Na osnovu člana 29. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 53/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 118/08,11/09, 74/10 i 86/10), ministar zdravlja i socijalne zaštite donosi
PRAVILNIK
O OSNOVIMA STANDARDA I NORMATIVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE IZ OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANjA
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 18 od 25. februara 2011, 83/11)
I- OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim pravilnikom utvrđuju se standardi i normativi zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (u daljem tekstu: standardi i normativi).
Član 2.
(1) Standardi i normativi iz člana 1. ovog pravilnika čine zdravstveni standard u Republici Srpskoj, koji se pod jednakim uslovima obezbjeđuje svim osiguranim licima.
(2) Novčana vrijednost standarda iz člana 1. ovog pravilnika određuje se na osnovu standarda i normativa utvrđenih ovim pravilnikom i drugih kalkulativnih elemenata cijene, a izražava se u vrijednosti:
a) timova zdravstvene zaštite na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou za vanbolničku specijalističko-konsultativnu i dijagnostičku djelatnost i
b) bolno-opskrbnih dana (u daljem tekstu: BOD) bolničkog liječenja sekundarnog i tercijarnog nivoa.
(3) Vrijednost standarda zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana utvrđuje se finansijskim planom Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond) po nivoima zdravstvene zaštite, vrstama i djelatnostima.
Član 3.
Standardi i normativi utvrđeni ovim pravilnikom predstavljaju osnov za planiranje i programiranje zdravstvene zaštite, za utvrđivanje cijena zdravstvenih usluga i osnov za ugovaranje finansiranja zdravstvene zaštite sa zdravstvenim ustanovama.
II- STANDARDI I NORMATIVI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
1. Standardi zdravstvene zaštite
Član 4.
Standard zdravstvene zaštite, u smislu ovog pravilnika, čine obim i struktura zdravstvenih usluga i mjera kojima se, pod jednakim uslovima, obezbjeđuje osiguranim licima zadovoljavanje potreba na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, u sistemu obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Član 5.
Standard primarnog nivoa zdravstvene zaštite utvrđuje se brojem osiguranih lica po jednom radnom timu, kao i brojem zdravstvenih usluga po potencijalnom korisniku određene populacije.
Član 6.
(1) Standard sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite utvrđuje se:
a) za specijalističko-konsultativnu zdravstvenu zaštitu brojem osiguranih lica određene populacione grupe po jednom radnom timu i brojem zdravstvenih usluga po osiguranom licu, po specijalnosti i djelatnosti i
b) za bolničku zdravstvenu zaštitu stopom liječenih i brojem BOD-a na 1.000 osiguranih lica, stopom zauzetosti bolesničkih postelja i prosječnom dužinom liječenja izraženom u danima, po specijalnosti i djelatnosti.
Član 7.
Standard tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite utvrđuje se:
a) za specijalističko-konsultativnu zdravstvenu zaštitu brojem osiguranih lica određene populacione grupe po jednom radnom timu, po specijalnosti i
b) za bolničku zdravstvenu zaštitu stopom liječenih bolesnika i brojem BOD-a dana na 1.000 osiguranih lica, stopom zauzetosti bolesničkih postelja i prosječnom dužinom liječenja, izraženom u danima po specijalnosti.
Član 8.
(1) Standard dijagnostičke djelatnosti primarnog nivoa zdravstvene zaštite utvrđuje se brojem osiguranih lica na jedan radni tim.
(2) Standard dijagnostičke djelatnosti sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite utvrđuje se brojem osiguranih lica na jedan radni tim u vanbolničkoj zaštiti, odnosno brojem bolesničkih postelja (kreveta) na jedan radni tim, za bolničko liječenje.
2. Normativi zdravstvene zaštite
Član 9.
(1) Normativ zdravstvene zaštite, u smislu ovog pravilnika, predstavlja objektivno potrebnu količinu ulaganja rada, odnosno normalno vrijeme koje je potrebno osigurati da bi se izvršila zdravstvena usluga, realizovao program zdravstvene zaštite ili obavila određena zdravstvena djelatnost.
(2) Normativ zdravstvene zaštite izražava se:
a) normativom kadra koji čini sastav radnog tima koji pruža zdravstvenu uslugu za određeni broj osiguranih lica ili za određeni broj bolesničkih postelja, izraženo po nivoima zdravstvene zaštite, zdravstvenoj djelatnosti i specijalnosti i
b) vremenskim normativom koji izražava normalno vrijeme članova radnog tima za izvršenje pojedinačne usluge iz nomenklature zdravstvenih usluga.
III- OSNOVI STANDARDA I NORMATIVA
1. Standardi i normativi primarnog nivoa zdravstvene zaštite
Član 10.
Primarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje se za sva osigurana lica obavljanjem sljedećih djelatnosti:
a) porodična medicina,
b) laboratorijska dijagnostika,
v) radiološka i ultrazvučna dijagnostika,
g) hitna medicinska pomoć,
d) centar za mentalno zdravlje,
đ) centar za fizikalnu rehabilitaciju,
e) zdravstvena zaštita zuba i usta,
ž) higijensko-epidemiološka zaštita,
z) apotekarska djelatnost.
Član 11.
(1) Djelatnost porodične medicine obezbjeđuje jedan radni tim na 2.000 osiguranih lica.
(2) Sastav tima:
a) doktor specijalista porodične medicine ili doktor medicine druge grane specijalizacije sa dodatnom edukacijom iz porodične medicine - drugi ciklus 1,
b) medicinska sestra - VŠS 0,5 i
v) medicinska sestra - SSS 1,5.
(3) Prosječan broj usluga cjelokupnog radnog tima po osiguranom licu je 5,4 godišnje, a prosječno trajanje usluge cjelokupnog radnog tima je 22 minuta.
(4) Broj usluga iz prethodnog stava diferencira se po populacionim grupama, i to:
a) djeca od nula do šest godina 8 usluga,
b) djeca od sedam do 15 godina 5,5 usluga,
v) populacija od 65 i više godina 8 usluga i
g) ostalo stanovništvo 4,5 usluga.
(5) Od ukupnog broja usluga 20% odnosi se na usluge preventive.
Član 12.
(1) Laboratorijsku djelatnost obezbjeđuje jedan radni tim na 30.000 osiguranih lica.
(2) Sastav tima:
a) specijalista med. biohemije ili biohemičar - drugi ciklus 1,
b) zdravstveni tehničar - laborant - VŠS 1,
g) zdravstveni tehničar - laborant - SSS 4 i
d) peračica laboratorijskog posuđa - NS 1.
(2) Broj usluga cjelokupnog tima po osiguranom licu je 1,87 godišnje, a prosječno trajanje usluga cjelokupnog tima je sedam minuta.
(3) Ukoliko je riječ o ruralnom području, gdje nije moguće obezbijediti biohemičara.
(4) Sastav tima:
a) zdravstveni tehničar - laborant - VŠS 1,
b) zdravstveni tehničar - laborant - SSS 4 i
v) peračica laboratorijskog posuđa - NS 1.
(5) Ovaj radni tim se organizuje za 15.000 osiguranih lica.
(6) Popisi usluga u laboratorijskoj dijagnostici primarnog nivoa zdravstvene zaštite dati su detaljno u posebnom dokumentu iz člana 1. ovog pravilnika.
Član 13.
(1) Radiološka i ultrazvučna dijagnostika primarnog nivoa obuhvata sljedeće usluge:
a) standardna radiografija koštano-zglobnog sistema u jednu ili dvije ekspozicije,
b) specijalne radiografije kostiju (svaka ekspozicija),
v) tomografski snimci koštano-zglobnog sistema,
g) UZV abdomena, vrata, karlice i dojki,
d) radiografija pluća (dvije projekcije) i
đ) slikanje grudnog koša (jedna projekcija).
(2) Jedan radni tim obezbjeđuje usluge za 50.000 osiguranika.
(3) Sastav tima:
a) doktor medicine - specijalista radiolog - prvi ciklus 1,
b) zdravstveni tehničar RTG - VŠS 2 i
v) zdravstveni tehničar - SSS 1.
(4) Broj usluga cjelokupnog radnog tima po osiguranom licu je 0,36 godišnje, sa prosječnim trajanjem usluge cjelokupnog radnog tima od 16 minuta.
Član 14.
(1) Radni tim obezbjeđuje hitnu medicinsku pomoć, kontinuirano 0-24 časa, za 10.000 stanovnika.
(2) Sastav tima:
a) doktor medicine specijalista ili doktor medicine - drugi ciklus 1,
b) zdravstveni tehničar - VŠS 0,5,
v) zdravstveni tehničar - SSS 1,5 i
g) vozač - KV 1.
(3) Prosječno trajanje usluge cjelokupnog tima je 30 minuta.
(4) Hitnu medicinsku pomoć pružaju, kao obavezan dio redovne aktivnosti, timovi primarnog nivoa zdravstvene zaštite, a unutrašnjom organizacijom rada utvrđuje se obaveza pružanja hitne medicinske pomoći izvan zdravstvene ustanove u toku redovnog radnog vremena.
(5) U zavisnosti od broja timova, broja stanovnika, gustine naseljenosti i rizika od povređivanja i akutnog razboljevanja, hitna medicinska pomoć se organizuje na sljedeći način:
a) pripravnost u mjestima sa manje od pet timova (tako da se obezbijedi prisustvo jednog tima kontinuirano u toku 24 časa);
b) dežurstvo u mjestima sa 10.000-40.000 stanovnika (tako da se obezbijedi prisustvo jednog tima kontinuirano u toku 24