Na osnovu člana 17. stav 2. i člana 72. Zakona o hrani ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) i člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na 46. sjednici, održanoj 8. maja 2008. godine, donijelo je

PRAVILNIK

O USLOVIMA UPOTREBE PREHRAMBENIH ADITIVA U HRANI NAMIJENjENOJ ZA ISHRANU LjUDI

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 083 od 14 oktobra 2008)

DIO PRVI - OPĆE ODREDBE

(Predmet)

Član 1.

Pravilnikom o uslovima upotrebe prehrambenih aditiva u hrani namijenjenoj za ishranu ljudi (u daljnjem tekstu: Pravilnik) regulira se upotreba i uslovi upotrebe aditiva u hrani (u daljnjem tekstu: prehrambeni aditivi), kvalitet i propisuju specifični kriteriji čistoće, kao i drugi zahtjevi za prehrambene aditive i njihove mješavine koji moraju biti ispunjeni u proizvodnji i prometu.

(Definicije)

Član 2.

Pojmovi korišteni u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
a) prehrambeni aditiv je svaka materija poznatog hemijskog sastava koja se uobičajeno ne upotrebljava kao hrana sama za sebe, niti je tipičan sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaje se namjenski s ciljem poboljšanja tehnoloških i senzorskih svojstava hrane u tehnološkom postupku proizvodnje, tokom pripreme, obrade, dorade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja, što dovodi ili se može očekivati da dovede do toga da on sam ili njegov sekundarni proizvod direktno ili indirektno postaje sastojak te hrane;
b) specifični kriterij čistoće obuhvata metode kvalitativnih i kvantitativnih analiza prehrambenih aditiva potrebnih za verifikaciju, kao i procedure uzimanja uzoraka radi utvrđivanja da li su dostignuti propisani kriteriji čistoće;
c) ljuantum satis znači da maksimalno dozvoljena količina prehrambenog aditiva nije propisana, ali se prehrambeni aditiv koristi prema principima dobre proizvođačke prakse u količini koja nije veća od potrebne da se postigne željeni tehnološki efekat pri čemu prehrambeni aditiv ne mijenja prirodu, sastav i kvalitet proizvoda;
d) liste odobrenih prehrambenih aditiva su liste koje, na prijedlog Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija), na osnovu utvrđene procedure, usvaja Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a odnose se na kategorije prehrambenih aditiva iz člana 4. ovog Pravilnika (u daljnjem tekstu: liste odobrenih aditiva);
e) pomoćna sredstva ili pomoćne materije u procesu proizvodnje su materije koje se ne smatraju sastojkom hrane, ali se namjerno koriste u proizvodnji sirovina, hrane ili njihovih sastojaka u svrhu zadovoljavanja određenih tehnoloških potreba za vrijeme tretiranja ili proizvodnje i mogu postati nehotičan, neizbježan zaostatak ili derivat u krajnjem proizvodu.

(Izuzeci od primjene)

Član 3.

Odredbe ovog Pravilnika ne primjenjuju se na:
a) pomoćna sredstva ili pomoćne materije;
b) supstance koje se upotrebljavaju za zaštitu bilja ili biljnih proizvoda u skladu s propisima koji se odnose na zdravlje bilja;
c) arome koje se upotrebljavaju u hrani;
d) supstance koje se dodaju u hranu kao hranjivi sastojci radi poboljšanja prehrambene vrijednosti hrane (vitamini i minerali).

(Kategorije prehrambenih aditiva)

Član 4.

Prehrambeni aditivi u hrani, prema ovom Pravilniku, razvrstani su u sljedeće kategorije:
a) boje;
b) konzervansi;
c) antioksidansi;
d) emulgatori;
e) emulgatorske soli;
f) stabilizatori za zadržavanje boje i održavanje pjene;
g) sredstva za zgušnjavanje;
h) sredstva za želiranje;
i) kiseline;
j) regulatori kiselosti;
k) sredstva za sprečavanje zgrudnjavanja;
l) zaslađivači;
m) sredstva za pojačavanje ukusa;
n) sredstva za povećanje zapremine;
o) sredstva protiv stvaranja pjene;
p) sredstva za glaziranje - poliranje;
r) sredstva za tretiranje brašna;
s) učvršćivači;
t) propelenti- plinovi za potiskivanje;
u) sredstva za reguliranje vlažnosti -humektanti;
v) sredstva za dizanje tijesta;
z) modificirani skrobovi;
aa) enzimi (samo oni koji se koriste kao prehrambeni aditivi).

(Upotreba prehrambenih aditiva)

Član 5.

(1) U proizvodnji ili preradi hrane mogu se upotrebljavati sve kategorije prehrambenih aditiva i njihovih navedenih mješavina iz člana 4. ovog Pravilnika, za koje je usvojena lista odobrenih aditiva.
(2) Samo prehrambeni aditivi iz člana 4. ovog Pravilnika mogu se upotrebljavati pod uslovima propisanim članom 6. ovog Pravilnika.
(3) Uvrštavanje prehrambenog aditiva u jednu od kategorija zasniva se na osnovnoj funkciji koju on ima u hrani, što ne isključuje mogućnost da taj prehrambeni aditiv bude odobren i za više funkcija.
(4) Prehrambeni aditivi moraju u svakom trenutku biti usklađeni sa usvojenim specifičnim kriterijima čistoće.

(Opći kriteriji za upotrebu)

Član 6.

(1) Upotreba prehrambenih aditiva i njihovih mješavina može biti odobrena samo pod uslovom da:
a) je moguće dokazati da je opravdana njihova tehnološka upotreba i da taj efekat nije moguće postići bilo kojim drugim ekonomskim ili tehnološki izvodljivim putem;
b) ne predstavljaju opasnost za zdravlje potrošača prilikom upotrebe u predloženim koncentracijama, ukoliko je to moguće ocijeniti na osnovu dostupnih naučnih dokaza;
c) ne dovode potrošača u zabludu u pogledu prave prirode, sastojaka ili prehrambene vrijednosti hrane;
d) se dodaju hrani u količinama dozvoljenim, odnosno propisanim odgovarajućim pravilnikom i da su uključeni u liste odobrenih aditiva koje su sastavni dio svakog pravilnika pojedinačno;
e) se njihovim miješanjem i dodavanjem hrani ne stvaraju toksični produkti tokom prerade, čuvanja i upotrebe.
(2) Prilikom upotrebe prehrambenih aditiva i njihovih mješavina, u smislu stava (1) ovog člana, aditivi treba da ispune jedan ili više uslova utvrđenih ovim Pravilnikom i da se koriste za sljedeće namjene:
a) poboljšanje i očuvanje kvaliteta, stabilnosti ili senzorskih svojstva hrane, pri čemu prehrambeni aditiv ne smije mijenjati prirodu, sastav i kvalitet hrane;
b) osiguravanje pomoći u proizvodnji, preradi, pripremi, tretiranju, pakovanju, transportu ili čuvanju proizvoda, pri čemu se prehrambeni aditiv ne smije upotrebljavati za prikrivanje neispravnih sirovina, loših higijenskih i tehnoloških postupaka ili prakse;
c) očuvanje hranjive vrijednosti hrane, osim kada hrana nije bitan dio uobičajene ishrane, a prehrambeni aditiv je neophodan u proizvodnji hrane namijenjene za grupe potrošača s posebnim dijetetskim potrebama;
d) osiguravanje neophodnih sastojaka za proizvode namijenjene potrošačima s posebnim dijetetskim potrebama.
(3) Prehrambeni aditivi koriste se za: konzerviranje, bojenje, emulgovanje, sprečavanje oksidacije, stabiliziranje, želiranje, zgrušnjavanje, reguliranje kiselosti, pojačavanje ukusa, zaslađivanje, glaziranje (poliranje) , održavanje svježine, tretiranje brašna i druge namjene.

(Provjera prehrambenih aditiva)

Član 7.

(1) Da bi se ocijenili mogući štetni efekti prehrambenih aditiva ili njihovih derivata, prehrambeni aditivi moraju se podvrći provjeri zdravstvene ispravnosti i odgovarajućem vrednovanju.
(2) U vrednovanju prehrambenih aditiva uzima se u obzir bilo kakav kumulativni ili sinergistički efekat njegove pojačane upotrebe, kao i fenomen netolerancije, odnosno kada ljudi ne podnose supstance strane organizmu.
(3) Provjeru zdravstvene ispravnosti i vrednovanja prehrambenih aditiva s listi odobrenih aditiva obavljaju nadležne laboratorije, ovlaštene od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Agencije, uz prethodno mišljenje Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine.

(Nadzor nad prehrambenim aditivima)

Član 8.

(1) Prehrambeni aditivi moraju se čuvati neprestano pod nadzorom, u posebno kontroliranoj prostoriji, uz obavezu svakodnevnog evidentiranja utroška.
(2) Svi aspekti upotrebe prehrambenih aditiva, u svjetlu novih naučnih informacija, saznanja i izmijenjenih uslova, moraju se preispitati kada je to potrebno.
(3) Odobreni prehrambeni aditivi moraju u svakom trenutku biti usklađeni sa usvojenim, odnosno propisanim kriterijima čistoće.
(4) Sadržaj prehrambenih aditiva, koji se koristi u proizvodnji hrane, mora biti ograničen na najmanji sadržaj potreban za postizanje željenog efekta.

(Dnevni unos prehrambenih aditiva)

Član 9.

(1) Prilikom konzumiranja hrane obavezno se mora uzeti u obzir ukupan prihvatljivi dnevni unos ili ekvivalentna ocjena, koja je utvrđena za određeni prehrambeni aditiv, kao i mogući dnevni unos istog prehrambenog aditiva iz svih izvora.