Na osnovu člana 58. stav 2. Zakona o socijalnoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 37/12) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 118/08, 11/09, 74/10 i 24/12), ministar zdravlja i socijalne zaštite donosi

PRAVILNIK

O PROCJENI POTREBA I USMJERAVANjU DJECE I OMLADINE SA SMETNjAMA U RAZVOJU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 117 od 18. decembra 2012)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

(1) Ovim pravilnikom propisuju se uslovi za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju (u daljem tekstu: lica sa smetnjama), sastav, uslovi i način rada prvostepene i drugostepene stručne komisije.
(2) Ovaj pravilnik primjenjuje se i na lica sa smetnjama iznad 18 godina, a kojima je oštećenje ili oboljenje nastupilo u razvojnom periodu.

Član 2.

Procjena sposobnosti ili nesposobnosti za samostalan život vrši se isključivo u cilju odlučivanja o pravu na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

II- USLOVI ZA PROCJENU POTREBA I USMJERAVANjE

Član 3.

Za utvrđivanje potrebe za stalnom ili privremenom pomoći i njegom drugog lica u potpunom ili djelimičnom obimu primjenjuju se sljedeći kriterijumi:
a) Potpuna zavisnost od pomoći i njege drugog lica:
1) nesposobnost samostalnog kretanja ni uz ortopedska pomagala,
2) nemogućnost samostalnog hranjenja, održavanja lične higijene i obavljanja fizioloških potreba, te samostalnog svlačenja i oblačenja,
3) trajna i progresivna senzorna oštećenja uz potpunu zavisnost od pomoći drugog lica,
4) trajna i progresivna oštećenja u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcionisanju uz potpunu zavisnost od pomoći drugog lica,
5) Bartelov indeks sa rezultatom od 0 do 60 bodova;
b) Djelimična zavisnost od pomoći i njege drugog lica:
1) sposobnost samo stalnog kretanja uz ortopedska pomagala,
2) hranjenje, održavanje lične higijene i obavljanje fizioloških potreba, te svlačenje i oblačenje uz djelimičnu pomoć drugog lica,
3) trajna i progresivna senzorna oštećenja uz djelimičnu zavisnost od pomoći drugog lica,
4) trajna i progresivna oštećenja u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcionisanju uz djelimičnu zavisnost od pomoći drugog lica,
5) Bartelov indeks sa rezultatom od 61 do 90 bodova.

Član 4.

(1) Sposobnost ili nesposobnost za samostalan život procjenjuje se za lice koje ima trajno oštećenje ili oboljenje.
(2) Osnov za procjenu je klinički nalaz i Bartelov test za procjenu aktivnosti svakodnevnog života.
(3) Prilikom procjene potreba i usmjeravanja lica sa smetnjama stručna komisija može dati preporuke o mogućim oblicima podrške.

Član 5.

(1) Licem sa oštećenjem ili oboljenjem u smislu odredaba ovog pravilnika smatra se lice sa oštećenjem ili oboljenjem koje ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi.
(2) Pod licima sa smetnjama u razvoj u u smislu ovog pravilnika podrazumijevaju se:
a) lica sa oštećenjem vida,
6) lica sa oštećenjem sluha,
v) lica sa oštećenjem u govorno-glasovnoj komunikaciji,
g) lica sa tjelesnim oštećenjem i hroničnim oboljenjima,
d) lica sa intelektualnim oštećenjem,
đ) lica sa psihičkim poremećajima i oboljenjima,
e) lica sa višestrukim smetnjama.

Član 6.

(1) Lica sa oštećenjem vida su slijepa i slabovida lica.
(2) Slijepim se smatra lice koje na boljem oku sa korekcijom ima oštrinu vida 0,05 ili manju, kao i lice sa vidnim poljem svedenim na centralni dio manji od 10 stepeni, pod uslovom da je gubitak vidne sposobnosti definitivan i da se medikamentnim ili hirurškim liječenjem ne može popraviti.
(3) Prema stepenu oštećenja, pod slijepim licima podrazumijevaju se:
a) slijepa lica čija se korigovana oštrina vida na boljem oku kreće između 0,05 i 0,02, ili čije je vidno polje, bez obzira na oštrinu vida, svedeno na 5 do 10 stepeni oko tačke centralne fiksacije,
b) slijepa lica čija se korigovana oštrina vida na boljem oku kreće između 0,02 i osjećaja svjetlosti ili čije je vidno polje, bez obzira na oštrinu vida, svedeno na manje od pet (5) stepeni oko tačke centralne fiksacije,
v) slijepa lica bez vidne funkcije, odnosno slijepa lica koja nemaju ni sposobnost percepcije svjetlosti (amaurosis).
(4) Slabovidim licem smatra se lice koje na boljem oku sa korekcijom ima oštrinu vida između 0,05 i 0,3, pod uslovom da je smanjenje vidne sposobnosti definitivno i da se ne može popraviti korekcionim staklima, niti medikamentnim i hirurškim liječenjem.
(5) Prema stepenu oštećenja, pod slabovidim licima podrazumijevaju se:
a) slabovida lica čija korigovana oštrina vida na boljem oku iznosi između 0,3 i 0,1,
b) slabovida lica čija korigovana oštrina vida na boljem oku iznosi između 0,1 i 0,05.
(6) Slijepo lice koje ne može da čita slova ili znakove veličineJaeger8 na blizinu ima potrebu edukacije na Brajevom pismu.

Član 7.

(1) Lica sa oštećenjem sluha su gluva i nagluva lica.
(2) Gluvim licem se smatra lice koje ima gubitak sluha veći od 81dBu govornim frekvencijama (500Hzdo 4000Hz).
(3) Prema stepenu razvoja glasovnog govora u kojem je nastao gubitak sluha, pod gluvim licima se podrazumijevaju:
a) lica koja prije gubitka sluha nisu usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja i
b) lica koje su prije gubitka sluha usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja.
(4) Nagluvim licem se smatra lice koje ima oštećenje sluha od 25dBdo 80dBna uhu sa boljim ostacima sluha i sa glasovnim govorom djelimično ili gotovo potpuno razvijenim.
(5) Prema stepenu oštećenja sluha i razvijenosti glasovnog sporazumijevanja, pod nagluvim licima se podrazumijevaju:
a) lica sa lakšim oštećenjem sluha (linearne i selektivne redukcije) od 25dBdo 35dBna uhu sa boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500Hzdo 4000Hz) sa spontano usvojenim glasovnim govorom, bez značajnih odstupanja,
b) lica sa umjerenim oštećenjem sluha (linearne i selektivne redukcije) od 36dBdo 60dBna uhu sa boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500Hzdo 4000Hz) sa djelimično savladanim glasovnim govorom ili sa usvojenom vještinom glasovnog sporazumijevanja prije oštećenja sluha,
v) lica sa težim oštećenjem sluha (linearne i selektivne redukcije) od 61dBdo 80dBna uhu sa boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500Hzdo 4000Hz) sa otežanim spontanim razvojem glasovnog govora ili sa usvojenom vještinom glasovnog sporazumijevanja prije oštećenja sluha.
(6) Kod graničnih slučajeva, ako postoji asimetrična nagluvost ili nagluvost na jednom, a gluvoća na drugom uhu, lice se dijeli u grupu sa težim oštećenjem sluha.

Član 8.

(1) Lica sa oštećenjem govorno-glasovne komunikacije (govor, glas, jezik, čitanje, pisanje) su lica kod kojih je zbog funkcionalnih oštećenja komunikacija govorom otežana ili ne postoji.
(2) Ovu grupu čine lica kod kojih je došlo do oštećenja već stečenih komunikativnih sposobnosti usljed različitih etioloških faktora (razvojnih, genetskih, neurogenih, psihogenih, gnosegenih ili sociogenih).
(3) Prema stepenu oštećenja govorno-glasovne komunikacije i razvijenosti komunikativnih sposobnosti, lica mogu biti:
a) lica sa lakšim oštećenjem govorno-glasovne komunikacije - oštećenje komunikativnih sposobnosti ne utiče bitnije na ostvarivanje komunikacije (verbalne i neverbalne) sa širom socijalnom sredinom (tepanje, mucanje i drugi poremećaji razvojne etiologije),
b) lica sa umjerenim oštećenjem govorno-glasovne komunikacije - komunikacija postoji, ali oštećena glasovna i jezička (gramatička) struktura riječi i rečenice otežava komunikaciju sa širom socijalnom sredinom,
v) lica sa težim oštećenjem govorno-glasovne komunikacije - komunikacija postoji samo sa užom socijalnom sredinom, i to na nivou neverbalnog i/ili upotrebljava samo kratke riječi,
g) lica sa teškim oštećenjem govorno-glasovne komunikacije - potpuno odsustvo komunikativnih sposobnosti.

Član 9.

(1) Lica sa tjelesnim oštećenjem su lica sa oštećenjem lokomotornog sistema, centralnog nervnog sistema, perifernog nervnog i mišićnog sistema.
(2) Lica sa hroničnim oboljenjima u smislu ovog pravilnika su lica sa oštećenjem drugih organa i organskih sistema.
(3) Lica sa oštećenjem lokomotornog sistema su lica sa posljedicama urođenih ili stečenih nedostataka ili deformacija, koji uzrokuju smanjenje ili gubitak motoričkih ili funkcionalnih sposobnosti u izvođenju pojedinih pokreta.
(4) Lica sa oštećenjem centralnog nervnog sistema su lica sa posljedicama urođenih ili stečenih bolesti ili povreda koji uzrokuju smanjenje ili gubitak funkcionalnih sposobnosti u izvršenju pojedinih aktivnosti ili promjene svijesti.
(5) Lica sa oštećenjem perifernog nervnog i mišićnog sistema su lica sa posljedicama urođene ili stečene bolesti ili povrede koja uzrokuje smanjenje ili gubitak mišićne funkcije u izvršenju pojedinih aktivnosti.
(6) Lica sa oštećenjem drugih organa i organskih sistema (disajni, cirkulacijski, digestivni, endokrini, kože i potkožnog tkiva i urogenitalni sistem) su lica sa posljedicama urođenih ili stečenih bolesti ili povreda organa ili