Na osnovu člana 73. stav 2. Zakona o vodama ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/06), federalni ministar okoliša i turizma, uz saglasnost federalnog ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, donosi

PRAVILNIK

O UTVRIVANjU PODRUČJA PODLOŽNIH EUTROFIKACIJI I OSJETLjIVIH NA NITRATE

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 71 od 11 novembra 2009)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se uslovi i kriteriji za određivanje područja podložnih eutrofikaciji i osjetljivih na nitrate, utvrđuje se način proglašavanja, mjere zaštite, zabrane i ograničenja u ovim područjima u cilju smanjenja ili sprečavanja zagađenja voda koje je izazvano ili prouzrokovano nitratima te fosfornim jedinjenjima iz tačkastih i rasutih izvora.
Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na: sva vodna tijela za koja se utvrdi da su podložna eutrofikaciji i osjetljiva na nitrate, i na zemljišta koja se dreniraju u vode za koje se utvrdi da su podložna eutrofikaciji i osjetljiva na nitrate, ili to mogu postati ukoliko se ne primijene mjere zaštite.
II. DEFINICIJE

Član 2.

Pojedini izrazi u smislu primjene ovog pravilnika imaju sljedeće značenje:
- "eutrofikacija" predstavlja obogaćivanje voda jedinjenjima nitrogena i/ili fosfora, što prouzrokuje ubrzan rast i razvoj algi i druge vodene vegetacije, čime se stvara neželjen poremećaj ravnoteže organizama prisutnih u vodi i poremećaj kvaliteta vode;
- "područje podložno eutrofikaciji i osjetljivo na nitrate" je područje u kojem su vode zagađene jedinjenjima nitrogena i/ili fosfora ili područje u kojem postoji vjerovatnoća da će to postati ukoliko se ne preduzmu odgovarajuće mjere;
- ukupni nitrogen predstavlja sumu ukupnog nitrogena po Kjeldahl-u (organski N i NH3), nitratnog (NO3-N) i nitritnog (NO2-N) nitrogena;
- "zagađenje" je direktno ili indirektno ispuštanje jedinjenja nitrogena i/ili fosfora iz poljoprivrednih i drugih izvora u vodeni okoliš, što izaziva posljedice po ljudsko zdravlje, uništavanje prirodnih bogatstava, te narušavanje vodenih ekosistema i biodiverziteta.
- "estuar" znači prelazno područje na ušću rijeke između slatkih i obalnih voda. Vanjska granica estuara (prema morskoj vodi) odredit će se u okviru implementacije programa mjera
- "aglomeracija" znači područje gdje populacija i/ili privredne aktivnosti su dovoljno koncentrirane da se otpadne vode mogu prikupljati i voditi do uređaja za prečišćavanje ili do tačke ispuštanja;
- "odgovarajući tretman" znači tretman otpadnih voda nekim procesom i/ili sistemom odlaganja koji nakon ispuštanja dopušta prijemniku da dostigne odgovarajuće ciljeve kvaliteta;
- "lice" označava fizičko ili pravno lice;

Član 3.

Zagađenje prouzrokovano nitratima te fosfornim jedinjenjima iz tačkastih i rasutih izvora znači ispuštanje ovih jedinjenja u vodeni okoliš iz lokalno utvrđenih ispusta (tačkasti izvori), ili iz izvora široko razastrtih po površini sliva (raspršeni izvori), što može izazvati posljedice za ljudsko zdravlje, dovesti do uništavanja prirodnih bogatstava, te narušavanja vodenih ekosistema i biodiverziteta.

Član 4.

Područja zaštite i zaštitne mjere područja podložnih eutrofikaciji i osjetljivih na nitrate, propisane ovim pravilnikom, određuju se u zavisnosti od lokalnih uslova, koji se moraju utvrditi istražnim radovima.

Član 5.

Mjere, zabrane i ograničenja iz ovog pravilnika predstavljaju mjere pasivne zaštite područja, koje se obavezno poduzimaju na zaštićenom području.
Osim mjera pasivne, na zaštićenom području potrebno je primjenjivati mjere aktivne zaštite, koje uključuju, ali nisu ograničene na, primjenu najboljih okolinskih praksi, najboljih raspoloživih tehnologija, najboljih poljoprivrednih praksi i mjera čistije proizvodnje, izgradnju kanalizacionih sistema i objekata za prečišćavanje otpadnih voda, izgradnju drugih objekata za zaštitu voda i okoliša i smanjenje emisije zagađenja u vode i okoliš i sl.
Pojedine mjere aktivne zaštite iz prethodnog stava ovoga člana, posebno mjere koje se odnose na izgradnju pojedinih vrsta objekata, ne primjenjuju se ukoliko je njihovo provođenje u suprotnosti sa odredbama ovog pravilnika.
III. ODREIVANjE PODRUČJA PODLOŽNIH EUTROFIKACIJI I OSJETLjIVIH NA NITRATE

Član 6.

U cilju utvrđivanja novih osjetljivih područja nadležna agencija za vodno područje će na potencijalno osjetljivim područjima u trajanju od najmanje jedne godine vršiti praćenje parametara relevantnih za utvrđivanje osjetljivih područja, minimalno parametara navedenih u članovima 10. i 14. ovog pravilnika.
Pod potencijalno osjetljivim područjima smatraju se ona područja kod kojih postoji indicija o pojavi eutrofikacije, bilo na osnovu rezultata monitoringa ili na osnovu saznanja o aktivnostima koje bi mogle značajno uticati na pojavu eutrofikacije.
U svrhu revidovanja postojećih osjetljivih područja nadležna agencija za vodno područje će u trajanju od najmanje jedne godine vršiti praćenje parametara relevantnih za utvrđivanje osjetljivih područja, minimalno parametara navedenih u ovom pravilniku (u članovima 10. i 14.).
Uzorkovanje će se vršiti najmanje jednom mjesečno, a za površinske vode u vrijeme ekstremnih hidroloških uslova i češće.
IV. PODRUČJA PODLOŽNA EUTROFIKACIJI

Član 7.

Pod područjem podložnim eutrofikaciji podrazumijeva se vodno tijelo određeno prema kriterijima datim u članu 9. ovog pravilnika i njemu pripadajuća slivna površina.
U zavisnosti od stepena opterećenja voda jedinjenjima nitrogena i/ili fosfora, vodna tijela, odnosno zemljišta sa kojih se voda drenira prema tim vodnim tijelima, sa stanovišta podložnosti eutrofikaciji mogu biti utvrđena kao:
1. osjetljiva područja;
2. manje osjetljiva područja.

Član 8.

Vodna tijela podložna eutrofikaciji su obično ona koja imaju slabu izmjenu vode i ona koja primaju veliku količinu nutrijenata, kao što su prirodna slatkovodna jezera, druge mase slatke vode, estuare i priobalne vode za koje se utvrdi da su eutrofične ili koje u skoroj budućnosti mogu postati eutrofične, ako se ne poduzmu zaštitne mjere.
Vodna tijela podložna eutrofikaciji su i slatke površinske vode koje su namijenjene za zahvatanje vode za piće koja bi mogla sadržati više od dozvoljene koncentracije nutrijenata, ako se ne poduzmu zaštitne mjere.

Član 9.

Granične vrijednosti parametara za utvrđivanje trofičnosti vodnog tijela date su u Tabelama 1. i 2. , koje su u prilogu ovog pravilnika.

Član 10.

Vodna tijela, odnosno područja mogu biti određena kao manje podložna eutrofikaciji ukoliko se utvrdi da ispuštanje otpadnih voda ili drugi vidovi pojačane prihrane (imisije) nutrijentima neće negativno uticati na okoliš, kao rezultat specifičnih morfoloških, hidroloških i hidrodinamičkih uslova tog područja.
Prilikom utvrđivanja manje osjetljivih područja, u obzir treba uzeti rizik da ispuštene zagađujuće materije mogu biti transportovane do graničnih područja gdje mogu uzrokovati posljedice štetne po okoliš, te treba voditi računa o prisustvu osjetljivih područja van granica Federacije Bosne i Hercegovine.
O relevantnim činjenicama je potrebno obavijestiti nizvodnu zemlju ili entitet u cilju