Na osnovu člana 17. stav 4. i člana 46. tačka g) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 111/08) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 118 /08, 11/09, 74/10 i 86/10), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede donosi

PRAVILNIK

O ZAŠTITI ŽIVOTINjA PRILIKOM KLANjA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 113 od 11. novembra 2010)

Član 1.

(1) Ovim pravilnikom propisuju se uslovi zaštite životinja uzgojenih i držanih za proizvodnju mesa, kože, krzna ili drugih proizvoda tokom njihovog premještanja, smještaja u depou, sputavanja, omamljivanja, klanja i usmrćivanja, uključujući i usmrćivanje životinja u svrhu kontrole bolesti. (2) Odredbe ovog pravilnika ne primjenjuju se na:
a) tehničke ili naučne eksperimente na životinjama u vezi sa postupcima iz stava 1, ovog člana, koji se sprovode pod nadzorom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo),
b) životinje usmrćene pri kulturnim ili sportskim događajima i
v) usmrćenu slobodno živeću divljač.

Član 2.

(1) Pojedini pojmovi u ovom pravilniku imaju sljedeće značenje:
a) klaonica je svaki objekat, uključujući opremu i sredstva za kretanje i smještaj životinja, namijenjen komercijalnom klanju životinja (kopitari, preživari, svinje, kunići i perad),
b) premještanje je istovar životinja ili njihovo prevoženje, odnosno kretanje od istovarnih platformi, staja ili obora u klaonici do prostorija ili mjesta na kojim će biti zaklane,
v) smještaj u depou je držanje životinja u stajama, oborima, natkrivenim prostorima ili otvorenim površinama koje klaonice koriste u svrhu osiguranja bilo koje potrebne brige (voda, hrana, odmor) prije klanja,
g) sputavanje je primjena bilo kog postupka na životinji kome je svrha ograničavanje kretanja životinje da bi se omogućilo efikasno omamljivanje ili usmrćivanje,
d) omamljivanje je postupak koji primijenjen na životinji uzrokuje trenutni gubitak svijesti koji traje do smrti životinje,
đ) usmrćivanje je postupak kojim se uzrokuje smrt životinje,
e) klanje je uzrokovanje smrti životinje njenim iskrvarenjem i
ž) obredno klanje je uzrokovanje smrti životinje njenim iskrvarenjem u cilju zadovoljavanja propisa određenih vjerskih zajednica i konfesija u Bosni i Hercegovini.
(2) U slučaju obrednog klanja, vjerske zajednice registrovane u Bosni i Hercegovini po čijim pravilima se obavlja klanje nadležne su za primjenu i praćenje posebnih odredaba koje se odnose na klanje, u skladu sa vjerskim obredima, a postupak klanja se sprovodi pod nadzorom veterinarskog inspektora ili ovlašćenog veterinara.

Član 3.

Vlasnik ili lice odgovorno za životinje mora osigurati da životinje zaklane ili usmrćene u bilo kojoj klaonici, na farmi, prostorima ili drugim mjestima budu tokom premještanja, smještaja, sputavanja, omamljivanja, klanja ili usmrćivanja pošteđene bilo kakvog uznemiravanja, boli ili patnje, koje je moguće izbjeći.

Član 4.

Vlasnik ili odgovorno lice u klaonici mora osigurati da je konstrukcija klaonice, prostori i oprema klaonice kao i njihova upotreba takva da životinje ne budu izložene bilo kakvom uznemiravanju, bolu ili patnji, koje je moguće izbjeći.

Član 5.

(1) Vlasnik ili odgovorno lice u klaonici mora osigurati da su kopitari, preživari, svinje, kunići i perad koji su dopremljeni na klanje:
a) premješteni i, po potrebi, adekvatno smješteni,
b) sputani,
v) omamljeni prije klanja ili trenutno usmrćeni i
g) iskrvareni.
(2) Ukoliko se životinje kolju u skladu sa posebnim postupcima obrednog klanja, kako se zahtijeva određenim vjerskim pravilima, ne primjenjuju se zahtjevi iz stava 1. tačke v) ovog člana.
(3) Veterinarska inspekcija može objektima za klanje odobriti odstupanje od stava 1. tačke a) ovog člana samo za goveda.
(4) Objektima za klanje veterinarska inspekcija može odobriti odstupanje od stava 1. tačka a) ovog člana kao i od postupaka omamljivanja i usmrćivanja navedenih u čl. od 10. do 17. ovog pravilnika za perad, kuniće, svinje, ovce i koze, ako su ispunjeni zahtjevi iz člana 3. ovog pravilnika.

Član 6.

(1) Svaka klaonica mora imati odgovarajuću opremu i prostore za istovar životinja iz prevoznog sredstva.
(2) Životinje, nakon dolaska u klaonicu, moraju biti istovarene što je moguće prije, a ukoliko se životinje ne mogu istovariti odmah po dolasku u klaonicu, moraju biti zaštićene od nepovoljnih vremenskih uslova i mora im biti osigurana odgovarajuća ventilacija.
(3) Životinje koje, s obzirom na vrstu, pol, starost ili porijeklo, mogu povrijediti jedna drugu moraju biti držane i smještene u depou odvojeno jedne od drugih.
(4) Tokom boravka u klaonici životinje moraju biti zaštićene od nepovoljnih vremenskih uslova, a ako su bile izložene visokim temperaturama pri povećanoj vlažnosti, potrebno ih je rashladiti na odgovarajući način.
(5) Kondicija i zdravstveno stanje životinja moraju se provjeravati najmanje dva puta dnevno, ujutro i naveče.
(6) Životinje koje su bile izložene bolu ili patnji tokom prevoza ili po dolasku u klaonicu moraju biti odmah zaklane, a ukoliko to nije moguće, potrebno ih je izdvojiti i zaklati što je moguće prije, a najkasnije u roku od dva sata.
(7) Životinje koje ne mogu hodati ne smiju se vući do mjesta klanja, već ih je potrebno usmrtiti tamo gdje leže ili ih, gdje je to moguće, a da im se ne uzrokuje još više patnje, prevesti na kolicima ili pokretnoj platformi do mjesta za prisilno klanje.

Član 7.

Postupanje sa životinjama koje nisu dopremljene u spremnicima sastoji se u sljedećem:
a) ukoliko klaonice imaju opremu za istovar životinja, takva oprema mora imati pod koji onemogućava klizanje i, ukoliko je to potrebno, postranu zaštitu,
b) mostovi, rampe i prolazi moraju imati stranice, ograde ili neki drugi oblik postrane zaštite kako bi se spriječilo ispadanje životinja,
v) izlazne ili ulazne rampe moraju imati najmanji mogući nagib,
g) tokom istovara životinje moraju biti pošteđene straha i uznemirenosti i sa njima se ne smije loše postupati, a potrebno je i osigurati da ne padnu,
d) životinje ne smiju biti podizane za glavu, rogove, uši, noge, rep ili runo niti na bilo koji drugi način koji im može prouzrokovati nepotrebnu bol, patnju ili povrede, a kada je to potrebno, životinje moraju biti vođene pojedinačno,
đ) životinje moraju biti pažljivo premještane, prolazi moraju biti tako konstruisani da je mogućnost povređivanja životinja svedena na najmanju moguću mjeru i raspoređeni tako da se iskoristi sklonost životinja za praćenje nagona stada,
e) pribor koji se koristi za tjeranje životinja mora biti korišćen samo u te svrhe i samo tokom kraćeg perioda,
ž) korišćenje pribora za elektrošokove mora se izbjegavati kada je to moguće, u svakom slučaju, taj se pribor može upotrebljavati samo za odrasla goveda i odrasle svinje koje odbijaju da se pomjere i samo onda kada ispred sebe imaju dovoljno prostora za kretanje,
z) elektrošokovi ne smiju trajati duže od jedne sekunde, između njih moraju biti dovoljno dugi razmaci i mogu se primijeniti samo na mišićima stražnjeg dijela tijela, ne smiju se ponovno upotrebljavati ako životinja na njih ne reaguje,
i) životanje se ne smiju udarati ili pritiskati na bilo koji posebno osjetljivi dio tijela i nije dozvoljeno gnječiti, zavrtati ili lomiti rep životinje, pritiskati joj oči, kao i