Na osnovu člana 160. stav (2) tačka a) u vezi sa članom 56. stav (2) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu ("Službeni glasnik BiH", br. 36/08 i 87/12), člana 4. i 14. stav (1) alineja 8) Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09, 103/09, 87/12 i 6/13) i člana 16. Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02 i 102/09), Ministarstvo sigurnosti donijelo je

PRAVILNIK

O ZAŠTITI STRANACA ŽRTAVA TRGOVINE LjUDIMA

(Objavljeno u "Sl. glasniku BiH", br. 49 od 24 juna 2013)

I. OPĆE ODREDBE

(Predmet Pravilnika)

Član 1.

Ovim pravilnikom utvrđuju se pravila i standardi u postupanju kao i druga pitanja u vezi sa prihvatom, oporavkom i povratkom stranca žrtve trgovine ljudima (u daljem tekstu: žrtva trgovine).

(Upotreba termina)

Član 2.

U smislu ovog pravilnika:
(a) "Trgovina ljudima" znači regrutovanje, transport, transfer, skrivanje/pružanje utočišta ili prihvat osoba, putem prijetnje ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti ili stanja ugroženosti, davanje ili primanje novca ili beneficija za dobijanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu eksploatacije. Eksploatacija uključuje, i u najmanjoj mjeri, iskorištavanje prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili praksu sličnu ropstvu, pokornost ili uzimanje organa.
(b) Pristanak žrtve trgovine na namjeravanu eksploataciju izloženu u tački a) ovog člana biće nevažan kada je upotrijebljeno bilo koje sredstvo izloženo u tački a).
(c) Regrutovanje, transport, transfer, skrivanje ili prihvat djeteta radi eksploatacije smatraće se "trgovinom ljudima" čak i kada ne uključuje nijedno sredstvo predviđeno tačkom a) ovog člana.
(d) "Dijete" je svaka osoba mlađa od osamnaest godina.
(e) "Žrtva" je svaka fizička osoba koja je postala predmetom trgovine ljudima u smislu definicije iz tačke a) ovog člana.
(f) "Specijalni tretman djeteta" podrazumijeva osiguranje smještaja na sigurno mjesto, poštivanje mišljenja djeteta, pravo na povjerljivost i diskreciju, pravo na informaciju, efikasno vođenje postupka odnosno procjenu pojedinačnog slučaja, pronalaženje i primjenu trajnog rješenja, uz poštivanje najboljeg interesa djeteta.
(g) Organi u postupanju su: organizacione jedinice Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo), Služba za poslove sa strancima (u daljem tekstu: Služba), Granična policija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Granična policija), tužilaštva, policijski organi u BiH, inspekcijski organi i nadležni organi socijalne zaštite.

(Zaštita privatnosti i identiteta žrtve trgovine)

Član 3.

(1) U cilju osiguranja zaštite privatnosti i identiteta žrtve trgovine, u svim postupcima obavezna je primjena zakona i drugih propisa o zaštiti ličnih podataka.
(2) U cilju zaštite identiteta žrtve trgovine Ministarstvo uspostavlja evidenciju o strancima žrtvama trgovine kojima je odobren boravak u BiH, usaglašenu sa zakonima i drugim propisima o zaštiti ličnih podataka, te omogućava pristup podacima osobama ovlaštenim za korištenje tih podataka.
(3) Vrste podataka, procedure unosa, obrade, pristupa, kontrole, korištenja, čuvanja i brisanja podataka o strancima žrtvama trgovine iz stava (2) ovog člana, kao i druge odredbe bitne za funkcionisanje "Evidencije o strancima žrtvama trgovine ljudima" propisuje instrukcijom ministar sigurnosti.

(Zaštita žrtve trgovine)

Član 4.

Organi u postupanju neće pokretati postupke protiv žrtve trgovine zbog nezakonitog ulaska ili boravka u zemlji ako su ove radnje izvršene u direktnoj vezi sa trgovinom ljudima.

(Zabrana diskriminacije)

Član 5.

Prema žrtvi trgovine ne smije se ispoljavati diskriminacija po bilo kojim osnovama, uključujući spol, rasu, boju kože, jezik, obrazovanje, vjeroispovjest, politička i druga stajališta, nacionalno i socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob, psihičku ili fizičku invalidnost, status koji se stiče rođenjem ili neki drugi status.

II. PRIHVAT I SMJEŠTAJ ŽRTAVA TRGOVINE

(Identifikacija i prihvat žrtve trgovine)

Član 6.

(1) Organi u postupanju su dužni da sa strancem za koje postoje osnovi sumnje da se radi o žrtvi trgovine postupaju kao sa žrtvom trgovine sve dok postoje navedeni osnovi sumnje.
(2) U postupku identifikacije žrtve trgovine nadležni organi su dužni da cijene sljedeće pokazatelje:
- samoidentifikaciju,
- mjesto i uslove gdje je stranac potencijalna žrtva trgovine pronađena,
- ograničenje lične slobode,
- psihofizičko stanje osobe,
- dob osobe, posebno ako su osobe u dobi do 18 godina,
- način i svrhu ulaska u Bosnu i Hercegovinu,
- status, kretanje i boravak osobe u Bosni i Hercegovini,
- posjedovanje putne isprave,
- posjedovanje finansijskih sredstava i
- druge okolnosti relevantne za pravilnu identifikaciju.

(Obaveza organa u postupanju)

Član 7.

Organi u postupanju u slučaju postojanja osnova sumnje da se radi o žrtvi trgovine - strancu dužni su bez odlaganja pismeno obavijestiti organizacionu jedinicu Službe, a u cilju osiguranja prihvata i smještaja.

(Obavljanje intervjua)

Član 8.

(1) Inspektor za strance organizacione jedinice Službe u mjestu gdje je zatečen stranac za kojeg postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine obavlja intervju uz prethodno upoznavanje stranca sa pravima i obavezama utvrđenim Zakonom, kao i o mogućnosti korištenja nezavisne pravne pomoći u svim fazama postupka, te o pravu da tok postupka prati na jeziku koji razumije, što se konstatuje zapisnikom.
(2) Inspektor za strance organizacione jedinice Službe prilikom obavljanja intervjua utvrđuje činjenice iz člana 6. ovog pravilnika.
(3) Organizaciona jedinica Službe istovremeno je obavezna dostaviti odgovarajuću informaciju nadležnom tužilaštvu uz osiguranje povjerljivosti izvora informacije.

(Smještaj, postupak i nadležnost za smještaj žrtve trgovine)

Član 9.

(1) U cilju osiguranja adekvatnog i sigurnog smještaja žrtve trgovine Ministarstvo u skladu sa članom 98. stav (1) Zakona osniva Centar za smještaj žrtava trgovine ljudima (u daljem tekstu: sklonište) i u skladu sa članom 98. stav (6) Zakona vrši nadzor nad radom navedene specijalizovane ustanove za prihvatanje stranaca.
(2) Ministarstvo može potpisati protokol o saradnji sa NVO-ima o korištenju kapaciteta NVO-a kao skloništa za smještaj i zbrinjavanje žrtava trgovine, kojim se uređuju međusobna prava i obaveze uz poštivanje odredbi ovog pravilnika.
(3) Organizaciona jedinica Službe, nakon obavljenog intervjua, a uz pisanu saglasnost stranca za kojeg postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine i uz konsultacije sa tužiocem, stranca upućuje u sklonište radi pružanja pomoći i zaštite, te radi sprječavanja njegove dalje eksploatacije ili zlostavljanja.
(4) Smještaj žrtve trgovine u sklonište vrši organizaciona jedinica Službe uz pismeni zahtjev upućen Upravi skloništa, a kopiju zahtjeva dostavlja Ministarstvu. Ukoliko žrtvu trgovine smjesti organizaciona jedinica Službe koja nije nadležna po mjestu lokacije skloništa, dužna je odmah o tome obavijestiti organizacionu jedinicu Službe gdje se nalazi sklonište i dostaviti kompletnu dokumentaciju, te je ista nadležna za dalje postupanje.
(5) Ukoliko se dob stranca ne može utvrditi sa sigurnošću, a postoje razlozi za vjerovanje da se radi o djetetu, isti se tretira kao dijete sve do potvrđivanja njegove starosne dobi. Prema toj osobi se poduzimaju sve posebne propisane mjere u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta, te se obavještava mjesno nadležni općinski organ uprave za poslove socijalne zaštite u cilju osiguranja privremenog staratelja.
(6) Uprava skloništa bez odlaganja dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici Službe i Ministarstvu informacije o prijemu upućene osobe.
(7) Uprava skloništa osigurava osobama iz stava (3) ovog člana uživanje svih prava propisanih članom 14. ovog Pravilnika.

(Status zaštićene osobe)

Član 10.

(1) Osoba za koju postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine, smještajem u sklonište stiče status zaštićene osobe na period od 30 dana od datuma prijema u sklonište, što se smatra periodom oporavka i razmišljanja, da bez uticaja počinilaca krivičnih djela i na osnovu pravih informacija donese odluku, da li će sarađivati sa nadležnim organima radi istrage u otkrivanju i procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima.
(2) Prema strancu za kojeg postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine i koji je u statusu zaštićene osobe, neće se pokretati i/ili izvršavati mjere protjerivanja iz BiH.
(3) Status zaštićene osobe ne dovodi u pitanje radnje koje provode nadležni organi u primjeni