Na osnovu člana 20. stav 2. Zakona o kontroli predmeta od dragocjenih metala u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 13/02), a u vezi sa članom 108. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 16/02), direktor Republičkog zavoda za standardizaciju i metrologiju donosi

UPUTSTVO

O POSTUPKU VERIFIKACIJE PREDMETA OD DRAGOCJENIH METALA U REPUBLICI SRPSKOJ

(Objavljeno u "Sl. glasniku RS", br. 10 od 4. februara 2005)

Član 1.

Uputstvom o postupku verifikacije predmeta od dragocjenih metala u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Uputstvo) propisuju se postupak verifikacije predmeta od dragocjenih metala koju obavlja Republički zavod za standardizaciju i metrologiju, odnosno njegove unutrašnje područne organizacione jedinice (u daljem tekstu: Zavod), kao i način podnošenja zahtjeva za verifikaciju, oblik i sadržaj zahtjeva, metode ispitivanja, potrebna oprema za ispitivanje, način žigosanja i mjesto utiskivanja žiga.

Član 2.

Verifikacija predmeta od dragocjenih metala jeste njihovo ispitivanje i žigosanje.
Verifikacija se može obavljati u službenim prostorijama Zavoda ili poslovnim prostorijama proizvođača, odnosno uvoznika (u daljem tekstu: prizvođač/uvoznik) koji za to posjeduju rješenje o ispunjavanju propisanih uslova.

Član 3.

Verifikacija predmeta od dragocjenih metala obavlja se na pismeni zahtjev proizvođača/uvoznika.
Zahtjev za verifikaciju predmeta od dragocjenih metala mora da sadrži sljedeće podatke:
1) firmu i sjedište, odnosno ime, prezime i prebivalište podnosioca zahtjeva;
2) broj i datum podnošenja zahtjeva;
3) vrstu, broj i masu predmeta od dragocjenih metala;
4) porijeklo predmeta od dragocjenih metala, a za uvezene predmete i odgovarajuću ispravu (račun ili drugi dokument) u skladu sa carinskim propisima;
5) sastav legure;
6) potpis podnosioca zahtjeva;
7) potpis ovlašćenog lica Zavoda koje je primilo dragocjene metale prema zahtjevu.
Izgled obrasca zahtjeva za verifikaciju dat je u prilogu broj 1 i sastavni je dio ovog uputstva.
Službeno lice Zavoda svojim potpisom obavezno potvrđuje prijem na verifikaciju strukturu i količine predmeta od dragocjenih metala prema predatom zahtjevu.
Ako se verifikacija predmeta od dragocjenih metala obavlja u poslovnim prostorijama proizvođača/uvoznika, vrijeme obavljanja verifikacije dogovaraju predstavnici Zavoda i proizvođač/uvoznik, a radnik Zavoda je pri tom dužan poštovati pravila o radu proizvođača/uvoznika.

Član 4.

Predmeti od dragocjenih metala podnose se na verifikaciju kao finalni ili polufinalni proizvodi.
Predmeti od dragocjenih metala izrađeni ručno i predmeti od dragocjenih metala izrađeni mašinski ispituju se na isti način.
Predmeti od dragocjenih metala sastavljeni iz više dijelova ispituju se tako što se svaki dio ispituje posebno. Ako je veza između pojedinih dijelova čvrsta (nedjeljiva), dovoljno je ispitati samo jedan dio.
Predmeti od dragocjenih metala mješovite izrade ispituju se tako što se svaki dio ispituje posebno.
Predmeti od dragocjenih metala koji sadrže mehanički uređaj izrađen od nedragocjenog metala koji se ne može spolja vidjeti (npr. olovka, sat i dr.) ispituju se rastavljeni.
Predmeti od dragocjenih metala, presvučeni drugim dragocjenim metalom (npr. predmet od srebra presvučen zlatom, predmet od zlata presvučen platinom itd.) ispituju se na način na koji se ispituje dragocjeni metal od koga je predmet izrađen.
Prevlaka od dragocjenog metala na predmetima od nedragocjenog metala ne ispituje se.

Član 5.

Ispitivanje predmeta od dragocjenih metala sastoji se od:
1) vizuelnog pregleda;
2) identifikacije predmeta i
3) određivanja stepena finoće.

Član 6.

Vizuelnim pregledom utvrđuje se:
1) stanje u kome je predmet od dragocjenog metala podnesen na verifikaciju (polufinalni ili finalni, sa eventualnim oštećenjem i dr.);
2) da li postoje propisane oznake na predmetima domaće proizvodnje, kao i druge propisane oznake na uvezenim predmetima.

Član 7.

Pod identifikacijom predmeta podrazumijeva se utvrđivanje od kojih je (nedragocjenih ili dragocjenih) metala, odnosno njihovih legura izrađen.

Član 8.

Određivanje stepena finoće predmeta od dragocjenih metala utvrđuje se:
a) metodom probe na kamenu (približno određivanje) ili
b) kvantitativnom metodom (hemijskom analizom).
Za određivanje orijentacione vrijednosti stepena finoće mogu se koristiti i druge efikasnije (jeftinije i/ili jednostavnije) metode, a nakon toga se primjenjuje jedna od metoda iz stava 1. ovog člana.
Način određivanja stepena finoće, odnosno ispitivanja predmeta od dragocjenih metala je detaljnije uređen posebnim radnim uputstvom.

Član 9.

Ispitivanje predmeta od dragocjenih metala probom na kamenu vrši se radi identifikacije (raspoznavanja) dragocjenih metala i njihovih legura i približnog utvrđivanja finoće dragocjenih metala.
Probom na kamenu ispituju se predmeti od zlata finoće 585/1000 i 750/1000, predmeti od srebra, predmeti od platine i predmeti od paladijuma.

Član 10.

Opremu za ispitivanje predmeta od dragocjenih metala probom na kamenu obavezno čine:
1) probni kamen;
2) probne igle;
3) probna kiselina;
4) tamne bočice za kiseline;
5) kutije za probne igle;
6) sredstva za čišćenje probnog kamena i sl.

Član 11.

Probni kamen je sitnozrnasti kvarcni škriljac crne boje. Površina probnog kamena mora da bude mat brušena bez poliranja, a probna kiselina nanesena na probni kamen ne smije da pjeni i ostavlja mrlje, niti da rastvara kamen.

Član 12.

Probna igla mora da bude izrađena u obliku lamela ili štapića od dragocjenog metala poznatog sastava i zalemljena na bronzanu ili bakrenu dršku. Za svaku propisanu finoću dragocjenog metala koja se ispituje probom na kamenu mora postojati posebno izrađena probna igla, odnosno serija igala. U seriji određene finoće zastupljene su legure koje su u prometu najčešće. Probne igle moraju da budu vezane u snop i dokazanog (verifikovanog) sastava.
Izgled i dimenzije probne igle prikazani su na crtežu broj 1, a snop probnih igala na crtežu broj 2 priloga broj 4 ovoga uputstva.

Član 13.

Probne kiseline su smjesa mineralnih kiselina određene koncentracije. Sve mineralne kiseline koje se koriste za pravljenje probnih kiselina moraju da budu hemijski čiste.

Član 14.

Kvantitativnom hemijskom analizom ispituje se i utvrđuje finoća predmeta od dragocjenog metala, odnosno legure jednog ili više dragocjenih metala, odnosno određuje se tačan hemijski sastav legure. Za ispitivanje kvantitativnom hemijskom analizom koriste se metode:
1) kupelacije;
2) po Gej Lisaku ili Volhardu