Na osnovu člana 106. stav 3. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), federalni ministar rada i socijalne politike donosi

UPUTSTVO

O METODAMA UTVRĐIVANjA PODOBNOSTI DJETETA I OSOBE KOJA ŽELI USVOJITI DIJETE I NAČINU IZRADE MIŠLjENjA O PODOBNOSTI ZA USVOJENjE

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 17 od 12 aprila 2006)

1.
Ovim Uputstvom propisuju se metode utvrđivanja podobnosti djeteta i osobe koja želi usvojiti dijete i načinu izrade mišljenja o podobnosti za usvojenje.
2.
Organ starateljstva utvrđuje da li su ispunjeni uvjeti za usvojenje djeteta na osnovu analize priložene, odnosno, po službenoj dužnosti pribavljene slijedeće dokumentacije za dijete:
- izvoda iz matične knjige rođenih,
- izvoda iz matične knjige rođenih za roditelje,
- izvoda iz matične knjige umrlih za roditelje (u slučaju da su umrli),
- uvjerenja o državljanstvu,
- socijalne anamneze,
- pristanka roditelja, staratelja, odnosno staratelja za poseban slučaj,
- ljekarskog uvjerenja,
- mišljenja psihologa i pedagoga o podobnosti za usvojenje,
- rješenja o stavljanju maloljetnog djeteta pod starateljstvo i imenovanju staratelja.
3. Pored navedene dokumentacije, u zavisnosti od specifičnosti slučaja, potrebno je pribaviti i izvršiti analizu:
- dokumenata iz kojih se vidi da nema izgleda da će se dijete maloljetnih roditelja podizati u porodici roditelja, odnosno drugih bližih srodnika (izjave roditelja i bližih srodnika date na zapisnik i sl.),
- dokumenata iz kojih se vidi da je bezuspješno izvršena potraga za roditeljima u slučaju da nisu poznati roditelji djeteta (potvrde nadležnih organa unutrašnjih poslova),
- dokumenata iz kojih se vidi da dijete nije moglo biti usvojeno u Bosni i Hercegovini u situaciji kada se kao potencijalni usvojioci pojavljuju strani državljani (obavijesti drugih organa starateljstva, izjave potencijalnih usvojilaca date na zapisnik i sl.),
- odluke da je roditelju oduzeto roditeljsko staranje,
- dokaza iz kojeg će se vidjeti da roditelj ne živi sa djetetom, a da je tri mjeseca u većoj mjeri zapustio staranje o djetetu,
- dokaza iz kojih će se vidjeti da maloljetni roditelj nije sposoban shvatiti značenje usvojenja (nalaz i mišljenje psihologa, psihijatra i sl.),
- odluke kojom je roditelju maloljetnog djeteta ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost,
- dokaza da je roditelju maloljetnog djeteta boravište nepoznato najmanje šest mjeseci i da se u tom periodu ne brine o djetetu (potvrda organa unutrašnjih poslova, izjave svjedoka date na zapisnik i sl.),
- rješenja o imenovanju posebnog staratelja maloljetnom djetetu,
- pristanka za usvojenje maloljetnog djeteta starijeg od deset godina datog na zapisnik kod organa koji vodi postupak za usvojenje.
4. Organ starateljstva utvrđuje podobnost osobe (osoba), koja želi usvojiti dijete na osnovu analize