rješavanja ovakvih situacija,
- poštovanje dvostruke odanosti prema upravi ustanove i pacijentu uz zadržavanje ljekarske nezavisnosti, objektivnosti i stručnog znanja, kao i poštovanje pozitivnih zakonskih propisa koji ovu materiju uređuju,
- poštovanje koncepta dobročinstva, odnosno korištenje medicinskih umjeća i znanja u korist osoba kojima pružaju tretman,
- primarna primjena neophodnih medicinskih mjera i bez pristanka pacijenta ako odbijanjem upotrebe hrane ili odbijanjem liječenja ugrozi svoje zdravlje ili pak dovede u opasnost svoj život ili ako uslijed posebnog mentalnog stanja ne može donijeti razumnu odluku.
Neophodne medicinske mjere su one mjere koje je odobrio ljekar ili tim ljekara i kojima se neposredno otklanja opasnost po život i zdravlje pacijenta, u kojim slučajevima se u skladu sa zakonom mogu primijeniti i medicinske prinudne mjere, uz istovremene medicinske kontrolne mehanizme.

III. DEFINICIJA ŠTRAJKA GLAĐU

3.
Štrajk glađu podrazumijeva odbijanje uzimanja hrane, kao vid protesta ili vid zahtjeva.
Gladovanja u kraćem vremenskom periodu koja počinju i završavaju u roku od 72 sata, ne smatraju se štrajkom glađu.
Gladovanje bez unosa tečnosti u trajanju od više od nekoliko dana spada pod definiciju "štrajka glađu".
Ukupno gladovanje, uz uzimanje tečnosti, više od 72 sata iz metaboličkih razloga predstavlja jasnu definiciju "štrajka glađu".

IV. SMJERNICE ZA UPRAVLjANjE SITUACIJAMA KOD ŠTRAJKA GLAĐU

4.
Ljekari trebaju da shvate kliničke i moralne kriterije kada budu odlučivali o djelovanju prema štrajkačima glađu.
Ljekari također trebaju da budu svjesni simptoma kliničke psihologije različitih faza gladovanja, kako bi bili u stanju da pacijentu daju tačan savjet u vezi sa onim što može očekivati.
Osobe koje pate od bilo kojeg ozbiljnog psihosomatskog ili mentalnog poremećaja, koji utiče na njihovu moć rasuđivanja, zahtijevaju medicinska praćenja poremećaja i ne može im se dozvoliti da odbijaju da uzimaju hranu na način na koji će ugroziti svoje zdravlje.
Stoga, ocjena mentalnog stanja zdravlja pacijenta za ljekara mora da bude prvi korak.
5.
Ljekari treba da ocijene kompetentnost pacijenta i da shvate svrhu gladovanja, odnosno utvrde tačne motive odbijanja uzimanja hrane.
Ljekari trebaju da nasamo razgovaraju sa svim pacijentima, bez prisluškivanja drugih, u cilju zadobijanja njihovog povjerenja.
Ukoliko ljekar stekne dojam da štrajkači gladuju pod pritiskom ili iz