Prihvatajući obaveze iz člana 19. UN Konvencije o pravima djeteta koji obavezuje države članice da preduzmu sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere radi zaštite djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zloupotrebe, zanemarivanja ili nemarnog odnosa, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući i seksualnu zloupotrebu, dok je na brizi kod roditelja, zakonitih staralaca ili nekog drugog lica kome je povjerena briga o djetetu;
Polazeći od činjenice da je prevencija nasilja nad djecom od opšteg društvenog interesa i najbolji način zaštite svakog djeteta,
Imajući u vidu da je svaki oblik nasilja za djecu ponižavajući,
Imajući u vidu posljedice koje svaki oblik nasilja nad djecom ostavlja na rast, razvoj i odrastanje djeteta;
U cilju unapređivanja i jačanja međusobne saradnje u zaštiti djeteta od svakog oblika nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja,
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske,
Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske,
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpskeu Banjoj Luci, 20. novembra 2012. godine, potpisuju
PROTOKOL
O POSTUPANjU U SLUČAJU NASILjA, ZLOSTAVLjANjA ILI ZANEMARIVANjA DJECE
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 82 od 24. septembra 2013)
I- UVOD
Za zaštitu djece od svakog oblika nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja neophodno je uspostavljanje sistema koji će djelovati preventivno u smislu sprečavanja nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja, i istovremeno omogućiti da se u svim slučajevima nasilja pokrene brz i koordinisani postupak koji prekida nasilje, štiti dijete od daljeg nasilja i obezbjeđuje odgovarajuću intervenciju za oporavak i dalji bezbjedan razvoj djeteta.
Osnovna svrha ovog protokola je unapređenje društvene brige za dijete i njegovu zaštitu i obezbjeđivanje potrebne pomoći u svim situacijama kada je dijete izloženo nekom od oblika nasilja ili zlostavljanja, na način da se osigura adekvatna i blagovremena reakcija nadležnih institucija i službi.
Protokol sadrži definicije različitih oblika nasilja nad djecom, određuje osnovne principe na kojima se zasniva, definiše osnovne i posebne ciljeve u postupanju, utvrđuje obaveze nadležnih institucija i službi na postupanje u svim slučajevima nasilja nad djecom, te definiše oblike, način i sadržaj saradnje između nadležnih institucija i službi koje po svom mandatu preduzimaju mjere i aktivnosti u zaštiti djece od nasilja.
Postupajući u skladu sa odredbama Protokola, u svim aktivnostima, nadležne institucije i službe će:
1. prema djeci žrtvama postupati krajnje obazrivo, na način kojim se poštuje njihovo dostojanstvo,
2. prema djeci žrtvama postupati prema načelu najboljeg interesa djeteta, naročito obazrivo i brižljivo štititi sva prava i interese djeteta, posebno vodeći računa o uzrastu djeteta i stepenu psihofizičkog razvoja, njegovom zdravstvenom i emocionalnom stanju, savjetovati se sa stručnjacima i uvažavati njihove preporuke o načinu postupanja sa djecom žrtvama nasilja,
3. obavijestiti roditelje ili staraoce djeteta o toku i/ ili ishodu postupka koji se vodi,
4. obavijestiti roditelje ili staraoce djeteta o daljnjem postupanju,
5. uspostaviti jedinstvenu evidenciju o izrečenim i primijenjenim mjerama, te podatke dostavljati nadležnom ministarstvu.
Pored navedenih aktivnosti, nadležne institucije i službe kontinuirano će:
1. raditi na razvijanju svijesti o problemu nasilja nad djecom,
2. senzibilisati stručnjake i širu javnost za problem nasilja nad djecom,
3. razvijati i jačati multidisciplinarni pristup u rješavanju problema nasilja nad djecom i pomoći djeci žrtvama nasilja,
4. edukovati djecu, roditelje i sve koji rade sa djecom o problemu nasilja i podsticati ih da prijave svaki oblik nasilja,
5. osigurati adekvatno postupanje i reakciju nadležnih institucija.
Adekvatno postupanje nadležnih institucija i službi vezano za problem nasilja nad djecom zahtijeva stalnu saradnju svih nadležnih, jer je navedena saradnja uslov sveobuhvatne i kvalitetne zaštite djece od svakog oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Prepuštanje tereta odgovornosti i djelovanja samo jednom učesniku, npr. samo školi ili samo policiji, neće dati očekivane rezultate, niti će doprinijeti smanjenju nasilja nad djecom.
II- NASILjE, ZLOSTAVLjANjE ILI ZANEMARIVANjE
U Protokolu pojam NASILjE obuhvata različite vrste i oblike nasilnog ponašanja kojima se može povrijediti dijete.
Nasilje se definiše kao svaki oblik ponašanja prema djetetu koje ima za cilj povređivanje ili nanošenje bola, bilo fizičkog ili psihičkog, zapostavljanje i/ili zanemarivanje djeteta, maltretiranje i/ ili bilo koji oblik eksploatacije djeteta, uključujući i seksualnu eksploataciju.1
Nasilje nad djecom može imati različite oblike. Između različitih oblika nasilja nad djecom ne postoje precizne granice, nažalost, oni se međusobno prepliću i uslovljavaju.
Različitim oblicima nasilja, koje može biti direktno ili indirektno, djeca mogu biti izložena u porodici (primarnoj, hraniteljskoj...), vaspitno-obrazovnoj ustanovi, ustanovi socijalne zaštite i svakom drugom okruženju u kojem djeca borave po bilo kojem osnovu (sportski klubovi, igrališta i sl.).
Nasilje nad djecom javlja se u različitim oblicima:
Fizičko nasilje se odnosi na ponašanje u kojem se primjenjuje fizička sila i koje ima za namjeru da nanese određeni, pa makar i najmanji stepen bola i/ili neugodnosti2, što dovodi do stvarnog ili potencijalnog povređivanja djeteta.
Primjeri fizičkog nasilja su: udaranje, šutiranje, guranje, šamaranje, čupanje, davljenje, bacanje, gađanje, napad oružjem, trovanje, paljenje, posipanje vrućom vodom, uskraćivanje hrane, sna, grebanje, štipanje, ugrizanje i sl.
Emocionalno/psihičko nasilje je odnos ili ponašanje kojim se zapostavlja, ugrožava, potcjenjuje, vrijeđa i/ili verbalno napada ličnost djeteta i ispoljavaju negativna osjećanja prema njemu.
Ovim ponašanjem propušta se obezbijediti djetetu odgovarajuća i podržavajuća sredina neophodna za zdrav emocionalni i socijalni razvoj u skladu sa potencijalima djeteta.
Emocionalno nasilje i zlostavljanje obuhvata postupke kojima se vrši omalovažavanje, ignorisanje, vrijeđanje, zastrašivanje, ucjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, pripisivanje krivice za problem, ogovaranje, podsmijavanje, ismijavanje djetetovog izgleda ili nekih njegovih osobina, neprihvatanje, iznuđivanje, manipulisanje, prijetnja, ograničavanje kretanja djeteta, uništavanje ili oštećenje djetetovih stvari, nametanje osjećanja da su neželjena, bezvrijedna, nevoljena. Emocionalno nasilje obuhvata i situacije u kojima je dijete prisutno prilikom vršenja nasilja nad drugim licem, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu, te druge oblike ponašanja kojima se dijete ponižava ili mu se nanosi bol i sramota.
Socijalno nasilje je isključivanje iz grupe i diskriminacija. Odnosi se na sljedeće oblike ponašanja: odvajanje deteta od drugih na osnovu različitosti, dovođenje u poziciju neravnopravnosti i nejednakosti, izolaciju, nedruženje, ignorisanje i neprihvatanje po bilo kojem osnovu.
Seksualno nasilje i zloupotreba djece podrazumijeva njihovo uključivanje u seksualnu aktivnost koju ona ne shvataju u potpunosti, za koju nisu razvojno dorasla (ne prihvataju je, nisu u stanju da se sa njom saglase) i koja ima za cilj da pruži uživanje ili zadovolji potrebe druge osobe.
Seksualnim nasiljem smatra se:
- seksualno uznemiravanje - lascivno komentarisanje, etiketiranje, širenje priča, dodirivanje, upućivanje poruka, fotografisanje, telefonski pozivi i sl. sa seksualnim konotacijama,
- bavljenje seksualnim aktivnostima sa djetetom, stupanje u seksualne aktivnosti sa djetetom kada je pri tom primijenjena prinuda, sila ili prijetnja ili zloupotrijebljen priznati položaj povjerenja, autoriteta ili uticaja na dijete, uključujući i položaj unutar porodice ili zloupotrijebljena posebno osjetljiva situacija u kojoj se dijete nalazi, njegov ranjivi položaj, naročito zbog mentalne ili fizičke smetnje u razvoju ili stanja zavisnosti,3
- izlaganje djeteta bilo kojem obliku pornografskog materijala - angažovanje ili navođenje djeteta da učestvuje u pornografskim predstavama, primoravanje djeteta da učestvuje u pornografskim predstavama ili ostvarivanje zarade ili neki drugi vid iskorišćavanja djeteta u takve svrhe,
- angažovanje djeteta za bavljenje prostitucijom ili navođenje djeteta da učestvuje u prostituciji, primoravanje djeteta na prostituciju ili ostvarivanje zarade od nekog drugog vida iskorišćavanja djeteta u takve svrhe, korišćenje usluga dječije prostitucije.
Nasilje korišćenjem informacionih tehnologija