Na temelju članka 4. stavak (14) Zakona o šumama (Broj: 9/12), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Tuzlanskog kantona, donosi

PRAVILNIK

O SADRŽAJU I POSTUPKU IZRADE ŠUMSKO-PRIVREDNIH OSNOVA ZA DRZAVNE I PRIVATNE ŠUME, KAO I REVIZIJU ISTIH

(Objavljeno u "Sl. novinama Tuzlanskog Kantona", br. 2 od 15 marta 2013)

Članak 1.

Šumsko-privredna osnova j e osnovni zakonski okvir reguliranja gazdovanja šumama na principu potrajnosti proizvodnje i prihoda uz očuvanje i poboljšanje biodiverziteta i ostalih općekorisnih funkcija šuma. Šumsko-privredna osnova se izrađuje za desetogodišnji period gazdovanja na nivou šumsko-privrednog područja kao cjeline, izuzetno se može izrađivati na nivou gospodarske jedinice.
Ukoliko se šumsko-privredna osnova izrađuje na nivou gospodarskih jedinica, tada dinamika izrade šumsko-privrednih osnova po gospodarskim jedinicama unutar jednog šumsko-privrednog područja ne može trajati duže od tri uzastopne godine. Kada se izrade sve šumsko-privredne osnove po gospodarskim jedinicama, obvezno je napraviti sumarnu šumsko-privrednu osnovu za cijelo šumsko-privredno područje.
Šumsko-privredna osnova za šume u državnoj svojini sadrži naročito: uvodni dio; stanje šuma u doba uređivanja; analizu i ocjenu dosadašnjeg gospodarenja šumama; planove gospodarenja i razvoja šuma sukladno klasifikaciji šuma i šumskog zemljišta za naredni uređajni period; količinu i dinamiku sječa po vrstama drveća u krupnom drvetu i strukturu sortimenata; obim i vrstu šumsko-uzgojnih radova i radova na zaštiti šuma; površine za proširenu biološku reprodukciju šuma; mjere za zaštitu šuma; mjere za održavanje i poboljšanje biodiverziteta i ostalih ekoloških i socijalnih funkcija šuma; investicije u izgradnju šumskih puteva, deminiranje i druga investiciona ulaganja; korištenje sekundarnih šumskih proizvoda i ekonomsko-financijsku analizu gospodarenja šumama u narednom uređajnom periodu.
Sastavni dio šumsko-privredne osnove su šumsko-privredne karte, uređajni elaborati i knjige evidencija izvršenih sječa i šumsko-uzgojnih radova.

Članak 2.

Uvodni dio šumsko-privredne osnove sadrži:
a) razloge za izradu šumsko-privredne osnove;
b) osnovne karakteristike šumsko-privrednog područja (geografski položaj, povijesne podatke, opis granica, imovinsko-pravno stanje, prirodne, orografske, hidrografske, klimatske, geološke, pedološke, vegetacijske prilike, miniranost, ugroženost šuma od biljnih bolesti, štetočina, emisije štetnih agenasa, šumskih požara i dr.);
c) posebna ograničenja u sustavu gazdovanja na dijelovima šumsko-privrednog područja od posebnog značaja (zaštićene šume i područja sa posebnom namjenom),
d) osnovne karakteristike metodike rada koja se koristi pri izradi šumsko-privredne osnove (formiranje gazdinskih klasa, prikupljanje i obrada podataka i izrada planova).

Članak 3.

Stanje šuma se prikazuje po klasifikacionim i uređajnim jedinicama.
Klasifikacione jedinice su: gazdinske klase i kategorije šuma. Uređajne jedinice su: šumsko-privredno područje, gospodarske jedinice, područja općina, odjeljenja i odsjeci.

Prikaz stanja šuma sadrži i klasifikaciju stabala. 1. Klasifikacione jedinice

a) Gazdinske klase

Članak 4.

Gazdinske klase u visokim šumama sa prirodnom obnovom formiraju se na temelju provedenih pedoloških i vegetacijskih kartiranja, izdvajanja šumskih sastojina na temelju tih kartiranja i njihovog svrstavanja u odgovarajuće proizvodne tipove šuma, na temelju ekološko-proizvodnih i uzgojnih karakteristika tih sastojina.
Jedna gazdinska klasa obuhvata, po pravilu, šumske sastojine koje pripadaju jednom proizvodnom tipu šume. U slučajevima kada je proizvodni tip šume zastupljen sa manje od 2% visokih šuma u šumsko-privrednom području, može se spojiti sa drugim srodnim proizvodnim tipom šume, odnosno gazdinskom klasom.

Članak 5.

Pored kriterija iz članka 4. ovog pravilnika gazdinskih klasa visokih šuma sa prirodnom obnovom, kao poseban kriterij, uzima se stupanj degradiranosti šume i zemljišta. Dijelovi šume u kojima se zbog velikog stupnja degradiranosti ne može osigurati prirodna obnova, izdvajaju se na terenu, obilježavaju u posebne šumske sastojine i svrstavanju u degradirane visoke šume. To su dijelovi šume u kojima je stupanj sklopa sastojine 0,4 ili manji za vrste drveća sjenke, odnosno 0,3 ili manji za vrste drveća svjetla, gdje je bonitet staništa peti ili četvrti, gdje je zemljište do te mjere zakorovljeno ili erodirano da nema gotovo nikakvih uvjeta za prirodno obnavljanje i gdje veličina tih dijelova šume iznosi preko 5 hektara.

Članak 6.

U šumskim zasadima (kulturama) gazdinske klase se formiraju prema pripadnosti staništa (potencijalno stanje) odvojeno za četinare i lišćare. Šumski zasadi se smatraju prelaznim stadijem ka trajnom (prirodnom) stadiju šume i poprimaju formu uže kategorije šume. Pri tome se obuhvataju šumski zasadi sa procijenjenom drvnom masom i šumski zasadi bez promijenjene drvne mase, koje su izdvojene i na kartama obilježene kao sastojine šumskih zasada. Ne obuhvataju se grupe šumskih zasada koji su podignuti u sastojinama visokih šuma sa prirodnom obnovom u cilju kompletiranja obnove.

Članak 7.

Izdanačke šume će se prevoditi u visoke šume pretežno:
a) mjerama njege i
b) čistom sječom i pošumljavanjem.
Gazdinske klase se formiraju na temelju provedenih pedoloških i vegetacijskih kartiranja i drugih istraživanja.
U izdanačkim šumama koje se neće prevoditi u visoke šume, gazdinske klase se formiraju na temelju zastupljenosti vrsta drveća.

b) Kategorije šuma

Članak 8.

Prema uzgojnom obliku (stanju sastojine), gazdinske klase se svrstavanju u sljedeće kategorije šuma: visoke šume sa prirodnom obnovom, degradirane visoke šume, šumski zasadi i izdanačke šume.
1. U visoke šume sa prirodnom obnovom spadaju šume:
a) bukve,
b) čiste i mješovite jele i smrče i mješovite jele, smrče i bukve,
c) čiste i mješovite bijelog i crnog bora,
d) hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera) i
e) ostale visoke šume.
2. U degradirane visoke šume spadaju šume:
a) bukve,
b) čiste i mješovite jele i smrče i mješovite jele, smrče i bukve,
c) čiste i mješovite bijelog i crnog bora,
d) hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera) i
e) ostale visoke šume.
3. U šumske zasade spadaju:
a) zasadi jele i smrče i jele, smrče i lišćara.
b) zasadi bijelog i crnog bora i bijelog, crnog bora i liščara,
c) zasadi bukve,
d) zasadi hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera) i
e) ostali šumski zasadi.
4. U izdanačke šume spadaju šume:
a) bukve,
b) hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera),
c) mješovite bukve i hrastova, i
d) ostale izdanačke šume.

Članak 9.

Goleti i neproduktivne površine svrstavaju se u sljedeće kategorije:
a) goleti ispod gornje granice privredne šume (šibljaci i goleti podesne za pošumljavanje) i
b) neproduktivne površine u šumarskom pogledu (minirane šume i šume nepodesne za gazdovanje, krš i goleti nepodesne za pošumljavanje, stalne šumske čistine, šumske komunikacije preko 3 metra širine, trase dalekovoda i ostale neproduktivne površine).

2. Klasifikacija stabala

Članak 10.

Stabla se klasificiraju po vrstama drveća, debljini (debljinske klase), starosti (dobni razredi), kvalitetu, zdravstvenom stanju i stupnju oštećenosti.

Članak 11.

U svim kategorijama šuma stabla se svrstavaju u sljedeće vrste drveća: jela, smrča, bijeli bor, crni bor, ostali četinari, bukva, hrastovi (kitnjak, lužnjak, sladun, cer), plemeniti lišćari, voćkarice i ostali lišćari, kao i u sljedeće klase: svi četinari zajedno, svi lišćari zajedno i sve vrste drveća zajedno.

Članak 12.

U visokim šumama sa prirodnom obnovom, degradiranim visokim šumama, i šumskim zasadima, stabla se po debljini svrstavaju u sljedeće debljinske klase: 5-10, 11-20, 21-30, 31-50, 51-80, 81> cm. Stabla tanja od 5 cm svrstavaju se u podmladak.
U izdanačkim šumama stabla se po debljini svrstavaju u iste debljinske klase kao u stavku 1. ovog članka, s tim što postoji još debljinska klasa 0-5 cm.
Stabla prsnog promjera 5 cm svrstavaju se u debljinsku klasu 5-10, od 10 cm u debljinsku klasu 11-20, a shodno istom i u ostale debljinske klase.
: