Na osnovu člana 185. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera ("Službeni glasnik", broj 13/05), ministar pravde Bosne i Hercegovine donosi

PRAVILNIK

O VRSTI I UVJETIMA ZA IZVRŠENjE KRIVIČNE SANKCIJE RADA ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 18 od 20 marta 2006, 43/10)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se vrste i uvjeti za izvršenje krivične sankcije rada za opće dobro na slobodi, koja predstavlja posebnu krivično-pravnu mjeru, odnosno mjeru iz kategorije alternativnih krivičnih sankcija, koju u zakonom predviđenom postupku izrekne Sud Bosne i Hercegovine, inozemni sud za djela predviđena u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ili je to predviđeno Međunarodnim ugovorom, kao i na zahtjev osuđenog lica ako mu je ta sankcija izrečena u entitetskim sudovima za djela predviđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.
Rad za opće dobro na slobodi (u daljnjem tekstu: rad za opće dobro), izvršava Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde).

Član 2.

Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše do jedne godine, istovremeno može odrediti da se izrečena kazna, uz pristanak optuženika, zamijeni radom za opće dobro.
Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro zasniva se na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i raspon kazne, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali istovremeno uvjetna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivično-pravnih sankcija.

Član 3.

Rad za opće dobro određuje se u trajanju srazmjerno izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše devedeset radnih dana. Rok izvršenja rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine.
Pod radnim danom podrazumijeva se osmosatno radno vrijeme, odnosno sedmično radno vrijeme lica raspoređenog na rad za opće dobro iznosi 40 sati, a raspoređuje se na najmanje pet radnih dana.
Lica koja rade puno radno vrijeme po osnovu navedene krivično-pravne mjere, imaju pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od 30 minuta.

Član 4.

Odmjeravajući trajanje rada za opće dobro kao i rok izvršenja tog rada, sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične situacije i zaposlenja.
Broj radnih dana za opće dobro u toku jednog mjeseca koje će osuđenik izvršavati kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora odredit će sud s tim da prvi mjesec rada mora imati najmanje deset radnih dana a svi ostali mjeseci sveukupno mogu imati najviše do osamdeset radnih dana.
U cilju srazmjernog određivanja rada za opće dobro izrečenoj kazni zatvora, djelimičnog izvršenja navedenog rada kao i okolnostima iz stava (1) i (2) ovog člana, trajanje rada može se osim u radnim danima, određivati i u radnim satima manjim od osmosatnog radnog vremena.

Član 5.

U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka, nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro.
Trajanje rada za opće dobro određuje se srazmjerno izrečenoj kazni zatvora u trajanju od najmanje 10 do najviše 90 radnih dana, pa će na osnovu toga sud tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opće dobro posebno u slučajevima kada je osuđeni samo djelimično izvršio rad za opće dobro.

Član 6.

Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro može se primijeniti i u slučajevima kada se odlukom suda novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, shodno članu 47. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10).

Član 7.

Izvršavanje rada za opće dobro prema osuđeniku započinje nakon pravosnažnosti sudske presude.
Rad za opće dobro traje najmanje 10 a najviše 90 dana, u skladu s presudom iz prethodnog stava.
Rad za opće dobro izvršava se u mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenika.
Rok za upućivanje osuđenika na izvršavanje rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca ni duži od jedne godine od dana dostavljanja presude Ministarstvu pravde.
Osuđenik ne snosi troškove izvršavanja rada za opće dobro niti plaća takse na podneske, službene radnje i odluke u vezi s primjenom ovoga pravilnika.
Rad za opće dobro je besplatan i ne služi postizanju dobiti.

Član 8.

Svrha izvršavanja rada za opće dobro je da se, uvažavajući opću svrhu krivično-pravnih sankcija, osuđenik kojem je, pod određenim uvjetima i obavezama, ograničena sloboda, ne isključi iz društva, već da, uz pomoć i nadzor društvene zajednice, dobrovoljno ličnim postupcima, radom i odnosom prema posljedicama izazvanim počinjenim djelom razvije svijest o štetnosti određenih ponašanja i odgovornosti za štetne posljedice.

Član 9.

Državni organi, ustanove i druga pravna lica dužni su sarađivati s Ministarstvom pravde, u izvršavanju rada za opće dobro, kad to Ministarstvo pravde od njih zatraži.

Član 10.

Rad za opće dobro, može se obavljati u državnim organima, ustanovama i drugim pravnim licima (u daljnjem tekstu: poslodavac), koje obavljaju djelatnost u okviru koje se može ostvariti opća svrha kažnjavanja izvršavanja krivično-popravnih sankcija i posebna svrha izvršenja rada za opće dobro.
Djelatnost poslodavca treba biti humanitarna, ekološka, komunalna, uslužna, kao i svaka druga djelatnost za koju Ministarstvo pravde smatra da se sa istom može postići opća svrha izvršavanja, kao i posebna svrha izvršavanja navedene krivične sankcije.

Član 11.

Poslovi na kojima se obavlja rad za opće dobro u državnim organima mogu biti:
1. Administrativno-tehnički,
2. Operativno-tehnički i
3. Pomoćni poslovi.

Član 12.

Poslovi na kojima se obavlja djelatnost u ustanovama mogu biti pomoćni i administativno-tehnički poslovi u javnim ustanovama čiji je osnivač Vijeće ministara BiH, Federacija BiH, Republika Srpska, Brčko Distrikt BiH, kantoni Federacije BiH ili u ustanovama u kojima su navedeni organi povjerili javna ovlaštenja, općine, kao i u drugim ustanovama u oblasti fizičke kulture, kulture, obrazovanja, nauke, zdravstva, dječje zaštite, socijalne zaštite i socijalne sigurnosti.

Član 13.

Poslovi na kojima se obavlja djelatnost u drugim pravnim licima mogu biti poslovi nekvalifikovanog do visokokvalifikovanog radnika, odnosno pomoćni i administrativno-tehnički poslovi u javnim preduzećima čiji su osnivači organi iz člana 12. ovog Pravilnika, preduzećima, firmama, kao i drugim pravnim licima ili udruženjima.

Član 14.

Poslovi kod poslodavca kod kojeg je osuđenik do tada bio u radnom odnosu mogu biti isti poslovi na kojima je osuđenik do tada radio ili drugi poslovi.

Član 15.

Ministarstvo pravde raspoređuje osuđenike na rad za opće dobro, određuje vrstu posla i radno mjesto na kojem će se obavljati rad za opće dobro, vodeći računa o sposobnostima i znanjima osuđenog lica.
Ministarstvo pravde neposredno preduzima mjere za poboljšanje izvršavanja rada za opće dobro, pruža stručnu pomoć, prikuplja i