Na osnovu člana 17. stav 2. tačka 3. Zakona o unutrašnjim poslovima Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 22/00 - Prečišćeni tekst, 15/02, 18/02 i 28/02) i člana 27. stav (4) Zakona o policijskim službenicima Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 25/06), na prijedlog policijskog komesara, ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo donosi

PRAVILNIK

O UPOTREBI SILE

(Objavljeno u "Sl. novinama Kantona Sarajevo", br. 4 od 12 februara 2007)

I. OPĆE ODREDBE

(Predmet)

Član 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se način i uvjeti upotrebe sile od strane policijskih službenika Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava policije) prilikom vršenja poslova i zadataka u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zakon) i drugim zakonskim i podzakonskim aktima, postupak izvještavanja, prikupljanja podataka i činjenica i ocjene zakonitosti i pravilnosti upotrebe sile, evidencije i analize, posttraumatsko savjetovanje, raspored na druge poslove i pružanje pravne pomoći policijskim službenicima Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(Vrste sile)

Član 2.

(1) Pod silom se podrazumijeva:
a) upotreba fizičke snage (fizičke sile), uključujući borilačke vještine i
b) upotreba sredstava sile.
(2) Sredstva sile su:
a) palica,
b) sredstva za vezivanje,
c) uređaji za prisilno zaustavljanje osoba,
d) uređaji za prisilno zaustavljanje vozila,
e) hemijska sredstva,
f) službeni psi,
g) vodeni topovi,
h) specijalna vozila,
i) specijalne vrste oružja,
j) eksplozivne naprave i
k) vatreno oružje.
(3) Policijski službenik upotrijebiće sredstva sile jedino kada ne može uspostaviti kontrolu nad osobama bez njihove upotrebe.
(4) Kad osoba pruža pasivni otpor, druga sredstva sile se, po pravilu, ne upotrebljavaju, osim ako osoba pasivnim otporom onemogućava intervenciju policijskog službenika, a nema drugih mogućnosti da se savlada takav otpor ili je upotreba blažih sredstava ostala bez uspjeha.

(Značenje izraza)

Član 3.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Pravilniku imaju slijedeće značenje:
a) "Otpor" je verbalna ili fizička radnja osobe koja spriječava ili izbjegava zakonsko obuzdavanje i djelovanje policijskog službenika. Otpor može biti psihološki, pasivni, defanzivni, aktivni i pogoršani aktivni.
b) "Psihološki otpor" (nefizički) postoji kada se osoba ne pridržava zakonskih naređenja policijskog službenika i upućuje verbalne optužbe i prijetnje. U ovakvim situacijama, za kontrolisanje dovoljno je prisustvo jednog ili više policijskih službenika u uniformi.
c) "Pasivni otpor" (najniži nivo psihološkog otpora) postoji kada se osoba ogluši o poziv ili zakonito naređenje policijskog službenika, ne pokušava da fizički napadne policijskog službenika. U ovakvom slučaju osoba je obično samo "mrtvo tijelo", odnosno stavi se u takav položaj (legne, uhvati se za neki predmet i sl.) kojim onemogućava policijskog službenika da izvrši službeni posao. U ovakvim situacijama policijski službenik koristi tehnike "mehke ruke" (digitalni pritisci na tačke bola) kojom su minimalne šanse za nanošenje tjelesnih povreda osobi.
d) "Defanzivni otpor" (upotreba fizičke sile pri pružanju otpora policijskom službeniku) je situacija kada je osoba neagresivna, ista ne napada policijskog službenika, akcije koje preduzima nisu uvredljive, osoba pokušava da odgurne policijskog službenika ili da se povuče. U ovakvim situacijama policijski službenik koristiti tehniku "tvrde ruke" (upotreba zahvata na zglavcima, zglobovima i laktu). Uspostavljanjem kontrole tehnikom "tvrde ruke" postoji veća mogućnost nanošenja tjelesnih povreda osobi.
e) "Aktivni otpor" postoji kada osoba koristi agresivan fizički napad koji bi mogao rezultirati ozlijeđivanjem policijskog službenika ili druge osobe i pri tome osoba koristi svoje tijelo, ruke, noge, glavu, zube, otima se, hrve se, gura se, zaklanja iza raznih predmeta i sl. ili podstiče druge osobe na otpor i na taj način onemogućava policijskog službenika da izvrši službeni posao. U ovakvim situacijama policijski službenik će, po mogućnosti, koristiti prvo tehniku "tvrde ruke" (zahvati na zglavcima, zglobovima i laktu) kao blažu vrstu sile, a može koristiti palicu pri savlađivanju otpora.
f) "Pogoršani aktivni otpor" postoji kada osoba kod sebe ima oružje, oruđe i druge predmete i ima namjeru da uzrokuje ozbiljne tjelesne povrede ili smrt policijskog službenika ili druge osobe. U ovakvim situacijama policijski službenik može koristiti smrtonosnu silu (vatreno oružje).
g) "Napad" je svaka neposredna primjena sile kojom se ugrožava život policijskog službenika ili život, zdravlje, sloboda i imovina znatne vrijednosti drugih. Napad predstavlja svaki neposredan napad kojim se ugrožava život policijskog službenika, napad na ličnost i objekat koji se osigurava ili napad na druge osobe, a vrši se vatrenim oružjem, opasnim oruđem ili drugim predmetima kojima se može ugroziti život, napad koji vrše dvije osobe ili više osoba, napad na mjestu i u vrijeme kada se ne može očekivati pomoć, kao i napad fizički snažnije osobe ili osobe koja se služi posebnim vještinama. Napad mora biti stvaran, a u slučaju primjene sile mora biti istovremen i protivpravan.
h) "Obuzdavanje" je verbalna ili fizička radnja policijskog službenika preduzeta sa namjerom da upravlja ili regulira radnju druge osobe.
i) "Vezivanje" je službena radnja kojom policijski službenik stavlja osobu pod punu kontrolu, vezivanjem ruku i/ili nogu upotrebom službenih sredstava i/ili drugih pomagala.
j) "Opravdana sila" su radnje policijskog službenika za obuzdavanje osobe koje su razumne, neophodne i proporcionalne stepenu otpora osobe i koje su preduzete u cilju provođenja zakona.
k) "Smrtonosna sila" je posljednje sredstvo u provođenju zakona i obično uključuje upotrebu vatrenog oružja ili drugog predmeta namijenjenog nanošenju fatalnih povreda, odnosno usljed koje se za posljedicu, po pravilu, može očekivati da uzrokuje smrt osobe.
l) "Hemijske materije" su one materije sintetičkog, biološkog ili prirodnog porijekla koje svojim djelovanjem kod osobe izazivaju trenutnu onesposobljenost.

(Uvjeti za upotrebu sile)

Član 4.

(1) Policijski službenici imaju ulogu od vitalnog značaja u zaštiti prava na život i drugih prava i sloboda građana. Prijetnja životu i sigurnosti policijskog službenika predstavlja prijetnju stabilnosti društva u cjelini i policijski službenik će koristiti odgovarajuću silu da bi otklonio takvu prijetnju.
(2) Policijski službenik može koristiti silu samo kada je to neophodno i u srazmjeri pruženom otporu da bi se ostvarili ciljevi provođenja zakona, na način i pod uvjetima propisanim zakonom i ovim Pravilnikom, tako da se službeni zadatak izvrši sa najmanje štetnih posljedica po osobu protiv koje se ta sila upotrebljava.
(3) Zaštita života je najveći prioritet policijskih službenika Uprave policije, te će upotrebljavati silu samo u slučajevima kada ostala sredstva i mjere nisu efikasne i ne daju željene rezultate.
(4) U svakom slučaju mora se primijeniti minimalna sila neophodna za osiguranje poštivanja svih zakona i drugih propisa ili radi otklanjanja prijetnje nasiljem.
(5) Prije upotrebe bilo kojeg sredstva sile, policijski službenik će se predstaviti kao ovlaštena službena osoba i dati upozorenje o namjeri upotrijebe sile, osim ako bi to moglo ugroziti sigurnost policijskog službenika ili druge osobe ili bi bilo očigledno neprimjereno ili nesvrsishodno u datim okolnostima.
(6) Sila se može primjenjivati samo dok se ne postigne cilj ili dok ne postane jasno da se cilj ne može postići upotrebom sile.
(7) Policijski službenik dužan je da prestane s upotrebom sile čim prestanu razlozi zbog kojih je sila upotrijebljena.
(8) Pri upotrebi sile, policijski službenik je dužan poštovati ljudsko dostojanstvo osobe prema kojoj upotrebljava silu.
(9) Policijski službenik dužan je da pokuša ublažiti napetu situaciju kad god je to taktički moguće. Ukoliko policijski službenik zbog vlastite ljutnje, arogancije, ličnog