Na osnovu člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12) i člana 17. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 50/11), ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju donosi

PRAVILNIK

O SMANjENjU AMBALAŽNOG OTPADA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 46 od 24. maja 2012)

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se ciljevi upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, slučajevi u kojima se ne obezbjeđuje propisano upravljanje ambalažnim otpadom, količina otpada za koji je neophodno obezbijediti prostor za preuzimanje, sakupljanje, razvrstavanje i privremeno skladištenje ambalažnog otpada, kao i način organizacije centara za sakupljanje, razvrstavanje i privremeno skladištenje ambalažnog otpada.

Član 2.

(1) Ciljevi upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, koji se uzimaju u obzir pri proizvodnji, stavljanju u promet ambalaže i upravljanju ambalažnim otpadom, utvrđuju se za period od 2012. do 2016. godine i procentualno su predstavljeni u tabeli koja se nalazi u Prilogu ovog pravilnika, koji je njegov sastavni dio, a ti ciljevi su:
a) opšti ciljevi za ponovno iskorišćenje i reciklažu ambalažnog otpada bez obzira na vrstu ambalaže, a odnose se na količinu ambalažnog otpada koju je neophodno ponovo iskoristiti i reciklirati i
b) specifični ciljevi za reciklažu ambalažnog otpada prema vrsti ambalaže, a odnose se na količinu pojedinih materijala u ukupnoj masi reciklažnih materijala u ambalažnom otpadu koje je neophodno reciklirati.
(2) Specifični ciljevi iz stava 1. tačka b) ovog člana obuhvataju ambalažu od papira, plastike, drveta, metala, stakla i višeslojnih materijala (kompoziti) i biće određeni krajem 2013. godine za naredne godine.

Član 3.

Proizvođač, uvoznik, paker, punilac i isporučilac dužni su, u skladu sa Uredbom o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (u daljem tekstu: Uredba), obezbijediti propisano upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom.

Član 4.

(1) Proizvođač, uvoznik, paker, punilac i isporučilac, u skladu sa Uredbom, nisu dužni da obezbijede propisano upravljanje ambalažnim otpadom ako u jednoj kalendarskoj godini količina ambalažnog materijala koji se koristi za pakovanje robe koja se pušta u promet ne prelazi:
a) 100 kg za papir,
b) 300 kg za staklo,
v) 30 kg za metale,
g) 80 kg za plastiku,
d) 100 kg za drvo i
đ) 50 kg ukupno za sve druge materijale za pakovanje.
(2) Subjekti iz stava 1. ovog člana izvještavaju ministarstvo nadležno za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju o količini ambalaže stavljene na tržište.
(3) Odredba iz stava 1. ovog člana ne primjenjuje se na sljedeće vrste ambalaže:
a) ambalažu u koju je roba upakovana ili napunjena na mjestu kupovine robe,
b) ambalažu u koju su upakovane hemikalije u skladu sa propisima o hemikalijama i
v) ambalažu u koju su upakovana sredstva za zaštitu bilja i drveća.

Član 5.

(1) Proizvođač, uvoznik, paker, punilac i isporučilac ne obezbjeđuju