Na osnovu člana 41. st. 1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11), federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA I POSTUPKU UPUĆIVANjA OSIGURANIH LICA NA LIJEČENjE U INOSTRANSTVO

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 93 od 22 novembra 2013)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom uređuju se uvjeti i postupak upućivanja osiguranih lica na liječenje u inostranstvu.

Član 2.

(1) Pod liječenjem se podrazumijeva ambulantno-polikliničko, bolničko liječenje i kontrolni pregledi, koji se obavljaju u zdravstvenim ustanovama u inostranstvu, sa kojima Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni zavod osiguranja) zaključi pojedinačne ugovore o pružanju usluga, odnosno u zdravstvenim ustanovama država sa kojima Bosna i Hercegovina ima zaključene međudržavne ugovore o socijalnom osiguranju, koji predviđaju mogućnost upućivanja osiguranika jedne države na liječenje u drugu državu ugovornicu.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana osigurano lice čije je liječenje neodložno, može se uputiti i u zdravstvenu ustanovu u inostranstvu, sa kojom Federalni zavod osiguranja nema zaključen ugovor, pod uvjetom da ustanova iz stava (1) ovog člana nije u mogućnosti prihvatiti pacijenta.

Član 3.

(1) Osigurano lice se može uputiti na liječenje u inostranstvo na teret sredstava fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: federalni fond solidarnosti), samo ako je u pitanju oboljenje, stanje ili povreda (u daljem tekstu: oboljenje), koji se ne mogu liječiti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu; Federacija BiH), a u zemlji u koju se osigurano lice upućuje postoji naučno utemeljena mogućnost za uspješno liječenje tog oboljenja.
(2) Liječenje iz stava (1) ovog člana obavlja se u specijalizovanim, ambulantno-polikliničkim ili stacionarnim zdravstvenim ustanovama u inostranstvu, sa kojima je Federalni zavod osiguranja zaključio ugovor o pružanju određenih zdravstvenih usluga, odnosno, u zdravstvenim ustanovama država sa kojima Bosna i Hercegovina ima zaključene međudržavne ugovore o socijalnom osiguranju, koji predviđaju mogućnost upućivanja osiguranika jedne države na liječenje u drugu državu ugovornicu.
(3) Izbor za ugovaranje sa inostranim zdravstvenim ustanovama iz stava (2) ovog člana vrši se po prijedlogu kliničke zdravstvene ustanove u Federaciji BiH, kao i na osnovu dosadašnje uspješne poslovne saradnje inostrane zdravstvene ustanove sa Federalnim zavodom osiguranja, a koji se temelje na saznanjima o referentnosti i uspješnosti u dosadašnjem liječenju oboljenja iz člana 4. stav (2) ovog pravilnika.
(4) Federalni zavod osiguranja nakon provedene procedure za izbor, u smislu stava (2) ovog člana, sačinjava listu inostranih zdravstvenih ustanova za ugovaranje, vodeći računa i o prihvatljivosti cijena i ovu listu dostavlja federalnom ministru zdravstva (u daljem tekstu: ministar), na saglasnost.
(5) Po dobijanju saglasnosti ministra Upravni odbor Federalnog zavoda osiguranja donosi odluku o inostranim zdravstvenim ustanovama sa kojima će se zaključiti ugovor.

Član 4.

Osigurano lice koje je liječeno u inostranoj zdravstvenoj ustanovi, a koje nije upućeno na liječenje, nema pravo na naknadu troškova liječenja iz sredstava federalnog fonda solidarnosti.

II- UVJETI ZA UPUĆIVANjE NA LIJEČENjE U INOSTRANSTVO

Član 5.

(1) Na liječenje u inostranstvo, na teret sredstava federalnog fonda solidarnosti, može se uputiti osigurano lice radi liječenja oboljenja, koje se ne mogu liječiti u Federacije BiH, a u zdravstvenoj ustanovi u inostranstvu u koju se saglasno članu 3. stav (1) ovog pravilnika upućuje, postoji mogućnost uspješnog liječenja.
(2) Oboljenja, koja se ne mogu liječiti u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Federacije BiH, su:
1) urođene srčane mane kod djece koje se mogu liječiti operativnim putem;
2) oboljenja iz oblasti dječije onkologije;
3) neurohirurška oboljenja djece i odraslih koja se mogu uspješno liječiti neurohirurškom operacijom gama nožem;
4) embolizacija, stentiranje i koilovanje krvnih sudova;
5) tumori oka kod djece i odraslih;
6) ekstenzivne opekotine preko 60% površine;
7) oboljenje jetre, bubrega, pankreasa, srca, rožnice kod djece i odraslih koja se mogu uspješno liječiti transplantacijom;
8) oboljenja kod odraslih koja zahtijeva transplantaciju koštane srži;
9) elektrofiziološka ispitivanja kompleksnih aritmija sa eventualnom radiofrekventnom ablacijom;
10) oboljenja kod djece izuzetno rijetkih patologija, odnosno oboljenja sa niskom incidencom (jedan na milion stanovnika), ukoliko se radi o jedinom oboljenju, odnosno ukoliko bi liječenje u inostranstvu dovelo do potpunog izlječenja.
(3) Za slučajeve upućivanja na liječenje u inostranstvo u smislu stava 2. tačke 10) ovog člana, potrebno je da referentna zdravstvena ustanova za konkretan slučaj raspolaže domaćim odnosno međunarodnim statističkim podacima, koji potvrđuju postojanje tzv. niske incidence (odgovarajući statički izvještaj sa podacima o njihovim izvorima).
(4) U slučaju oboljenja u smislu stava (2) ovog člana, osigurano lice ostvaruje pravo na liječenje u inostranstvu pod uvjetom da su ispunjeni svi propisani uvjeti iz člana 6. ovog pravilnika.

Član 6.

(1) Pored uvjeta iz člana 5. ovog pravilnika osigurano lice ostvaruje pravo na liječenje u inostranstvu ukoliko su ispunjeni i slijedeći uvjeti:
1) prethodno pribavljen prijedlog univerzitske - kliničke bolnice (u daljem tekstu: klinička zdravstvena ustanova) koja se bavi liječenjem oboljenja iz člana 5. ovog pravilnika, a za koje se traži odlazak na liječenje u inostranstvu, sa mišljenjem liječničkog konzilija izdatog saglasno Pravilniku o postupku i načinu rada liječničkog konzilijuma ("Službene novine Federacije BiH", broj 55/13);
2) da je dijagnostička obrada i liječenje obavljeno u kliničkim zdravstvenim ustanovama u Federaciji BiH, te da su iscrpljene sve mogućnosti daljeg liječenja osiguranog lica u ovim zdravstvenim ustanovama u Federaciji BiH;
3) da postoji mogućnost uspješnog ishoda liječenja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi u inostranstvu;
4) da je liječenje koje se preporučuje naučno dokazano i prihvaćeno u praksi, kao i da ne predstavlja eksperimentalni oblik liječenja;
5) da će predloženo liječenje dovesti do značajnog produženja i poboljšanja kvaliteta života osiguranog lica;
6) da su u kliničkim zdravstvenim ustanovama u Federaciji BiH sanirana sva žarišta i interkurentna oboljenja koja mogu odgoditi početak liječenja u inostranstvu;
7) da su zadovoljeni svi propisani kriteriji za upućivanje osiguranog lica na liječenje u inostranstvo;
8) da su troškovi liječenja finansijski prihvatljivi, s obzirom na ukupna sredstva utvrđena finansijskim planom federalnog fonda solidarnosti za tekuću godinu i potrebe finansiranja oboljenja iz ovog pravilnika.

III- POSTUPAK ZA UPUĆIVANjE NA LIJEČENjE U INOSTRANSTVU

Član 7.

(1) Postupak za upućivanje na liječenje u inostranstvu radi pružanja zdravstvenih usluga iz ovog pravilnika, pokreće se na prijedlog kliničke zdravstvene ustanove iz člana 6. stava (1) alineja 1), ovog pravilnika, uz koji se prilaže i saglasnost osiguranog lica, odnosno njegovog roditelja ili staraoca, ako se radi o maloljetnom djetetu ili licu lišenom poslovne sposobnosti.
(2) Uz prijedlog iz stava (1) ovog člana, klinička zdravstvena ustanova obavezna je da priloži i svu medicinsku dokumentaciju o prethodnom ispitivanju i liječenju osiguranog lica, a u vezi oboljenja radi koga se predlaže upućivanje na liječenje u inostranstvo.
(3) Prijedlog iz stava (1) ovog člana se podnosi Federalnom zavodu osiguranja, sa naznakom za Stručnu komisiju za upućivanje osiguranih lica na liječenje u inostranstvu (u daljem tekstu: Stručna komisija), uz koji se dostavlja i sva raspoloživa medicinska dokumentacija o do tada provedenom liječenju u Federaciji BiH.

Član 8.

(1) Stručna komisija se sastoji od pet (5) članova od kojih su tri (3) stalna uključujući i predsjednika i dva (2) promjenjiva člana.
(2) Stalne članove i predsjednika Stručne komisije imenuje ministar, iz reda eminentnih stručnjaka,